Prepad sa ordenima

Izdvajamo

• Sa svojim najnovijim počastima stajati u ponosnom redu sa dva osuđena ratna zločinca za autora je i dalje problem koji nije vrijedan pomena. Za njegove obožavatelje – i za njegovog izdavača – trebao bi biti.

Povezani članci

• Poziv na javnu raspravu o ECB
• Upozorenje i izazovi novih zaraza korona virusom u Pekingu
• Iran pogodio zračne baze SAD u Iraku raketama, osveta za ubistvo Soleimanija
• Putin vjeruje da on pobjeđuje
• Evropa traži odgovor na Trumpa
• Bugari blokirali saobraćaj i okupirali parlament, četrnaestoro privedeno

Austrijski autor Peter Handke prima orden Republike Srpske od predsjednice republike Željke Cvijanović – Foto: Radivoje Pavičić / AP / picture alliance / dpa

Pisac Peter Handke putuje kroz Srbiju i preplavljen je nagradama. Navodno on nije sa tim računao. To da je sada u istom redu sa ratnim zločincima ne smeta mu.

Piše: Elke Schmitter  – spiegel.de  21.05.2021.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Austrijski nobelovac Peter Handke ovoga proljeće otišao je iz Pariza, u kome živi, u Srbiju i tamo se naslađivao u prijateljstvu i počastima. Tri stvari je dobio 79-godišnji autor, jednom nagradu „Ivo Andrić“ (nazvanu po jugoslavenskom diplomati i također dobitniku Nobelove nagrade za književnost), pa „Orden Karađorđeve zvijezde prvog stepena“ i onda najviši orden Republike Srpske. To je onaj dio Bosne i Hercegovine koji je nakon rata u Jugoslaviji kroz etničko „čišćenje“ postao skoro „čisto“ srpski i, kroz narodnjačko-nacionalističku politiku takav i ostao.

Handke dijeli ovo odlikovanje sa ratnim zločincima Ratkom Mladićem i Radovanom Karadžićem, obojici osuđenih na doživotni zatvor, kao i sa srpskim desničarskim radikalom Vojislavom Šešeljom. Pjesnik je nagrađen i sa jednim spomenikom, tradicionalnom predstavom pjesnika sa doduše prevelikom glavom.

Ništa od svega toga ne iznenađuje. Handkeova privrženost srpsko – nacionalističkoj predstavi istorije je poznata; Posljednji put je prilikom predaje Nobelove nagrade u Štokholmu izazvala proteste. Činjenice o ratu u Jugoslaviji su nesporne, ali šta su odgovarajuće riječi? Srpski nacionalisti mogu se pouzdati u to da Peter Handke nalazi one koje prolaze pored pravnih odredbi, omalovažavaju bosansko-muslimanske žrtve i opravdavaju srpske počinioce. Preživjele najvećeg masakra balkanskih ratova Handke označava naprimjer kao „takozvane majke Srebrenice“, jer on bi, kad bi bio majka, „tugovao  u tišini“. A „srpski narod“ (politička opozicija kod njega ne igra nikakvu ulogu) ima „istovremeno tako puno sjete i optimizma u sebi“ kao ni jedan drugi.

Tako ga citiraju jedne beogradske novine. Michael Martens, istočnoevropski dopisnik FAZ-a, izvještavao je o Handkeovom putovanju i pita: „Da li je Hermann Löns ikada rekao nešto ljepše o lineburškim dolinama i njenim ljudima?“ I možda je ovaj zajedljivi podsmjeh, poređenje sa pjesnikom divljine i novinarom, provociralo Handkea na odgovor FAZ-u. Pod naslovom „Govor domovine duše“ navedeno je da on „nije bio pripremljen za oba zvanična odlikovanja u toku svoga putovanja“. „Jedini veliki razlog za putovanje“ bila je Andrićeva nagrada.

Sanjalački pjesnik, iznenađen ordenom od drumskih razbojnika? U svome odgovoru na Handkeovo pismo čitalaca, koje uskoro treba da bude objavljeno na web stranici izdavaštva Zsolnay, Martens podsjeća na to da je orden Karađorđa za „izuzetno zalaganje za Srbiju i Srbe“ bio dodijeljen već u februaru 2020., u odsutnosti, vjerovatno uslovljenom koronom; druge nagrade bile su također najavljene u srpskim medijima. „Zbog toga predsjednik Srbije ne može izbjeći kritiku“, piše dopisnik koji je između ostalog autor briljantne Andrićeve biografije. „Da su on i njegov aparat do kraja tajili Handkeu o odlikovanju, dakle nisu ga prošle godine obavijestili o dodjeli i pisca sada očigledno sa nekim izgovorom namamili u predsjedničku palatu da bi mu naivnom stavili orden oko vrata, ne bi trebao biti običaj među prijateljima.“

Međutim kod Petera Handkea je običaj da baca dimne bombe gdje je nekada bio miris baruta. Sada je i to prevaziđeno. On piše u FAZ, u pokušaju da diskredituje rad dopisnika: „Da sam u Banja Luci rekao: ‘To je veliki trenutak za mene’ je besmislica”. Ova rečenica je međutim doslovno citirana iz srpskih medija. Sa svojim najnovijim počastima stajati u ponosnom redu sa dva osuđena ratna zločinca za autora je i dalje problem koji nije vrijedan pomena. Za njegove obožavatelje – i za njegovog izdavača – trebao bi biti.

spiegel.de