„Ples na oštrici noža za Ukrajinu“

Claudia Detsch
Autor 2.10.2019. u 09:14

„Ples na oštrici noža za Ukrajinu“

Foto: DPA Ukrajinski predsjednik Vladimir Zelenski  – iznenada u centru američke predizborne kampanje

Marcel Röthig u Kijevu o pozadini afere Biden – Trump i posledicama za mirovne pregovore sa Rusijom

Intervju vodila Claudia Detsch
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Marcel Röthig je zastupnik zaklade Friedrich-Ebert za Ukrajinu i Bjelorusiju. Za zakladu radi od 2013, među ostalim i u Rusiji. Prije toga bio je saradnik raznih članova njemačkog Bundestaga.

Aktuelna zviždačka afera oko predsjednika SAD Donalda Trumpa i njegovog političkog rivala Joe Bidena pokrenula se na snimljenom telefonskom razgovoru Trumpa sa ukrajinskim predsjednikom Zelenskim. Prijeti li sad trajno pogoršanje odnosa Kijeva sa SAD?

Upletenost u vjerovatno najveći unutrašnjopolitički sukob u SAD poslednjih decenija ne može biti u interesu mladog ukrajinskog predsjednika Vladimira Zelenskog niti je on to uopšte namjeravao. Uz to vrijeme dešavanja je za Kijev izuzetno nezgodno: Sa nastupom Zelenskog su se u poslednje vrijeme pregovori sa Rusijom oko makar postepenog rješenja pitanja Donbasa opet intenzivirali. Pritom je jasan cilj Zelenskog bio je da dovede SAD za pregovarački sto. Pošto se Trump i Zelenski sada u Njujorku trebaju po prvi puta osobno sresti bio je ustvari cilj ukrajinskog rukovodstva da velikom ofanzivom šarma izgradi usku povezanost između Trumpa i Zelinskog. Sa ovim što se sad dešava ovaj poduhvat je postao znatno teži. Sasvim je moguće da na kraju Trump zamjeri Zelenskom zbog ove afere – što bi ovih dana moglo smanjiti pregovaračku moć Ukrajine prema Rusiji.

Koje konzekvence bi moglo imati takvo pogoršanje odnosa sa SAD za gospodarski razvoj i geostrateško pozicioniranje Ukrajine?

Američka podrška je za Ukrajinu izuzetno važna: Bez SAD jedva da se može napraviti dovoljan politički pritisak na Rusiju. Osim toga SAD su važan bilateralni finansijer ukrajinskih reformskih procesa a sa vojnom pomoći od oko 400 milina dolara su značajan faktor u modernizaciji ukrajinskih oružanih snaga koje se već više od pet godina nalaze u aktivnim borbama. Očigledno je Trump ovu pomoć duže vrijeme zadržavao da bi s time kao pregovaračkom temom vršio pritisak na Zelinskog da isporuči opterećujuće materijale o ukrajinskim vezama Huntera Bidena sina Joe Bidena, koji su trebali poslužiti za organizaciju prljave kampanje protiv njegovog mogućeg izazivača. U međuvremenu je ipak odobrio plaćanje.

Kakvo dejstvo ima objavljivanje transkripta razgovora za ukrajinsku vladu?

Transkript je prema svemu objavljen bez saglasnosti ukrajinske strane. Zelenski se osim toga očigledno nadao da će makar njegovi pasaži biti objavljeni zacrnjeni. Pokazuje se da Trump ima veliki interes za kooperaciju ukrajinskih organa istrage sa njegovim advokatom Rudijem Giulianijem kao i ministrom pravosuđa Barrom. On izgleda kao obuzet u pitanju upletenosti Bidenovog sina Huntera. Sve ostale političke izjave izgledaju nasuprot tome sporedne i površne. Na jednu stranu loše se govori o evropskim partnerima – prije svega Njemačkoj – a na drugu stranu žustro se izmjenjuju ljubaznosti i dodvoravanja.

O Donbasu, Krimu i unutrašnjopolitčkim reformama u cijelom razgovoru začuđujuće nije rečena nijedna riječ. Za Zelenskog je sadržaj u određenoj mjeri nezgodan – ili nije bio svjestan da je Njemačka sa 1,6 milijardi evra poslije Rusije i EU treći najveći davalac ili je upotrijebio svo svoje glumačko umjeće da bi se dopao Trumpu i podržao ga u njegovoj kritici navodne neaktivnosti Njemačke i Francuske.

Sada objavljeni transkript mogao bi biti samo vrh ledenog brijega: Ovaj razgovor je samo jedan element opširnog izvještaja jednog zviždača koji Bijela kuća hoće zadržati u tajnosti – očigledno da on sadrži još brizantnije izjave.

Kakve mogućnosti sada ima Zelinski da bi ograničio negativno djelovanje na Ukrajinu?

Za Ukrajince ova upletenost u takav sukob između Trumpa i demokrata liči na ples na oštrici noža: Ako je moguće ne želi se izgubiti politička podrška Trumpove vlade a istovremeno ne posvađati se sa Bidenovim lagerom jer bi ovaj mogao slijedeće godine naslijediti Donalda Trumpa kao predsjednik SAD. Sa ovoga aspekta ukrajinske reakcije u prvom momentu izgledaju razumljive: suzdržavati se i smirivati. Tako je i novi ministar vanjskih poslova Vadim Pristajko odmah demantovao: Razumljivo da na Zelinskog nije vršen nikakav pritisak za vrijeme telefonskog razgovora sa Trumpom. Trenutno najbolji izbor izgleda što manje se izjašnjavati o aferi. Inače prijeti da se duga predizborna kampanja u SAD odvija na račun Ukrajine.

U razgovoru sa Trumpom Zelenski je ponudio svoju saradnju. To se može tumačiti na dva naćina: Ili će vlada formalno surađivati ali neće isporučiti nikakva značajna dokumenta koja mogu poslužiti u kampanji ocrnjavanja (ukoliko uopšte imaju optužujući materijal). Ili Trump već raspolaže sa materijalom koga on želi lansirati u javnost preko Ukrajine – a time preko države koja je visoko zavisna od američke pomoći i na koju se lako može izvršiti ogroman pritisak.

O čemu se konkretno radi u ovim optužbama protiv Joe Bidena?

Politički uzroci sukoba između Trumpa i Bidena leže daleko od sadašnjeg vremena kada je Zelinski još radio kao komičar i još dugo nije nastupio na političku arenu: Hunter Biden radio je od maja 2014. u upravnom odboru malog ukrajinskog gas koncerna Burisma, koji je prema vlastitim podacima eksploatisao oko 9 posto ukrajinskog zemnog gasa. On se pritom nalazio u uglednom međunarodnom krugu – tako su ovom gremiju pripadali bivši poljski predsjednik Aleksandar Kvašnjevski, Devon Archer, nakadašnji menadžer predizborne kampanje bivšeg ministra vanjskih poslova SAD Johna Kerrya kao i David J. Leiter, nekadašnji šef štaba Johna Kerrya u Senatu.

Protiv vlasnika preduzeća, nekadašnjeg ministra energetike zbačenog predsjednika Janukoviča, kasnije je vođena istraga zbog korupcije. Za istragu je bio zadužen tadašnji generalni javni tužilac Viktor Šokin koji je u ukrajinskom civilnom društvu izuzetno kontroverzan i protiv koga su se čule optužbe za korupciju. Tadašnji potpredsjednik SAD izvršio je 2016. pritisak na Kijev da otpusti omrženog javnog tužioca. Šokin je morao otići ali je istraga protiv vlasnika Burisme već davno prije Bidenovog zahtjeva bila obustavljena.

Je li prigovor protiv Bidena za uticaj održiv?

Prigovor da je Biden intervenisao u korist svoga sina (protiv koga kao člana upravnog odbora nije vođena istraga) može se odbaciti. Međutim, pokazuje se da su prijetnje o zadržavanju finansijske pomoći isprobano sredstvo SAD u njihovim odnosima sa Ukrajinom. Prema izjavi Joe Bidena ostavka javnog tužioca Šokina bila je uslov za kreditne garancije Ukrajini u visini od milijardu dolara. Međutim, i Međunarodni monetarni fond i EU tražili su ostavku Šokina jer on nije ništa preduzimao protiv korupcije u ukrajinskom pravosuđu. Sada će Ukrajina nakon Manafort afere po drugi puta postati za Trumpovu administraciju neugodna zemlja.

ipg-journal.de

Claudia Detsch
Autor 2.10.2019. u 09:14

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija