Islamski teolog Mouhanad Khorchide: „Muhamed islam ne bi prepoznao“

Andreas Main
Autor 29.7.2020. u 09:52

Islamski teolog Mouhanad Khorchide: „Muhamed islam ne bi prepoznao“

Mouhanad Khorchide – Foto: picture alliance / dpa / Uwe Zucchi

U svojoj knjizi „Lažni advokati boga“ Mouhanad Khorchide kritikuje shvatanje islama mnogih muslimana. Poslanik Muhamed htio je slobodu ljudi, kazao je Khorchide za Deutschlandfunk. Umjesto toga njegova najava se zloupotrebljava i manipulira u svrhu vladanja.

Mouhanad Khorchide u razgovoru sa Andreasom Mainom

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Mouhanad Khorchide je već deset godina profesor na univerzitetu Münster. On tamo vodi Centar za islamsku teologiju. Rođen je 1971. u Bejrutu a odrastao je u Saudijskoj Arabiji. Studirao je islamsku teologiju u Bejrutu i Beču. Napisao je knjige koje su izazvale puno pažnje – naprimjer o milosrđu u islamu. O svojoj najnovijoj knjizi kaže da je do sada najvažnija.

Andreas Main: Gospodine Khorchide, zašto je „Lažni advokati boga: Izdaja islama“ Vaša do sada najvažnija knjiga?

Mouhanad Khorchide: Predmet moga zanimanja je prosvjećivanje i još jednom prosvjećivanje i još jednom prosvjećivanje. A prosvjećivanje počinje sa samokritikom. A, kad se pogleda islamska teologija može se utvrditi da je mnogo toga iskonstruisano. Politička dimenzija igrala je već od početaka izuzetno veliku ulogu u tome kako će se islam etablirati i kako će se izgraditi. To znači da mi danas moramo islam osloboditi od političke instrumentalizacije, od ove političke dimenzije da bismo mogli obraditi njegove spiritualne kao i etičke potencijale.

To je upravo predmet moje knjige. Tu ja pokazujem: Gdje su bili počeci? Gdje su uticaji, politički uticaji? Gdje su oni započeli? I kakve konzekvence su oni imali na našu sliku boga, sliku čovjeka, odnos boga i čovjeka, naše shvatanje odnosa čovjeka i žene naprimjer ili naše shvatanje Korana i tako dalje. I sve to moramo danas ponovo čitati. To je predmet moga istraživanja.

 „Ja sam neizbježno između dvije vatre“

Main: Ja idem sada dalje. To nije samo Vaša do sada najvažnija knjiga. Sasvim subjektivno to je pored knjiga Milad Karimi najvažnija knjiga o islamu koju sam ja pročitao, posebno jer se nikome ne udvara. Dakle, ubjeđene pristalice autoritarno shvaćenog islama ili naivni obični branioci, mogu pjeniti isto kao i opaki loše raspoloženi i razbješnjeli mrzitelji islama. Nalazite li se rado između dvije vatre?

Khorchide: Ja se malo nerado nalazim između dvije vatre ali da biste započeli projekt prosvjećivanja i da ga etablirate, nalazite se neizbježno između dvije vatre. Stvarate si ne samo prijatelje nego i mnogo neprijatelja. Ali kao što ste rekli, ove teze objašnjavaju kako je islam zapravo u velikom dijelu kakvog ga mi danas poznajemo, jako politički izmanipuliran.

Ja znam da riječ manipulacija teško zvuči u mnogim ušima ali to je tako. I to ja dokazujem u ovoj knjizi. I tako ja to činim teškim i za neprijatelje, i za drugu stranu. Upravo temelji političkog islama se jako razgrađuju u ovoj knjizi. I ja očekujem puno otpora, upravo od pristalica takozvanog političkog islama.

„Diktatori kao uzor političkog islama“

Main: Pojam manipulacija je uvreda. To ste Vi upravo naglasili. Ko su ti koji islam manipuliraju odnosno koji su ga manipulirali? Navedite ih.

Khorchide: Sve je započelo sa političkim strukturama već 661., dakle sa prvom dinastijom. Dakle da podsjetimo: Poslanik Muhamed je umro 632. Međutim, otprilike 30 godina nakon njegove smrti započela je prva dinastija, koja je ustvari bila kraljevstvo. Mi bi smo danas rekli: restriktivna diktatura u ime islama. Tu je započela manipulacija, jer su kalifi započeli da se predstavljaju kao zastupnici boga na zemlji.

Nove teze, koje ja ovdje također dokazujem, pokazuju kakvi su bili uticaji iz Velike Persije tada u 7., 8., 9. stoljeću ali također iz Istočnog rimskog carstva, dakle tamo gdje se na cara gledalo slično kao na neku vrstu govornika boga. I to se kalifima dopalo, te teze. I oni su to preuzeli: Mi smo također govornici boga. Tu je započela manipulacija jer ovi kalifi kao govornici boga nisu bili upućeni na sliku boga kao milosrdnog boga koji voli nego jednog restriktivnog boga. I tako je započela manipulacija.

I tako je išlo dalje sa političkog nivoa u kulturelni nivo i u religiozni nivo. Ja bih danas rekao: Manipulirane ali i manipulativne strukture islama su usađene u glave mnogih vjernika, mnogih muslimana, koji imaju poteškoće zapitati se samokritički o nekim pozicijama jer su ove strukture utvrđene u glavama. Mi ne smijemo biti slobodni. Mi ne smijemo ispitivati. Mi ne smijemo zauzimati drugačije pozicije.

To je upravo moj zadatak da ove strukture u glavama ljudi razgradim. Nije dovoljno agirati na političkom nivou. Promjena počinje kada svaki vjernik promjeni sebe i ispita kritički svoju vlastitu poziciju.

 „Aja Sofija je izuzetan primjer“

Main: Ipak kratko na politički nivo. U kojoj mjeri u vašu argumentaciju paše ponašanje turskog predsjednika koji je prije otprilike jednoga tjedna u jednoj još sekularnoj državi od jednog muzeja, koji je prije bio crkva a nakon toga džamija, sad opet pravi džamiju, dakle Aja Sofija.

Khorchide: Ovo pretvaranje Aja Sofije u džamiju je paradni primjer instrumentalizacije religije. Prema vani to izgleda kao pobožna radnja. Ali u stvarnosti to je čista instrumentalizacija religije da bi se ovdje demonstrirala moć ali također i da bi se pokazalo: Ja, u ime islama mogu kršćane simbolički poniziti i ovu podjelu „mi i drugi“, „islam i neprijateljska slika hrišćanstva ili neprijateljska slika zapada“ učvrstititi u glavama ljudi.

To je upravo to šta čini politički islam. Njegovi zahtjevi za moći, koje on pokušava legitimirati u ime svetosti ali na račun čišćenja islama od njegove duhovnosti, od njegove etičke dimenzije.

 „Erdogan spada u one koji razdvajaju“

Main: Kako ste Vi doživjeli reakcije na ovu odluku o Aja Sofiji?

Khorchide: Ja sam doživio zadnjih dana različite reakcije. Imam potpuno razumjevanje za one koji su bili frustrirani. Također i za papu koji se pokazao razočaranim. I za muslimane koji su rekli: Trenutak, mi ne trebamo još jednu džamiju. Nasuprot tomu mi trebamo geste priznanja i zahvalnosti od drugih.

Nemam razumjevanje za one koji su rekli: To je dobro. To je islamizacija. To pokazuje moć islama prema zapadu ili prema hrišćanstvu. Dakle za one koji žele razdvajati nemam nikakvo razumjevanje. Erdogan spada u one koji razdvajaju.

Nama je potrebno tumačenje islama prijateljsko za ljude – to moramo jačati. 

