Mir između Izraela i Ujedinjenih arapskih emirata: Abas van igre

Dominik Peters 
Autor 20.8.2020. u 11:32

Mir između Izraela i Ujedinjenih arapskih emirata: Abas van igre

Njegova država postoji samo na papiru: Predsjednik Palestine Mahmud Abas na Savjetu bezbjednosti UN u Njujorku (u februaru) – Foto: Seth Wenig/ dpa

Palestinci decenijama sanjaju o vlastitoj državi. Sporazumom između Izraela i Ujedinjenih arapskih emirata ovaj problem pada još više u pozadinu. A moglo bi biti još gore za Palestince.

Piše:  Dominik Peters  16.08.2020
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Najkasnije u januaru trebalo je palestinskom predsjedniku Mahmudu Abasu postati jasno da on, 84 – godišnjak, neće doživjeti svoj san o vlastitoj, suverenoj državi. Predsjednik SAD Donald Trump prezentirao je tada svijetu svoj dugo obećavani plan za mir između Izraelaca i Palestinaca, njegov „dil stoljeća“.

Bubnjevi, fanfare – vojna kapela svirala je “Hail to the Chief”, zvanični pozdrav predsjedniku, kad je Trump, crvena kravata, bijela košulja nastupio u East Room Bijele kuće, praćen izraelskim premijerom Benjaminom Natanyahuom, plava kravata, bijela košulja. Gosti su pljeskali, među njima Sheldon Adelson, ultrakonzervativni jevrejski kasino mogul i veliki donator Trumpa, kao i ambasadori iz zalivskih monarhija Bahreina, sultanata Oman i Ujedinjenih arapskih emirata. Palestinci nisu bili prisutni kada je najavljivana njihova budućnost.

180 stranica obuhvata zvanični ekspoze Trumpove vlade a tu je i jedna karta. Po tome je Zapadna obala podijeljena u tri kantona, okružena izraelskim naseljima, povezana samo cestama, mostovima, tunelima – jedan od njih treba da poveže Zapadnu obalu sa pojasom Gaze.

U izraelsko – egipatskom graničnom području trebaju dodatno nastati dvije pustinjske enklave, jedno industrijsko područje i velika farma za palestinske farmere i njihove porodice. Plan ne predviđa Jerusalem kao glavni grad Palestinaca. Oni bi mogli svoj san o vlastitom glavnom gradu ispuniti samo u istočnom dijelu ali gdje tačno nije rekao ni Trump niti je to rekao plan.

Odgovor Mahmuda Abasa bio je jasan: „Mi kažemo hiljadu puta: ne,ne,ne.“ To one koji odlučuju nije stvarno interesovalo.

Oni koji odlučuju su, pored Donalda Trumpa i izraelskog premijera Netanyahua i trenutni moćnici u arapsko svijetu – tu spadaju prije svega Muhamed bin Salman, saudijski krunski princ i njegov mentor, Muhamed bin Zajed, krunski princ Abu Dabija i vladar iz sjene Ujedinjenih arapskih emirata (UAE).

To da Muhamed bin Zajed sada svoj mir sklapa sa Izraelom ima prije svega geostrateške razloge. Bliski istok se sortira nanovo, suniti se bore protiv šiita, veliki konflikt između Saudijske Arabije i Irana natkriva sve. Palestinski predsjednik Mahmud Abas djeluje sa svojim snom o nacionalnoj državi kao čovjek kakav on i jeste: Autokrata iz 20. stoljeća koji je van igre.

Abas je političko naslijeđe Jasera Arafata, 2004. preminulog državnika stoljeća. Kao i Arafat i Abas nije demokrata. Njegov posljednji mandat istekao je 2009. godine. Predsjednik Palestinskih autonomsnih vlasti i pokreta Fatah boji se volje naroda.

Da Palestinci proteklih godina politički nisu napredovali ne leži, međutim samo na Abasu, njegovim sporovima sa terorističkom organizacijom Hamac koja vlada u pojasu Gaze ili izraelskom otporu nego i na situaciji u regionu: Uspon terorističke milicije „Islamska država“, građanski rat u Siriji i Libiji, prekogranična borba za moć između Irana i Saudijske Arabije – sve ove krize i konflikti bili su proteklih godina dramatičniji.

To zna i Benjamin Netanyahu. Izraelski premijer je dobar geostrateg. On Zapadnu obalu upšte ne mora anektirati, kako on stalno najavljuje u poslednjim izbornim kampanjama, da bi Abasu zatvorio put ka vlastitoj državi. To je de facto već odavno slučaj:

  • Palestina je podijeljena u dva dijela: Pojas Gaze i Zapadna obala.
  • Zapadna obala opet podijeljena između Izraelaca i Palestinaca u tri oblasti: A,B i C.
  • U području A su skoro svi palestinski gradovi. Zbog toga tamo živi oko polovine svih Palestinaca, iako ova oblast obuhvata smo oko jedne petine Zapadne obale. Ovdje palestinaska samouprava ima vlast.
  • Drugačije izgleda u po veličini istoj ali više ravničarskoj B oblasti. Palestinci se ovdje o sigurnosnim pitanjima moraju dogovarati sa izraelskom armijom.
  • U C oblasti, gdje živi najmanje Palestinaca, ima najviše prostora. Ova zona obuhvata oko 60 posto Zapadne obale. Palestinci tamo nemaju pravo govora. Izrael kontroliše sve i svakoga, on je civilna i vojna sila. Razlog: Ovdje leži najviše izraelskih naselja.

Palestina je tako država koja postoji samo u atlasima i kominikeima. Mahmud Abas stoji na poziciji gubitnika.

On je reagovao isto kao u januaru: sa hitnom sjednicom i javnim odbijanjem. Ali sam ne može ništa. Nadmetanje velikih i srednjih sila na Bliskom istoku trenutno natkriva sve. A da će Palestinci uskoro biti opet u žiži pozornosti svjetske javnosti je u najmanju ruku upitno.

Oman je zaokret kroz približavanje Izraela i Ujedinjenih arapskih emirata u petak zvanično pozdravio i označio „istorijskim“. Ne može se isključiti da sljjedećih tjedana i mjeseci još neka zalivska država ne učini sličan korak.

Najvrući kandidat: kraljevina Bahrein, u kome sunitska kraljevska familija vlada nad šiitskom većinom stanovništva. Monarh je vjerni vazal Saudijske Arabije – i protivnik Irana. Spor o tome, gdje Izraelci i Palestinci mogu živjeti između Nablusa, Jeriha i Hebrona, gdje voziti auto i raditi postaje sporedna stvar.

spiegel.de

Dominik Peters 
Autor 20.8.2020. u 11:32

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija