Prekretnica

Izdvajamo

• Mi se nalazimo u vremenu višestrukih i isprepletenih kriza i katastrofa, ne u pojedinačnom konfliktu, nego u kriznom okruženju – ili čak u višestrukoj krizi. Mi živimo na planetu čije granice opterećenja su dostignute i sve više se prekoračuju. I mi višestruko imamo posla sa kompleksnim problemima i veoma neizvjesnim putevima rješenja – dakle sa takozvanim wicked problems, na koje se samo teško može uticati političkim djelovanjem.

Povezani članci

• Japan: Tajfun usmrtio devetoro ljudi
• Austrijski kancelar: Prekinuti pregovore Turske i EU
• Turska smanjuje izdvajanja u budžet Vijeća Evrope
• Donatella Di Cesare: Mir, rat, međunarodna ravnoteža
• Smrtonosna oluja na američkom jugu
• Vijetnam kupuje vakcinu protiv COVID-a 19 proizvedenu u Rusiji

Foto: DPA

Mi živimo u eri kriza i katastrofa koje se prepliću. Nije dovoljno pozivati se na promjenu odbrambenopolitičke paradigme.

Piše: Ursula Schröder – ipg-journal.de – 15.03.2022.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Ruski napadački rat protiv Ukrajine markira duboki rez: Kraj evropskog mirovnog i bezbjedonosnog poretka u kome se nakon kraja Hladnog rata u prvom redu planiralo za podsticanje stabilnosti i mira u svijetu a ne za odbranu evropske sigurnosti.

Njemačka je u reakciji na ruski napad pokrenula promjenu paradigme, koja šalje i internacionalno vidljiv signal za novu njemačku bezbjednosnu politiku. Njemačka isporučuje oružje Ukrajini, povećava odbrambeni budžet, dodaje posebnu imovinu za njemačku armiju i podržava povećanje evropskih odbrambenih sposobnosti.

Pored ovih konkretnih odbrambenopolitičkih inicijativa – čija praktična relevantnost će se pokazati tek u primjeni – Njemačka stoji pred novim utvrđivanjem temeljnih premisa svoje vanjske politike. Najkasnije od ruske aneksije Krima 2014. godine klasične koordinate njemačke politike prema Rusiji bile su oštro kritikovane a sada su razorene. Tu spada pored produbljene gospodarske kooperacije i izgradnje odnosa civilnog društva i politički dijalog sa Rusijom. Njemačka vanjska politika danas stoji pred krhotinama politike kooperativne i zajedničke bezbjednosti u Evropi.

Najkasnije od ruske aneksije Krima 2014. godine klasične koordinate njemačke politike prema Rusiji bile su oštro kritikovane a sada su razorene.

Na međunarodnom nivou odslikava se ovaj razvoj u već neko vrijeme vidljivoj eroziji međunarodnog svjetskog poretka baziranog na pravilima. Konačno je na svjetlo dana izašla kriza liberalnog mirovnog poretka poslijeratnog vremena kroz cinični početak ruskog napada na Ukrajinu paralelno sa tekućom posebnom sjednicom Savjeta bezbjednosti UN o Ukrajini.

Temeljne pretpostavke liberalnog mirovnog poretka već određeno vrijeme su širom svijeta sve više pod pritiskom: Polaziti od jačine prava a ne od prava jačega; sposobnost međunarodnih institucija da globalne probleme kooperativno obrađuju; slobodna trgovina kao motor gospodarskog razvoja i kao put ka miru. U brzom slijedu aneksija Krima, nesposobnost djelovanja međunarodne zajednice u ratu u Siriji, britanski izlazak iz EU i globalno jačanje populističkih snaga dovele su do oproštaja od ovoga poretka ili bar do priznanja njegove duboke krize.

Mi danas živimo u jednom interregnumu, u vremenskom međuprostoru u kojem se – kako je Antonio Gramsci argumentirao za 1920-te i 1930-te godine – kriza sastoji u tome da „Staro umire a Novo još ne može da se rodi“. Stari poredak je pred egzistencijalnim problemima koji se više ne mogu riješiti u njegovim okvirima. Ali još nije nastao nikakav novi hegemonijalni poredak. Dosadašnji razvoj ukazuje na to da će se novi poredak pisati u množini. Da će dakle nastati svijet sa više poredaka u kome će liberalni poredak nastaviti postojati, možda se interno može i ojačati ali njegov globalni domet pripadaće prošlosti.

Mi danas živimo u jednom interregnumu: Stari poredak je pred egzistencijalnim problemima koji se više ne mogu riješiti u njegovim okvirima. Ali još nije nastao nikakav novi hegemonijalni poredak.

Invazija na Ukrajinu predstavlja tačku zaokreta koja može ubrzati ovaj razvoj. Još je suviše rano za razvoj scenarija za ovaj svijet. Ali već sada je postalo jasno da će se Njemačka u ovome svijetu vanjsko i bezbjednosnopolitički nanovo orijentisati. Da li vladina izjava Olafa Scholza najavljuje zaokret u praksi vanjske i bezbjedonosne politike je još otvoreno. Međutim jasno je da mi već dugo živimo u vremenskom međuprostoru i fazi preokreta, u kojoj se vanjsko i sigurnosnopolitički nanovo moraju postaviti raznolike skretnice. Koja pitanja se ovdje moraju postaviti za vanjskopolitičko djelovanje?

Na prvo pitanje je privremeno odgovorila vladina izjava Olafa Scholza o ukrajinskom ratu: kako treba reagovati njemačka vanjska i bezbedonosna politika na rusku invaziju? Bar kratkoročno mora se sada više investirati u bezbjednost Njemačke i stvoriti snažnu armiju. Stvarni doseg ove primarno odbrambenopolitičke promjene pravca odlučiće se tek u njenoj primjeni. Jer reforma njemačke armije koja je u desolatnom stanju je već odavno na agendi. Posebno radikalna reorganizacija njenog sistema nabavki je – kao što je dovoljno poznato – već odavno neophodna. Jer i novostvoreni posebni fond za jačanje armije će malo koristiti ako se ne poboljša organizacija i ne poveća sposobnost apsorbiranja sistema nabavki.

Upravo planiranje za kolektivnu odbranu nije dugo stajalo u centru pažnje. Broj međudržavnih ratova decenijama je bio jako u opadanju. Mnoge aktivnosti njemačke vojske koncntrisale su se umjesto toga na stabilizaciju i osiguranje mira u unutrašnjodržavnim konfliktima u inostranstvu. I ovo vrijeme je nakon katastrofalnog neuspjeha u Afganistanu prošle godine i aktuelnih velikih problema u angažmanu u Maliju prošlost. Da ove neophodne reforme i opremanje armije moraju biti praćene parlamentarnim kontrolama je u rukama parlamentarne armije.

Nastaće svijet sa više poredaka u kome će liberalni poredak nastaviti postojati, možda se interno može i ojačati ali njegov globalni domet pripadaće prošlosti.

Drugo pitanje znatno prevazilazi jačanje defanzivne sposobnosti Njemačke: Kako možemo planirati za više puta prepletene centralne izazove našega vremena? Napraviti zaokret samo u polju odbrambene politike ni izdaleka nije dovoljno. Njemačka vanjska politika mora odoljeti impulsu da se vrati u staro vrijeme. Ukrajinski rat zasniva se doduše na starom konfliktu – ali u jedno novo vrijeme.

Mi se nalazimo u vremenu višestrukih i isprepletenih kriza i katastrofa, ne u pojedinačnom konfliktu, nego u kriznom okruženju – ili čak u višestrukoj krizi. Mi živimo na planetu čije granice opterećenja su dostignute i sve više se prekoračuju. I mi višestruko imamo posla sa kompleksnim problemima i veoma neizvjesnim putevima rješenja – dakle sa takozvanim wicked problems, na koje se samo teško može uticati političkim djelovanjem.

Njemačka vanjska politika ne može se ubuduće odlučujućim potezom fokusirati samo na jednu od ovih kriza iako ona može biti akutna i opasna. Mi se moramo naučiti da živimo u kompleksnom kriznom okruženjuda da kompleksnost ovoga novoga svijeta reduciramo na nedozvoljen način. Zbog toga moramo razumjeti da su ove krize mnogostruko i usko povezane jedna sa drugom i konačno ako je potrebno mogu se savladati samo kroz globalnu kooperaciju. I mi moramo akceptirati jedan sve više paradoksalan svijet koji će – kao što je i pandemija dovoljno pokazala – istovremeno određivan povezanošću i prekidima ovih veza.

Mnogo ofanzivnije nego do sada Evropa mora iskazivati svoje protustavove, svoje političke i društvene protuprijedloge prema ojačanim autoritarnim režimima u svome susjedstvu – i također u svojoj sredini.

Treće pitanje koje slijedi iz ove analize: Sa kim će njemačka politika sada krenuti na ovaj put? Ukrajinski rat je rat u Evropi. Njemačka vanjska politika mora u ovoj prekretnici konačno ojačati svoj evropski refleks. Nakon dugih godina čistog upravljanja velikim projektima evropske integracije EU mora sada ukrajinski rat napraviti prekretnicom – i time oduzeti Rusiji mogućnost da Evropu uređuje u svome smislu. Evropski mirovni projekat mora biti zaštićen – i zato Evropa bezuslovno mora uže zajedno rasti.

Podržan i vođen njemačkom vanjskom politikom i razvoj EU treba više od odbrambene politike. Mnogo ofanzivnije nego do sada Evropa mora iskazivati svoje protustavove, svoje političke i društvene protuprijedloge prema ojačanim autoritarnim režimima u svome susjedstvu – i također u svojoj sredini. Mnogo hitnije nego do sada sada trebamo odluku za jednu Ever Closer Union. Promjena njemačke paradigme u vanjskoj i bezbjednosnoj politici može se realizovati samo unutar zajednice evropskih država – i zato mora ovu štititi i jačati.

Prof. Dr. Ursula Schröder znanstvena direktorica Instituta za istraživanje mira i bezbjednosnu politiku (IFSH) na univerzitetu Hamburg kao i profesorica politologije.

ipg-journal.de