Gospodarske posledice pandemije korone: Svijet poslije krize

Henrik Müller
Autor 16.4.2020. u 11:35

Gospodarske posledice pandemije korone: Svijet poslije krize

Foto: Cindy Ord/ Getty Images

Pandemija korone pojačava trendove koji su se mogli posmatrati već godinama. U gospodarstvu prijeti koncentracija u korist velikih koncerna. To je loše za potrošače. 

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Stručnjaci za gospodarstvo su trenutno u jednom jedinstveni: Svjetsko gospodarstvo je u recesiji i to moguće najdubljoj koja je ikada, bez ratnih dejstava, izmjerena na Zapadu. Njemački gospodarski učinak (BDP) će za cijelu 2020. godinu opasti za oko 6 posto, predviđa naprimjer zajednička prognoza ekonomskih istraživačkih instituta, koja je objavljena prošloga tjedna. Nešto optimističniji su “gospodarski mudraci”.

Od druge polovine godine moglo bi se, po procjenama ekonomskih istraživača, postepeno opet krenuti na gore. Preduzeća i građani će praviti  izdatke koje su zbog ograničenja vezanih za koronu odložili. 2021. godina mogla bi biti čak godina buma ako konjukturni paketi i novčane injekcije emisionih banaka dodatno potaknu gospodarski oporavak. Da mnogi ulagači slično procjenjuju perspektive pokazuje skok kurseva na berzama proteklih dana.

Otprilike ovako trenutno izgleda osnovni scenario: Mi upravo proživljavamo strmi pad gospodarskih učinaka. Međutim pošto države amortizuju ekonomske posledice pandemije sa velikim finansijskim injekcijama poslije toga će opet ići kao prije. Epizoda korone će u istorijske knjige ući kao teška medicinska kriza. Ali sa konjukturelnog aspekta ona će uskoro biti otkačena.

Kontrola sa malo veličina

Može biti. To je računica sa mnogo nepoznatih. Usto dolazi još jedan daljni aspekt koji u prognozama skoro da ne igra nikakvu ulogu: Kriza bi mogla gospodarske strukture  značajno izmijeniti.

Kako će ova promjena tačno proteći trenutno još ne znamo. Međutim vidljivo je da se kroz pandemiju i političke reakcije na nju pojačavaju i ubrzavaju neki trendovi koji su vidljivi već godinama. Ja izdvajam tri razvoja:

  • Globalizacija će biti ograničena. Prekogranični promet roba, usluga, ljudi i kapitala biće ometan raznim restrikcijama. Države će selektivno potpomagati domaće ponuđače i branše u odnosu na inostrane.
  • Digitalizacija obuhvata sve veće dijelove gospodarstva. Podaci postaju centralni resursi.
  • Na mnogim tržištima koncentracija je tako daleko napredovala da će tržišta biti kontrolisana od malo ili čak samo jednim preduzećem.

Ovi trendovi se međusobno pomažu. Sada je korona kriza pokrenula dinamiku koja će moć već ionako velikih preduzeća dalje povećati. To su loše vijesti: Kod opadajućeg intenziteta konkurencije trpi gospodarstvo, posebno potrošači kao i manja preduzeća i njihovi zaposlenici.

Internacionalno je kocentracija porasla

Već prošle godine pokazao je Međunarodni monetarni fond (MMF) u jednom široko postavljenom istraživanju,  kako rastuća koncentracija gospodarstva drži zapadna društva u šaci. U godinama između 2000. i 2015. tržišna moć pojedinih preduzeća se osjetno povećala. Dodaci na dobit (“mark-ups”) jednog relativno malog broja preduzeća i branši su porasli. Dvije trećine viših dodataka na cijene odnose se na ponuđače koji već imaju jaku tržišnu poziciju a ne na inovativne newcomere. I ovi efekti prijete da se dalje pojačavaju.

Ukupno, to pokazuje studija MMF, pojačana tržišna moć ima negativno dejstvo na nacionalne ekonomije. Ako se gospodarstvo koncentriše na nekoliko malo silnih preduzeća ona ne bi imala podstreka da investiraju i inoviraju, pokazuje studija MMF. Raspodjela dohotka bi postala neravnomjernija; rast i blagostanje ostaju u pozadini. Tržišnom gospodarstvu, tako se može interpretirati studija, prijeti da kroz moć Big Businessa bude ugušeno.

Doduše u Njemačkoj tržišna utakmica funkcioniše zasada još sasvim dobro. Komisija za monopol, gremijum stručnjaka koji savjetuje saveznu vladu, utvrdila je u najnovijem izvještaju da se moć koncerna u Njemačkoj čak smanjila: Udio sto najvećih firmi na domaćoj novostvorenij vrijednosti i zapošljavanju je u poslednje vrijeme opao.

Ipak korona kriza i gospodarskopolitičke reakcije mogle bi voditi ka strukturnim promjenama koje će nas zapošljavati više godina.

Državni zahvati u korist velikih

Što gospodarska kriza duže traje utoliko će gori biti posledični talas stečaja. I ona će posebno pogoditi mala preduzeća. Nekoliko mjeseci bez prihoda mogu se možda izravnati kroz državne kreditne programe. Ukoliko posao nakon toga ne krene munjevito mnoge firme će zbog prezaduženosti morati najaviti stečaj.

Njemačka vlada doduše pokušava prijeteći talas bankrota ublažiti privremenom liberalizacijom konkursnog zakona. Veća preduzeća mogu međutim očekivati i sasvim drugačiju podršku: Ona imaju šansu na uključivanje države. Za preduzeća sa više od 249 radnika i godišnjim ukupnim prihodom većim od 50 miliona evra stoji spremno 100 milijardi evra kapitala za učešće u društvima iz „Gospodarskog stabilizacionog fonda“ (WSF). Time država može ubaciti vlastiti kapital naprimjer kupovinom akcija ili angažovati se kao skriveni dioničar. Ovaj nejednaki postupak obezbjeđuje većim firmama konkurentsku prednost u odnosu na manje – i podržava koncentraciju.

Normalno bi kod takvih poslova briselski kontrolori tržišnog natjecanja gledali detalje i mnoge državne pomoći zabranili. Međutim zbog dramatike korona krize pravila su zasada stavljena van snage. EU komisija je zasada odobrila pomoć bez velikog ispitivanja.

Usto dolazi digitalizacija, naprimjer u trgovini na malo: Već tjednima je najveći broj radnji zatvoren. Male, neovisne firme bore sa za preživljavanje. Nasuprot tomu veliki lanci i isporučioci mogli bi profitirati. Posebno što potrošači sada sve više kupuju online. Tamo promet raste tako jako da vodeći na tržištu Amazon hoće da zaposli dodatne radnike.

Kriza ubrzava digitalizaciju i zbog toga što se ponašanje ljudi mijenja, u nekim dijelovima vjerovatno trajno. Ko je za duge večeri blokade zaključio pretplatu sa davaocima usluga striminga kao Netflix ubuduće će vjerovatno rjeđe ići u kino. Ko je upoznao prednosti homeoffice treba pristup podacima u cloudu; razgovori se održavaju putem videokonferencija. Ponuđači ovih usluga profitiraju, prije svega opet velika preduzeća za obradu podataka kao Alphabet, Microsoft i Amazon. Dakle firme, koje i bez toga povlaštene čitavim nizom prednosti zbog svoje veličine: Što više korisnika imaju utoliko je vrijednija njihova mreža, njihova baza podataka, njihovi algoritmi i konačno i servisi koje mogu ponuditi.

I na medijalnom tržištu  prijeti  jačanje koncentracije: Regionalne novine i radio stanice gube ionako male prihode od reklama; kvalitetni mediji na nivou države gube dodatne prihode od poslova sa priredbama i manifestacijama. Korona kriza ima potencijal da opustoši velike dijelove njemačke medijske scene.

Potrebni su kontrolori tržišnog natjecanja

Krize potpomažu koncentraciju. I poslednji put je bilo tako. Nakon Lehman šoka 2008. u bankarskom sektoru u mnogim zemljama su veliki instituti postajali sve veći – manji su preuzeti ili raskomadani kako je izračunala Banka za međunarodna izravnanja.

Upoređena sa finansijskom krizom korona kriza je ipak obuhvatnija: Ona prolazi svijetom skoro sinhronizovano i pogađa sve branše. Odgovarajuće obuhvatni biće i procesi koncentracije.

Proteklih decenija imali smo dvije djelotvorne poluge protiv premoći Big Businessa: globalizacija i politika tržišnog nadmetanja. Otvaranje tržišta od osamdesetih godina povećalo je konkurentski pritisak. Čak i koncerni koji su agirali kao vodeći na domaćem tržištu morali su se bojati pojave međunarodne konkurencije. Tržišta postaju tako „osporavana“, kako ekonomisti to nazivaju; već postojanje potencijalnih konkurenata može držati na uzdi moć Big Businessa.

Međutim već neko vrijeme pojačavaju se ponovo ograničenja međunarodne trgovine. Vlade proglašavaju branšu za branšom strategijski relevantnom, dakle vrijednom za odbranu. Trgovinski rat, koji je započeo predsjednik SAD Donald Trump, već je pokazao da je multilateralni sistem poslijeratnih decenija u velikom dijelu pri kraju. Kriza korone upravlja sada pogled na sve više oblasti gospodarstva – farmacija, medicinska tehnika, ishrana, IT i druge – gdje bi stari koncept nacionalnog samosnabdijevanja opet mogao postati mjerilo.

Utoliko važniji postaju uredi za kontrolu tržišne utakmice. Na EU komisiju i nacionalne urede za kartele dolazi slijedećih godina puno posla: Oni moraju kidati neobuzdanu tržišnu moć, razbijati kartele i potiskivati državne udjele. Poželimo da bolji pobijedi.

spiegel.de  

Henrik Müller
Autor 16.4.2020. u 11:35

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija