ENG
Otkrivanje novog nacionalnog spomenika: Orbanova čežnja za novom Velikom Mađarskom
Autor/ica 👤 Keno Verseck
Povezani članci
Orban na otkrivanju spomenika 20.augusta u Budimpešti. Foto: BERNADETT SZABO / REUTERS
U Budimpešti je Viktor Orban otkrio „Spomenik nacionalnog zajedništva“. On podsjeća na razdrobljenu Veliku Mađarsku. Premijer zna o mobilizirajućoj snazi ove simbolike.
Piše: Keno Verseck 23.08.2020 – spiegel.de
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović
Sto metara dugačka rampa koja se spušta, lijevo i desno zidovi od granita, u njih uklesana imena 12.537 mjesta a na kraju, u dubini ogroman granitni blok iz sedam dijelova, koji su odvojeni uskim stupcima u čijoj sredini gori vječni plamen – tako to izgleda: Ogroman novi nacionalni spomenik Mađarske u srcu Budimpešte, tačno preko puta velike neogotičke zgrade parlamenta.
On nosi naziv: „Spomenik nacionalnog zajedništva“. Jer on podsjeća na nekadašnju Veliku Mađarsku, na sva njena mjesta i na „Tragediju mirovnog diktata iz Trianona“ – onoga ugovora iz 1920. godine, kojim je Mađarska nakon Prvog svjetskog rata izgubila dvije trećine teritorije i šezdeset procenata svoga stanovništva.
20. augusta, na dan osnivača mađarske države svetog Stefana, državno rukovodstvo Mađarske svečano je otkrilo spomenik u okviru vojne ceremonije. Premijer Viktor Orban je održao kako patetičan tako i dvosmislen govor u kome je pozvao na okončanje „stoljeća mađarske usamljenosti nakon Trianona“ i rekao da će Mađarske doživjeti „novu veličinu i novu slavu“.
Mađarska je, kaže Orban, „najmnogoljudnija i gospodarski najjača zemlja u području Karpata“ i neće sebi „nikada više dozvoliti luksuz slabosti“. Premijer je najavio „sedam zakona za održanje Mađarske“, među kojima su: „Granice ima samo zemlja, ne i nacija!“, „Istina bez snage malo znači!“ i „Svako natjecanje traje tako dugo dok mi ne pobijedimo!“
Istovremeno je Orban objavio otvoreni borbeni izazov Zapadu koji eksperimentiše sa „bezbožnim kosmosom, porodicama duginih boja, migracijom i otvorenim društvima“. Nasuprot tomu Srednja Evropa mora se povezati, region mora obnoviti „naslijeđene životne instinkte“ i „nacionalni ponos“.
To je jedan tipičan Orbanov govor. Iz njega se mogu naslutiti besprimjerne uvrede na adresu susjednih država i velikomađarski revizionizam. Jasno je: Govor i otkrivanje novog mađarskog nacionalnog spomenika su trenutni vrhunac decenijske politike u kojoj je mađarski premijer od “nacionalnog zajedništva” i kulta trianonske žalosti napravio ključne ideološke elemente svoga poretka. Jer ta tema posjeduje znatnu mobilizirajuću snagu i veliku političku korist.
Već od Orbanovog nastupa na vlast 2010. postoji u Mađarskoj široko rasprostranjena pop kultura Trianona, koja ide od ceremonija na mnogobrojnim trianonskim spomenicima preko odjeće i suvenira sa velikomađarskom simbolikom i popularne patriotske narodne i rok muzike do nostalgičnog turizma u nekadašnje mađarske oblasti.
Mađarske manjine u susjednim državama opet pomaže Orbanova vlada svake godine sa sumama koje preračunato leže u području stotina miliona. To se isplati za Orbanovu partiju, jer mnogi Mađari u inostranstvu imaju mađarsko državljanstvo i s tim povezano pravo glasanja na izborima.
Još u devedesetim godina daleko bezazlenije manifestacije navodne mađarske politike revizije granica dovodile su do permanentnih diplomatskih kriza između Mađarske i njenih susjeda. Danas Orbanova“ politika nacionalnog zajedništva“ doduše stalno izaziva ljutnju među nacionalistima u regionu. Međutim, većina vlada u regionu o tome šuti ili se u najboljem slučaju izjašnjavaju smirujuće.
Razlozi za to su različiti. U Slovačkoj, Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji vladaju već odavno obožavatelji, prijatelji ili saveznici Orbana sa kojima on njeguje bliske odnose i koji djelom slijede slične unutrašnjopolitičke projekte kao i on. Sa druge strane vodstva Austrije, Rumunije i Ukrajine neće, svaka iz svojih pragmatičnih razloga, da dolaze u sukob sa Orbanom. Naprimjer, u Rumuniji je Orbanu vjerna partija mađarske manjine UDMR često jezičak na vagi za formiranje vladine većine.
Ipak Orbanova politika ostaje za region dugoročno igra sa vatrom. Njegove izjave oko promjene granica i mogućoj reviziji Trianona nisu jasne nego difuzne i daju puno prostora za interpretacije. Način njegove podrške mađarskim manjinama u susjednim zemljama podstiče njihovu političku, kulturalnu i socijalnu dezintegraciju u njihovim domovinama, koje sa svoje strane pretežno vode jako diskriminirajuću politiku manjina.
Orbanova „politika nacionalnog zajedništva“ sprječava i svaku debatu o uzrocima Trianona: Prije svega decenijska agresivna politika mađarizacije u mađarskom dijelu habzburškog višenacionalnog carstva vodila je naprimjer tomu da se sa jednim navodno pogrešnim imenom nije imalo šanse u toj zemlji. To je na kraju za milione ljudi koji nisu bili Mađari postalo nepodnošljivo.
To se može pročitati i na novom nacionalnom spomeniku. Među ugraviranim imenima mjesta, koja potiču iz jednog popisa iz 1913., su hiljade prisilno mađariziranih mjesta u kojima nikada nije živio niti jedan Mađar.
Autor/ica 👤 Keno Verseck
