Kina ima apetit na ribu. Njena monstruozna flota pljačka svjetske okeane

Adam Hajek
Autor 5.1.2021. u 11:39

Kina ima apetit na ribu. Njena monstruozna flota pljačka svjetske okeane

Pristanište Ningbo u provinciji Četiang. Kineski ribarski brodovi isplovljavaju na more. Foto: Profimedia.cz

Glad, nezaposlenost, uništeni eko sistemi. Industrijski ribolov u izvođenju kineske ribarske flote uništava priobalna područja od Argentine do Sjeverne Koreje i izaziva međunarodnu napetost. Vlada u Pekingu bezogledno pljačkanje svjetskih okeana podstiče velikodušnim dotacijama. 

Piše: Adam Hajek – 2. 1. 2021

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Možemo tome reći naprimjer Velika krađa lignji. Prije tri godine Kina je formalno prihvatila sankcije UN-a protiv Sjeverne Koreje i zabranila uvoz ribe i morskih plodova iz totalitarne zemlje za koju su ti artikli (prije svega lignje) predstavljali životno važan izvor prihoda.

Samo par tjedana kasnije u sjevernokorejsku zatvorenu ekonomsku zonu uplovile su stotine kineskih ribarskih lađi. Stručnjaci iz projekta Global Fishing Watch su na osnovu saatelitskog snimka nabrojali 907 plovila koja se kreću između Kine i priobalnih voda Sjeverne Koreje.

Flotila kočarica i plovećih tvornica za preradu morskih plodova su u toku tri godine naprosto zdecimovale tamošnju populaciju lignji. A to do te mjere da su migrirajući glavonožci, kojih su istočnoazijska mora obično puna, počeli nestajati i iz mreža japanskih i južnokorejskih ribara.

Kinezima je asistirala sjevernokorejska mornarica koja je potjerala mjesne ribare sa njihovih tradicionalnih lovišta. Pjongjang je naime silnog susjeda sam pozvao u svoje vode. Prodao mu je približno tri hiljade ribarskih licenci za ukupno 220 miliona dolara da bi makar djelomično uspio nadoknaditi poslovne gubitke izazvane sankcijama.

Obični Sjevernokorejci, jedan od najpothranjenijih naroda svijeta, tako su izgubili jedan od malo izvora proteina. „Na tržnicama su se prodavale samo smrdljive, trunuće lignje, ukoliko ste nekakve uopšte uspjeli dobiti“, rekao je portalu The Foreign Policy stručnjak za situaciju sa životnim namirnicama u totalitarnoj državi Peter Oh. Bezogledni ribolov se završio tek lani u ljeto kada je Sjeverna Koreja (očigledno iz straha od korona virusa) izbacila kineske lađe iz svojih voda.

Pljačkanje mora

Kina je danas prema svim mjerilima najveća ribarska sila na svijetu. Stručnjaci iz British Overseas Development Institute procjenjuju da izvan granica zatvorene ekonomske zone Kine lovi 12.490 kineskih plovila. To je četiri puta više nego što navodi Peking.

Kina naime ima na ribu apetit i konzumira je sve više. Njenih 1,4 milijarde stanovnika potroši 38 posto cjelokupne svjetske proizvodnje. Dok je prije 35 godina svaki Kinez jeo 7 kilograma ribe godišnje, danas je to 37,8 kila.

Samo što su nekada bogate priobalne vode Kine zbog želje za maksimalnim ulovom iscrpljene. Procjenjuje se da je u njima preostalo manje od 15 posto izvorne riblje biomase. Ministarstvo zemljoradnje je već prije četiri godine konstatovalo da u Istočnokineskom moru više praktično nema riba.

Flotila kineskih brodova zato sve češće love u priobalju drugih država, pri čemu devastira mjesna lovišta, a stanovnike siromašnijih zemalja osiromašava za važne izvore proteina. Na pljačkanje okeana se žale ribari u zapadnoj Africi i Južnoj Americi.

Prema The Foreign Policy to je ciljana politika kineske vlade koja kroz dotacije pokriva ribarskim lađama 94 posto troškova goriva. To je godišnje košta 5,9 milijardi dolara – na jednu lađu u prosjeku 347.000 dolara. To je daleko više nego kod ostalih ribarskih velesila. Naprimjer u EU, gdje je ribolov također jako dotiran, to godišnje iznosi 23. 000 dolara.

Neke zemlje se brane. Argentina je lani u proljeće zadržala posadu kineske ploveće tvornice za preradu lignji koja je uplovila u njenu ekskluzivnu ekonomsku zonu. Prije četiri godine je argentinska priobalna straža potopila 66 metara dugu kočaricu Lu Yan Yuan Yu 010.

A lani u julu ekvadorska mornarica je osmotrila kinesku flotu oko tristo kilometara od Galapagosa. „To je doslovno rat. Ne sumnjam da će to jednom završiti tragedijom“, smatra ekspert za ribolov Milko Schvartzman.

Baza u Montevideu

Kineski ribarski brodovi imaju u južnom Atlantiku bazu u Montevideu, glavnom gradu Urugvaja. Dok Argentinci na njih gledaju mrzovoljno njihovi sjeverni susjedi su kineskim posadama dali slobodu a skoro uopšte ih ne kontrolišu.

„U Montevideu je tako u osnovi izniklo kinesko piratsko pristanište“, smatra Schvartzmann. Kinezi danas predstavljaju 40 posto svih stranih posada. Pažnju lokalnih medija su privukli time da sa brodova često iznose leševe svojih mornara. „Uslovi na tim brodovima su strašni“, objašnjava Schvartzman.

Kinezi su čak prije dvije godine planirali da zapadno od Montevidea izgrade novo pristanište sa tvornicom za preradu ribe. Projekat, koji je imao podršku urugvajskog predsjednika, na koncu je odbačen zbog otpora lokalnog stanovništva.

Godinu ranije su ipak uspjeli nešto slično u Mozambiku gdje su preuzeli pristanište Beira, a udvostručili njegov kapacitet tako da danas može primiti do sto kočarica. Kineski brodovi u Mozambičkom zalivu godišnje izlove oko 60.000 tona kvalitetne ribe kao što su orade i škarpine. „Za pravo na ribolov vladi plate neku sitnicu. Mjesni ribari se žale da već ništa ne mogu uloviti“, kaže ekonom Pierre Failler.

Na drugoj strani Afrike Kinezi su izgradili oko dvadeset pogona za preradu sardina iz kojih proizvode hranu za perad i ribe iz tova. Nekada mnogobrojne i hranljive ribe brzo su nestale sa jelovnika mjesnog stanovništva za koje su dimljene sardine predstavljale glavni izvor proteina.

„To je devastirajuće. Ljudi u Gambiji su sa gledišta jela zavisni od riba,“ kaže gambijski novinar Mustafa Manneh i ukazuje na to da je cijena sardina proteklih godina porasla pet do deset puta. Rezultatom gospodarskog ribolova, u kojem učestvuju i evropski i ruski brodovi, je rastuća nezaposlenost koja primorava mlade ljude na migraciju.

Varnice u Južnokineskom moru

Najveća flota ribarskih brodova na svijetu ima još jednu svrhu. Peking je koristi za ostvarivanje svojih geopolitičkih ciljeva. Neki ribari prođu obuku, a postanu članovi pomorskih milicija koji brane kineske interese kod Spratelejovih i Paracelskih ostrva na koje polažu pravo i Malezija, Brunej, Filipini, Tajvan i Vijetnam.

„Te posade ne love ribu. Prate ostale flote, osiguravaju snabdijevanje, a udaraju do brodova drugih zemalja. Tokom protekle decenije u tome su se izuzetno profesionalizovali i postali su glavnim oružjem ostvarivanjem kineske nadmoći u Južnokineskom moru“, kaže sinolog Greg Poling iz Centra za strategijske i međunarodne studije u Vašingtonu.

Stručnjaci upozoravaju da je kineski način privrednog ribolova možda moralno za osuditi ali se nalazi u okvirima međunarodnog pomorskog prava. Uostalom i evropski brodovi učestvuju u pljačkanju mora i ilegalnom ribolovu a često plove pod zastavom druge države.

Jedan od malo načina kako to usporiti jeste ukidanje državnih dotacija. Već nekoliko godina o tome se razgovara u okviru Svjetske trgovinske organizacije a dogovor se očekuje do kraja godine. „Kina se ponaša pragmatično i neće to sabotirati. Ukoliko drugi ograniče dotacije, ograničiće ih i oni“, objašnjava ekspertkinja za privredni ribolov Isabel Jarret.

idnes.cz

Adam Hajek
Autor 5.1.2021. u 11:39

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija