Potcjenjena opasnost

Povezani članci

• Dogovor o atomu: Sporazum sa Iranom je dobar i za Izrael
• Autoritarne igre moći
• Predsjednički izbori u Afganistanu: nakon 12 godina odlazi Hamid Karzai – 3 kandidata, slične politike, Talibani proces nazivaju “farsom”
• Italijanski sud naredio obustavu istrage protiv Salvinija
• Krim na nogama: Rusijo, spasi nas!
• Eksplodirajući teret dugova

Stoji simbolički za potencijalnu moć nedržavnih aktera: 11. septembar 2001. – Foto: DPA

Dok svijet gleda na sukob između SAD i Kine današnje prijetnje vrebaju negdje drugdje.

Piše: Joseph S. Nye – 07.08.2020

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Od 2017. nacionalna bezbjednosna strategija SAD koncentrisala se na konkurenciju između velikih sila i mnogi u Vašingtonu predstavljaju danas naše odnose sa Kinom kao novi Hladni rat. Sada je konkurencija između velikih sila očigledno važan aspekt vanjske politike. Ali mi ne smijemo dozvoliti da ona sakrije rastuće transnacionalne bezbjednosne prijetnje koje pred nas stavlja tehnološki razvoj.

Pomjeranje moći između država je normalno i uobičajeno ali tehnološki uslovljeno premještanje moći od država ka transnacionalnim akterima i globalnim snagama nosi novu i neuobičajenu kompleksnost. Tehnološki zaokret postavlja niz tema – među njima finansijsku stabilnost, promjenu klime, terorizam, sajber kriminalitet i pandemije – na globalni dnevni red i istovremeno smanjuje tendencijski sposobnost vlada da na to reaguju.

Područje transnacionalnih odnosa, koji stoji van kontrole vlada, obuhvata među ostalima bankare i kriminalce, koji prebacuju novac elektronski, teroriste, koji šalju dalje oružje i planove, hakere, koji koriste socijalne medije da bi ometali demokratske procese i ekološke prijetnje kao pandemije i promjena klime. Covid – 19 već je usmrtila više Amerikanaca nego ratovi u Koreji, Vijetnamu i Iraku. Međutim mi nismo dali skoro ništa novca da bismo se na to pripremili. A Covid – 19 neće biti niti posljednja niti najgora pandemija.

Individualci i privatne organizacije – od WikiLeaksa, Facebooka i mnogih zaklada do terorista i spontanih društvenih pokreta – svi raspolažu sposobnosti da igraju direktnu ulogu u svjetskoj politici. Rasprostranjenost informacija djeluje tako da je moć šire rasprostranjena i da neformalne mreže mogu potkopati monopol tradicionalne birokratije. A brzina online prenosa informacija doprinosi tome da vlade imaju manje kontrole nad svojom agendom i da građani stoje pred novim opasnostima.

Civid – 19 je naprimjer već ubila više Amerikanaca nego što ih je poginulo u Koreji, Vijetnamu i Iraku.

Izolacija nije opcija. Dva američka okeana su danas manje efikasna bezbjednosna garancija nego što su bili nekada. Kada su SAD u devedesetim godinama bombardovale Srbiju i Irak, Slobodan Milošević i Sadam Husein nisu bili u mogućnosti za protivudar na području SAD. To se brzo promijenilo. 1998. predsjednik Bill Clinton je upotrijebio krstareće rakete protiv ciljeva Al – Qaide u Sudanu i Afganistanu; tri godine kasnije Al – Qaida je ubila u SAD 3000 ljudi (više nego pri napadu na Perl Harbor) tako što je upotrijebila američke civilne avione kao gigantske krstareće rakete.

Međutim, prijetnja ne mora biti fizička. Američke energetske mreže, sistemi kontrole vazdušnog saobraćaja i banke su ranjivi za elektrone koji svoje porijeklo mogu imati svuda unutar ili van granica SAD. Okeani nisu nikakva pomoć. Sajber napad može uslijediti sa udaljenosti od 10 km ili 10 000 km.

Pored infrastrukture, sajber napadima su ugrožene i demokratske slobode. Sjeverna Koreja je 2014. odbijajući jednu holivudsku komediju, koja je ismijavala sjevernokorejsku glavu države, izvela uspješan sajber napad koji je ugrozio slobodno izražavanje mišljenja.

Mnogi posmatrači polaze od toga da tehnološki giganti kao Facebook, Google i Twitter, jer svoje porijeklo imaju u SAD mogu biti instrumenti američke moći. Međutim za vrijeme predsjedničkih izbora 2016.  u SAD Rusija je bila u stanju da iskoristi ova preduzeća kao oružje da utiče na rezultat izbora. Drugi mogu slijediti ovaj model.

Kroz informacionu revoluciju i globalizaciju uslovljene svjetskopolitičke promjene djeluju tako da čak iako SAD u konkurenciji sa drugim velikim silama pobijedi, ona sama ne može ostvariti mnoge od svojih ciljeva. Neovisno od potencijalnih nazadovanja kod gospodarske globalizacije djelovanje promjena klime – među njima ekstremni vremenski događaji, izostanak žetve i porast razine mora – uticaće na naš kvalitet života a SAD same ne mogu ovaj problem riješiti. U svijetu, u kojem granice za sve – od ilegalnih droga i infektivnih bolesti pa sve do terorizma – postaju sve poroznije, zemlje moraju svoju meku (soft) snagu zasnovanu na atraktivnosti iskoristiti za stvaranje mreža, sistema i institucija da bi se suprotstavile ovim novim bezbjednosnim prijetnjama.

Za vrijeme predsjedničkih izbora 2016.  u SAD Rusija je bila u stanju da iskoristi američka preduzeća kao oružje da utiče na rezultat izbora.

Argumenti za to, da vodeća svjetska sila u organizaciji proizvodnje globalnih javnih dobara preuzima vodeću ulogu, su u ovom „neofeudalnom“ svijetu jači nego ikada. Međutim, nacionalna bezbjednosna strategija SAD iz 2017. jedva da spominje ove prijetnje a mjere kao povlačenje iz Pariškog ugovora o klimi i Svjetske zdravstvene organizacije su koraci u pogrešnom pravcu.

Tehnološki ekspert Richard Danzig je to sažeo ovako: „Tehnologije 21. stoljeća nisu samo u odnosu na njihovu raspodjelu globalne, nego također i što se tiče posljedica. Od drugih nenamjerno ispušteni patogeni, KI sistemi, kompjuterski virusi i radioaktivna zračenja mogla bi biti isto tako naš veliki problem kao i njihov. Mi moramo kao sredstvo za smanjenje naših mnogobrojnih zajedničkih rizika slijediti dogovorene sisteme javljanja, kolektivne mehanizme upravljanja i zajedničke planove za nuždu, norme i ugovore.“ Carine i zidovi ne mogu riješiti ove probleme.

U pojedinim područjima vojnog i gospodarskog dobra unilateralno vodstvo SAD može ponuditi veliki dio odgovora. Tako je američka mornarica neophodna za odbranu slobode plovidbe u Južnokineskom moru a u aktuelnoj svjetskoj recesiji američki Fed ima odlučujuću stabilizirajuću ulogu kao kreditor posljednje instance.

Međutim, kod drugih problema uspjeh je povezan na kooperaciju sa drugima. Kako sam ja argumentirao u mojoj knjizi Do Morals Matter? neki aspekti moći u ovom novom svijetu su igra pozitivne sume. Nije dovoljno ako mi mislimo o moći SAD kao moći iznad drugih. Mi moramo na našu moć misliti kao na moć za ostvarivanje zajedničkih ciljeva; to obuhvata njeno djelovanje sa drugima.

Taj način razmišljanja nedostaje u trenutnoj strategijskoj debati. U mnogim transnacionalnim pitanjima jačanje drugih može pomoći SAD da ostvari vlastite ciljeve. Tako SAD profitira od toga ako Kina poveća svoju energetsku efikasnost i oslobađa manje ugljendioksida.

U ovom novom svijetu postaju umreženja i preplitanja važan izvor moći i sigurnosti. U svijetu rastuće kompleksnosti najjače umrežene države su najsilnije. U prošlosti je otvorenost Amerike prema svijetu poboljšala njenu sposobnost za izgradnju mreža, za održavanje institucija i odbranu savezništava. Sada je pitanje da li će se ova otvorenost i spremnost za dijalog sa svijetom pokazati kao održiva u unutrašnjoj politici SAD.

Joseph S. Nye je autor i profesor na univerzitetu Harvard. Pod predsjednikom Billom Clintonom bio je državni sekretar odbrane i predsjednik US National Intelligence Council. Njegovo zadnje djelo je  Is the American Century Over?

ipg-journal.de