Gospodarstvo i ekologija

Opet iskorištavani

Astrid Becker
Autor 18.11.2021. u 09:23

Opet iskorištavani

Foto: DPA – Stanovnik sela u blizini iskopa litijuma na Salar de Uyuni u Boliviji.

Do sada  energetske promjene Sjevera idu na teret autohtonih naroda i prirode globalnog Juga. To se mora promijeniti – prijedlozi rješenja postoje.

Piše: Astrid Becker 09.11.2021.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Kroz primjenu obnovljivih energija i elektromobilnosti Njemačka želi dati supstancijalni doprinos za ostvarenje klimatske neutralnosti. I većina drugih država EU kao i SAD i Kanada slijede slične strategije. Uz svu hitnost i sav entuzijazam pritom brzo odlazi u pozadinu činjenica da je za energetske promjene potrebna velika količina metala i minerala kao litijum, bakar i rijetki metali.

Prema proračunima Međunarodne agencije za energiju IEA iz 2021. potrošnja minerala i metala će se povećati više puta ako se žele ostvariti ciljevi postavljeni u pariškom Dogovoru o klimi: Prosječan E – auto treba šest puta više minerala nego vozilo sa motorom na sagorijevanje; za jedno postrojenje na vjetar mora se planirati potreba  minerala devet puta veća nego za centralu na gas sa sličnim učinkom. Za elektromobilnost računa se porast upotrebe litijuma za 40 puta do 2040.; upotreba bakra, prije svega za elektro kablove će se udvostručiti.

I za proizvodnju obnovljive energije iz snage vjetra i sunčeve energije upotreba minerala će se utrostručiti. Trenutno raspoloživi resursi odnosno trenutno planirani kopovi pokrivaju pritom samo 50 posto potrebe litijuma i 80 posto potrebe bakra. Bez otvaranja novih nalazišta ciljane energetske promjene neće biti dakle moguće.

Bez otvaranja novih nalazišta ciljane energetske promjene neće biti moguće.

Veliki dio minerala i metala upotrebljenih u Njemačkoj i Evropi dolazi iz Latinske Amerike. Region trenutno povlači globalno najveće investicije u rudarstvo jer ovdje leže najveće zalihe metala koje su od posebnog značaja za energetske promjene i elektromobilnost. Trenutno se posebno eksploatiše nalazište litijuma u takozvanom „trougla litijuma“ u Boliviji, Čileu i Argentini, gdje se prema procjenam nalazi 55 posto svjetskih rezervi. Litijum je tamo nađen u slanim jezerima na preko 5 000 metara visine u jedinstvenim eko sistemima. Tri zemlje se nadaju da će sa rastućim prihodima iz eksploatacije litijuma prevazići gospodarsku krizu nastalu kroz pandemiju korone. Međutim, rastuće iskorištavanje zaliha sirovina nosi i opasnost društvenih konflikta i znatno razaranje okoliša.

Zbog iskopavanja u trouglu litijuma očekuju se prema aktuelnim studijama značajne negativne posljedice za okoliš. Pored opadanja nivoa podzemne vode zbog velike potrošnje vode problem je i raznošenje vjetrom isušenih ostataka upotrebljenih hemikalija. Oboje pored okoliša ugrožava i životne osnove grupa stanovništva, često autohtonih, koji žive u trouglu i bave se pretežno poljoprivredom. Doduše u svim zemljama postoje ekološki zakoni, međutim njihovo poštivanje često nije uspješno zbog slabih državnih institucija i velikog interesa vlada na iskorištavanju sirovina. One daju većini inostranih rudarskih firmi široke ustupke. I mehanizam učešća autohtonih grupa u konsultacijama često se nedovoljno primjenjuje iako je većina zemalja ratificirala odgovarajuće međunarodne dogovore kao što je Konvencija MOR-a 169. Nedovoljno učešće pogođenih stanovnika je u mnogim zemljama Latinske Amerike polazište za oštre proteste do nasilnih sukoba.

Postoji opasnost da neophodna rekonstrukcija energetskog sektora na globalnom Sjeveru doprinosi širenju neokolonijalne nejednakosti na globalnom Jugu i tamo ugrožava ekološku i socijalnu održivost.

Lokalno stanovništvo u cjelini najčešće ne profitira od materijalnih dobitaka iskorištavanja sirovina ali je nezaštićeno i veoma izloženo negativnim socijalnim, gospodarskim i ekološkim posljedicama. Doduše u fazi otvaranja nalazišta pod ugovor se uzimaju i lokalni radnici ali dalje iskopavanje leži u rukama visokokvalifikovanih zaposlenika iz drugih regiona. Otvaranje nalazišta u udaljenim regionima kroz dolazak davatelja usluga iz drugih dijelova zemlje i sa tim povezane rastuće cijene ugrožavaju tradicionalni način života stanovnika.

Postoji dakle opasnost da neophodna rekonstrukcija energetskog sektora na globalnom Sjeveru doprinosi širenju neokolonijalne nejednakosti na globalnom Jugu i tamo ugrožava ekološku i socijalnu održivost. Upravo grupe stanovništva koje najmanje doprinose klimatskoj krizi mogle bi najčešće patiti od posljedica gospodarskih promjena. Svi učesnici bi zbog toga trebali surađivati da bi negativne učinke držale što je moguće manjim i ostvarili ukupnu društvenu korist.

U zemljama eksploatacije moraju zato biti poštovani važeći ekološki propisi. Da bi se garantovalo široko učešće lokalnog stanovništva trebale bi naprimjer studije uticaja na okoliš, koje prethode svakom novom rudarskom projektu, biti objektivno urađene i date na raspolaganje stanovništvu pravovremeno i ako je potrebno na lokalnom jeziku. Odluke, naprimjer o odobrenju projekta ili uslovima proizvodnje, ne bi trebalo da budu donesne samo od lokalne uprave ili od investitora, nego diskutovane sa onima koji su pogođeni. Usklađenost s propisima o zaštiti okoliša, moguća naknada za lokalno stanovništvo ili isplata kompenzacija moraju se od samog početka uračunati u ukupne troškove takvih projekata.

U međunarodnoj trgovini sirovinama trebali bi certifikati, koji garantuju ekološki prihvatljivo i društveno uravnoteženo vađenje sirovina. Pritom bi trebali uzeti u obzir međunarodni standardi rada kao mjere zaštite na radu i zaštita zdravlja kao i zabrana rada djece. Dalji međunarodni dogovori i sporazumi kao što su Održivi ciljevi razvoja UN, u kome je naprimjer utvrđeno pravo na čisti okoliš, ili Escazu dogovor o pristupu informacijama, političkom učešću i pravnim postupcima u pitanjima ekologije u Latinskoj Americi i na Karibima, trebaju postati sastavni dio bilateralnih i multilateralnih trgovinskih dogovora. Osim toga mogao bi u Njemačkoj već usvojeni – i u EU još diskutovani – zakon o lancima isporuke dati nove impulse.

U prvoj liniji u obavezi stoje zemlje gdje se sirovine prerađuju.

I potrošači igraju važnu ulogu: kroz odluke o kupovini, naprimjer kod novih auta i tehničkih aparata i kroz individualnu potrošnju energije. U prvoj liniji, međutim u obavezi stoje zemlje gdje se sirovine prerađuju. Recikliranje i zatvoreni tokovi sirovina će, zbog nedostatka sirovina i opterećenja klime kod njihove eksploatacije, sljedećih decenija morati dobiti na značaju. Samo tako može se spriječiti da se zaštita klime zapadnih industrijskih država odvija na račun zapostavljenih grupa i eko sistema Latinske Amerike i drugih dijelova svijeta.

ipg-journal.de

Astrid Becker
Autor 18.11.2021. u 09:23