 „Poniziti u ime islama“

Main: Toliko zasada za uvod. Mouhanade Khorchide, dozvolite nam da naš razgovor podijelimo u dva dijela, kao što ste Vi podijelili Vašu knjigu. Tu je na jednoj strani prvi dio koji se zove “Izdaja islama” i onda drugi dio: „Na putu oslobođenja“. U drugom dijelu Vi skicirate kao izgleda liberalniji, moderniji islam. Prije nego dođemo do toga: Riječ “opasan” se može stalno pročitati povezana sa tim šta Vi opisujete kao izdaju islama. Dopustite da to detaljno analiziramo. U čemu postoji opasnost za mene, za jednog Nijemca nemuslimana?

Khorchide: Za jednog nemuslimana postoji opasnost, da ako se islam tako shvata, da se politički instrumetalizira, da je cilj ovoga takozvanoga političkog islama da ovlada Vama kao nemuslimanom, da pokaže moć prema Vama ili možda još oštrije, agresivnije izraženo, da Vas ponizi u ime islama. To je želja političkog islama. On želi da vlada u Evropi. Međutim, to je ogrnuto u mantil demokratije i ljudskih prava.

To je glavna razlika između političkog islama na jednoj strani i džihadizma ili salafizma na drugoj strani. Džihadizam i salafizam su puno pošteniji jer su vidljiviji. Oni se deklarišu: Mi vas vidimo kao neprijatelje. Mi vas želimo uništiti. Politički islam radi to puno suptilnije. I zbog toga je puno opasniji, pogotovo za Vas kao nemuslimana i za društvo također.

„Dilema za mnoge mlade muslimane“

Main: A šta je opasnost za muslimane?

Khorchide: Kao prvo da islam sam izgubi svoj oslobađajući potencijal. To znači, iz muslimana postaju objekti poslušnosti, podređenosti umjesto objekti slobode. To je jedno. Drugo: Podjele su unutar islama. Koji su uz nas, uz politički islam, to su pravi muslimani, to su Dobri. Drugi su Zli. To su privrženici Zapada. To su izdajice.

Usto dolazi i to da muslimani koji su naprimjer ovdje odrasli, u Evropi kažu: Ja želim živjeti i kao musliman i kao lojalan građanin Njemačke ili Evrope. Međutim, oni su sada stavljeni pred izbor: ili, ili. Odluči se! Ova dilema je i problem za mnoge mlade muslimane koji su ovdje rođeni i odrasli.

„Muhamed svoju najavu danas ne bi prepoznao“

Main: Jedan citat iz Vaše knjige koji bih htio kasnije dublje analizirati:

Islam, koji se može instrumentalizirati za etabliranje mentaliteta podređenosti je antiteza islama najavljenog od Muhameda. On je njegova manipulisana verzija. Ovaj manipulisani islam shvata se kao religija podređivanja koja od ljudi želi praviti objekte poslušnosti. On nerado govori o milosrdnom bogu koji voli. U njegovom centru stoji restriktivni bog koji kažnjava. On samo nerado govori o Koranu kao objavi božjeg milosrđa i ljubavi. Ovaj manipulisani islam sugeriše vjernicima da oni nisu sposobni da vladaju svojom religioznošću. Puno više oni su upućeni na učenjake koji im objašnjavaju islam i propisuju šta moraju raditi i šta ne smiju raditi.„

Gospodine Khorchide, na kraju vi podižete prigovor da određeni islam koji je danas rasprostranjen objavu, poslanika, Koran, postavlja na glavu, pogrešno tumači ili još više zloupotrebljava. Je li to onda, to što mi doživljavamo kao islam, nemuslimanski?

Khorchide: Tako je. Kad bi se prorok Muhamed danas rodio ili se probudio i vidio islam ne bi prepoznao svoju objavu i rekao bi: Trenutak, ja sam htio slobodu za ljude. Ja sam vas htio osloboditi. Ja sam htio sve tadašnje strukture – to su bile društvene i plemenske strukture – osloboditi podređivanja. Ja sam htio jednakost, slobodu za ljude. Gdje je to sve danas u ime islama?

Upravo suprotno: Ja vidim u islamskim zemljama, rekao bi on, glasne diktatore, zloupotrebu moje objave. Zbog toga bih ja stvarno mislio da mnogo od toga šta muslimani danas praktikuju ili misle ne odgovara tomu šta je Muhamed tada objavio.

„Kako želimo danas tumačiti islam?“

Main: Ja sam već rekao kako važnom smatram Vašu knjigu. Međutim, prije što neko pomisli da mi nedostaju kritička pitanja, evo jednoga. Vi pravite rez već nekoliko decenija poslije Muhameda. To ste upravo objašnjavali. Tako oko 660. počinje zloupotreba Vaše religije u svrhu vlasti. Dakle par godina pravog islama i potom 1.370 godina manipulisanog islama. Nije li to baš dualistički ili crno – bijelo?

Khorchide: Pa dobro, ja sve čitam u istorijskom kontekstu: Za ljude tada to je bio sukcesivni razvoj. To znači da ja ne osuđujem ljude iz 7., 8., 9.,10. stoljeća. Ja ne osuđujem ni nas same danas, ako nemamo istorijsku svijest i mislimo, da je islam, takav kakav se razvio nakon smrti Muhameda pao sa neba i da mi to uzimamo kao paket, mi ga zavežemo i smatramo da ga moramo jednostavno preuzeti  – ali upravo tako ne bi trebalo biti.

Nego: Mi moramo kritički razmišljati i istražiti, koje političke ali i društvene strukture su odigrale veliku ulogu da se islam tako razvio u stoljećima nakon Muhameda tako da mi danas još jednom razmislimo: Koji islam danas hoćemo sebi tumačiti? Ili kako ga hoćemo danas tumačiti?

To je slično istoriji hrišćanstva. U hrišćanstvu je dugo trajalo da bi mi hrišćanstvo danas tako shvatali kako ga shvatamo. Ja podsjećam kao primjer samo na istorijsko – kritički način čitanja Biblije. Ona nije stara 1.000 godina, niti 500 godina, ona je upravo mlada 100 i nešto godina. I u islamu je isto tako. On nije pao sa neba nego se razvija sa razvojem ljudi.

Međutim, ako smo mi uvijek okrenuti unatrag tako da mislimo da je islam 7. stoljeća idealno stanje i da ga hoćemo prenijeti u Danas i Ovdje, onda pravimo kardinalnu grešku i činimo islamu mnogo nepravde. Umjesto da mislimo da je bog nama dao kormilo u ruke da mi danas možemo razmisliti: Kako hoćemo danas da sebi tumačimo islam? To znači da ja islam čitam u njegovoj otvorenosti. On ostaje otvoren i mi ga moramo uvijek nanovo interpretirati.

„Svaki pogled na svijet otvara mogućnost za zloupotrebu“

Main: Međutim, ako je manipulacija vaše religije mogla započeti tako rano, ako je ona tako osjetljiva za političke manipulacije možda je to u njenoj srži. Možda je islam u srži opasan.

Khorchide: Svaki pogled na svijet koji za sebe postavlja zahtjev za istinom je osjetljiv na zloupotrebu. Hrišćanstvo, judaizam isto kao islam, isto kao i budizam. I zbog toga je važno da se oslobodimo ovih zahtjeva za apsolutnošću i smatramo da religije nisu tu da razdvajaju ljude. Da bi mislili da su bolji jer imaju ovu religiju, bolji nego drugi jer oni imaju drugu religiju.

Nego da su religije tu da nas sve podsjete na to da mi imamo nešto zajedničko a to je naše ljudsko biće. I Bolji je onaj koji više praktikuje humane vrijednosti odnosno svoju vjeru potvrđuje svojim iskrenim ponašanjem.

„Bog želi da sam ja slobodan“

Main: Gospodine Khorchide, nakon Izdaje islama dozvolite nam da uradimo drugi korak – na putu oslobođenja. Kakvo držanje bi ste željeli muslimankama i muslimanima da bi uspjeli krenuti na put oslobađanja?

Khorchide: Da se muslimanke i muslimani osjete kao subjekti religije u smislu: Ja sam slobodno biće. Bog želi da sam ja slobodan, poklonio mi je slobodu da se sam određujem u svome religioznom pogledu. Ja ne smijem nešto jednostavno slijepo prihvatati. Ne smijem dopustiti nikome da mi propisuje kako se trebam ponašati. Niti jednom Khorchide niti bilo kojem učenjaku ili imamu ili hodži.

Nego je svako za sebe odgovoran da svoju religioznost tako tumači i tako praktikuje kako bi bio ubjeđen da će mu to sačuvati njegovu slobodu i njegovu čast. Dakle, ovaj aspekt slobode, i aspekt samokritike da se i sam odgovarajuće gledaš kao slobodno, razumno biće, to bih ja želio kao ključ, ključ za prosvjećivanje, za oslobađanje.

„To počinje već sa odgojem“

Main: Još jedan citat iz drugog dijela Vaše knjige:

„Mi muslimani se moramo jače otvoriti novim razmišljanjima i konačno osloboditi od mentaliteta stalnog osuđivanja svega novoga. Mi moramo konačno razbiti strukture neslobode i odbaciti svaku formu religiozne retorike straha. Jer tamo gdje je ljubav nema mjesta za strah. Bog iskreno misli sa nama. I zato nas on hoće, iz ljubavi, ne iz straha.“

Gospodine Khorchide, razbiti strukture neslobode, postajanje subjektom, samoodređenje – to su velike riječi. Gdje bi se trebala 16 –godišnja, recimo Fatima, recimo u Nirnbergu ili Berlinu – Šarlotenburg – gdje bi ona trebala lično za sebe započeti?

Khorchide: To počinje već sa odgojem. Dakle, kako joj se prenosi religija? Prenosi li joj se religija tako kako su mi ispričali mnogi od mojih studenata: U mnogim džamijama ne smijem čak ništa ispitivati. Mi ne smijemo postavljati ni pitanja nego moramo jednostavno pasivno prihvatiti ono što nam se kaže.

Ali ako je religiozni odgoj tako postavljen da ljude ohrabruje da raspravljaju, dakle ne samo da postavljaju pitanja nego da raspravljaju, jedna 16- godišnjakinja može sa sobom započeti tako što se shvata kao slobodno, zrelo biće u religioznom pogledu i uči se da ispituje i shvata da svoj odnos prema bogu može sama za sebe uspostaviti i ni u kom slučaju na nekoga trećeg delegirati.

„Bog vjeruje u ljude“

Main: Šta ćete reći 30 – godišnjem Abdulu iz Hamburga, kako bi on iz religije mogao da izvuče snagu za jednu novu, drugačiju samosvijet.

Khorchide: Ako musliman shvata svoj odnos sa bogom kao individualni odnos i prije svega sebe samoga shvata kao „ruku božje ljubavi“, „ruku milosrđa“ na ovome svijetu i jer je čovjek slobodan i bog je garantovao slobodu čovjeka, bog se ne miješa direktno  u svijet da bi stvarima upravljao ili ih mijenjao nego se bog oslanja na ljude.

I to je sadržaj riječi „kalif“ u Koranu, kako se ona javlja. Čovjek kao „kalif“ znači nešto kao „božja slika“, dakle nešto kao „božja ruka“. Dakle, bog djeluje preko ljudi, ako se slobodan čovjek stavi na raspolaganje i kaže: Da, ja preuzimam odgovornost, da u svijetu vlada mir, da vlada ljubav, da se smanjuju patnje, da nema ratova i tako dalje. To znači da je bog stvorio svijet tako da se on  – u navodnim znacima – „oslanja“ na ljude, na kooperaciju ljudi. Dakle, čovjek je partner boga.

Ako čovjek zakaže ostaje intencija boga neispunjena na svijetu. Ako 30 – godišnjak ili svejedno koji vjernik shvata: bog se oslanja na mene, ako ja zakažem, ako zaboravim na boga, za zaboravljam i ljubav, ja zaboravljam milosrđe. Ako ja ne volim svoga bližnjeg ja sam zaboravio boga.

Ako se vjera tako razumije kao dešavanje ljubavi onda vjera ima nešto sa nama svima. Ima nešto sa nama sada i ovdje. I tako nam daje mnogo snage i mnogo smisla za naš život, da smo mi ovdje ti koji ostvarujemo ljubav, milosrđe, i konstruktivno i miroljubivo na svijetu. A ako mi to ne uradimo to se samo po sebi neće desiti.

To je islam light“

Main: Gospodine Khorchide, Vaš islam je tako otvoren, slobodan, pluralistički da on može biti interesantan ne samo za mladu Fatimu i mladog Abdula nego i za znatno starijeg Andreasa sa hrišćanskim korijenima. Je li Vaš islam nešto kao islam light, jedna humanistički razrijeđena verzija koja se tako približava nemuslimanima, da Vi sami mene imate na udici?

Khorchide: Ja mislim upravo obrnuto. ogmatski i konzervativni ili fundamentalistički islam, to je islam light. Zašto? Zato što fundamentalizam prazni islam od događanja ljubavi. U fundamentalizmu se ne radi o ljubavi, o ljubavi ka bližnjem, o ljudima. Tamo se radi o dogmama. Radi se o apstraktnim kategorijama koje imaju malo veze sa našom svakodnevnicom.

I to vidimo naprimjer na Islamskoj državi, gdje su ljudi mislili da su strogi vjernici. Ali pogledajmo stvarnost. Oni su ostavili samo zlo. Moja vizija islama poziva sve da se svi družimo svako sa svojim pogledom na svijet. Dakle, ja ne želim misionirati nego svako treba da u svome pogledu na svijet nađe ono humano,  ono biti čovjek.

To nije relativizacija istine ili pogleda na svijet nego razrađivanje suštine islama, suštine hrišćanstva. Radi se o ljubavi, o milosrđu. Radi se o ljudima samim po sebi. I zato je to upravo jedna stroga varijanta tumačenja religije, jer ovdje čovjek veoma jako prodire u centar interesa kao biće u koje i sam bog vjeruje.

„Mnogi žele alternativu političkom islamu“

Main: Na lijekovima uvijek piše: Za rizike i nuspojave čitajte uputstvo ili pitajte svoga ljekara ili apotekara. Za Vašu knjigu bih rekao: Kod čitanja su moguća spiritualna iskustva. Za rizike i nuspojave pitajte vašu prodavačicu knjiga. To nije bilo namjeravano, ili?

Khorchide: Ja sam htio u drugom dijelu knjige – i to je moja tema u ovome dijelu – ponuditi alternativu za politički islam. Jer – i to je iskustvo, koje stalno dobijam, upravo sa mladim ljudima, koji kažu: Okay, razumio sam, politički islam nije ono što je Muhamed objavio. Ali meni je dovoljno da mi kažete šta je sve loše išlo i kako ne trebam da razumijem islam.

Ja pitam: Kako treba sada da razumijem islam? Mnogi mladi ljudi žele alternativu političkom islamu. I to ja radim u drugom dijelu gdje u nekim poglavljima ima mnogo spiritualnog i gdje možda samo vjernici osjećaju da im se obraćam. Ali to je i namjera da stignemo upravo do vjernika sa shvatanjem o alternativi političkom islamu.

deutschlandfunk.de

Andreas Main
Autor 29.7.2020. u 09:52

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija