Protestna bura u čaši vode

Izdvajamo

• Sve u svemu može se reći da je promjena pozicije Češke Republike prema Rusiji i Ukrajini sljedećih godina veom malo vjerovatna bez obzira kakve se demonstracije u Pragu održavaju.

Povezani članci

• Stotine demonstranata provalile u Zelenu zonu u Bagdadu
• Mi odlazimo
• SAD se nada mirovnom sporazumu prije afganistanskih izbora
• Povećan broj zločina iz mržnje u SAD-u
• Globalna trka za regulacijom vještačke inteligencije
• Izvanredni izbori u nedjelju u Turskoj: Hoće li vladajuća Stranka pravde i razvoja morati dijeliti vlast?

Foto: DPA – Tschechien first, Ukraine second.

Masovni protesti protiv sankcija Rusiji otvaraju pitanje da li Češka ide putem Mađarske. Razloga za brigu nema.

Piše: Ostap Karmodi – ipg-journal.de  13.09.2022.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

To je bila nesveta alijansa više ljevičarskih i desničarskih partija koje su u Češkoj dovele u pitanje jedinstvo EU protiv Rusije. 3. septembra sakupilo se 70 000 ljudi u centru Praga da bi protestovali protiv češke vlade i njene politike. Cijela gornja polovina ogromnog trga Svetog Vaclava bila je puna ljudi i čeških zastava.

Demonstracije su, između ostalih organizovale Komunistička partija i protivnica doseljavanja SPD (Sloboda i direktna demokratija), češka posestrima AfD. Oni su zahtijevali, između ostaloga, obustavu isporuka oružja Ukrajini i ukidanje sankcija Rusiji a umjesto toga započinjanje pregovora o jeftnom ruskom gasu. Neki su čak zahtijevali istup iz EU i NATO.

Skup, bez sumnje najveći takve vrste u Evropi izazvao je val zabrinutosti na kontinentu. Je li razbijena zapadnjačka solidarnost? Postaje li Češka Republika još jedna slaba karika kao Mađarska pod Vikotorom Orbanom?

Odgovor je najvjerovatnije: Ne.

Skup ovakve veličine, koji zahtijeva konac podrške Ukrajini, je sigurno uznemiravajući – međutim postoji više razloga da se ne moramo previše brinuti.

Češka Republika ima jako civilno društvo i dugu tradiciju miroljubivih protesta.

Kao prvo Češka Republika ima jako civilno društvo i dugu tradiciju miroljubivih protesta. Plišana revolucija 1989. imala je vrhunac na skupu protiv vlade sa 800 000 učesnika. Otada Česi svih političkih nazora redovno izlaze na ulice da bi protestovali protiv vlade. Demonstracije 3. septembra su bile doduše stvarno velike ali nikako najveće poslednjih godina. 2018. i 2019. godine opozicija je organizovala naprimjer niz demonstracija sa 100 000 do 250 000 učesnika protiv tadašnjeg premijera Andreja Babiša. Najnovije demonstracije protiv vlade nisu, prema tome, ništa posebno izuzetno osim da se događaju u izuzetnim vremenima.

Kao drugo mogu se doduše organizatori demonstracija označiti kao proruski ali mnogim ljudima koji su se sakupili na Vaclavskim namjestima nije se uopšte radilo o Rusiji ili Ukrajini. Umjesto toga htjeli su dati odušak svojoj ljutnji zbog svojih finansijskih problema. Vlada je suviše kasno reagovala na krizu sa snabdjevanjem gasom; prema nekim procjenama cijene energije u Češkoj Republici su trenutno najviše u Evropi. U augustu su, prema izvještajima, računi za struju pojedinih domaćinstava porasli za četiri i čak šest puta. Ljudi su prema očekivanjima nezadovoljni i zahtijevaju od vlade da nešto preduzme da bi cijene dovela pod kontrolu. Proteklih tjedana vlada je preduzela neke korake; nadati je se da će ljudi dakle imati manje razloga za ljutnju.

I čak ako se situacija ne bi poboljšala to ne znači da će se politički kurs Češke Republike promijeniti. Treći razlog za smirenost je činjenica da se trenutna konzervativno – liberalna vladajuća koalicija odlučno pozicionira protiv Putina i za Ukrajinu i to čini već od početka rata. Pozicioniranje protiv ruskog neoimperijalizma je temeljni stav svake češke partije na vlasti i tako je uvijek bilo. Koalicija ima osiguranu većinu u parlamentu a slijedeći parlamentarni izbori se održavaju u jesen 2025. tako da bar u slijedeće tri godine nije za očekivati promjena kursa češke vanjske politike.

Pozicioniranje protiv ruskog neoimperijalizma je temeljni stav svake češke partije na vlasti.

Ukoliko bi se ipak desilo nešto neuobičajeno i organizovani novi izbori ljevičarsko – desničarska proruska koalicija ne bi imala puno od toga. Ako bi se izbori održali danas, prema najnovijim istraživanjima javnog mnjenja, samo jedna od ljevičarskih i desničarskih rubnih partija, koje su organizovale demonstracije, ušla bi u parlament: SPD koja je protiv useljavanja dobila bi između 9 i 12,5 posto, što odgovara rezultatu izbora iz 2021. Pravi dobitnik prijevremenih izbora bio bi nekadašnji premijer i populistički milijarder Andrej Babiš.

Politički protivnici normalno označavaju Babiša proruskim što ipak nije tačno. Babiš je jedna posebna vrsta centralističkog populiste. Za vrijeme svoga osmogodišnjeg mandata u vladi on je sa svojom partijom ANO konzekventno slijedio proevropsku politiku. Tako je naprimjer ANO član evropski orijentisane Alijanse liberala i demokrata za Evropu dok je partija na vlasti ODS pripada umjerenom evroskeptičnom Bloku evropskih konzervativaca i reformista. ANO je naprimjer za brzo uvođenje evra dok je ODS protiv. I vicepredsjednica komisije EU Vera Jourova – uostalom Orbanov smrtni neprijatelj – je član ANO i njen nekadašnji zamjenik predsjednika.

Živopisan primjer Babiševe polituke je slučaj ruske ambasade u Pragu. Ambasada je dugo godina bila kritikovana jer je personal sa 150 diplomata i tehničkog osoblja bio prenaduvan za tako malu zemlju kao što je Češka. Novinari i pripadnici tajnih službi su zbog toga pretpostavljali da ambasada služi kao centrala za špijunažu i to ne samo za Češku nego za cijelu Evropu. ODS političari govorili su više od decenije o tome da se Rusi trebaju prisiliti na smanjenje osoblja i uskladiti ga sa češkom ambasadom u Moskvi ali ništa se nije promjenilo. Konačno bila je to vlada Andreja Babiša koja je u proljeće 2021. protjerala špijune prikrivene kao ruske diplomate i tako osoblje ambasade skoro godinu prije rata smanjila za 80 posto. Babiš je sigurno populista, vjerovatno korumpiran i možda autoritaran ali on nije proruski orijentisan.

Predsjednik Miloš Zeman također je poznat po svojim proruskim izjavama. Međutim, bio je šokiran ruskom agresijom i od februara je dosljedno zauzeo proukrajinski stav. Nisu svi ubjeđeni u njegovu promjenu mišljenja ali čak iako bi se vratio svojim ranijim stavovima on kao predsjednik ima uglavnom simboličnu funkciju i ne može mjenjati kurs zemlje.

Sve u svemu može se reći da je promjena pozicije Češke Republike prema Rusiji i Ukrajini sljedećih godina veom malo vjerovatna bez obzira kakve se demonstracije u Pragu održavaju.

Promjena pozicije Češke Republike prema Rusiji i Ukrajini sljedećih godina je veoma malo vjerovatna.

Uprkos tome u proteklih deset godina doživjeli smo uspon populističkih pokreta širom Evrope, aneksiju Krima, izbor Trumpa, Brexit i najveći rat u Evropi od 1945. godine. Svijet u cjelini a posebno Evropa ne izgledaju više tako stabilni kakvi su nekada bili. Prema tome, ne bi bilo mudro jednostavno odbaciti politički razvoj kao beznačajan, koliko god izgledao nevjerojatan ili čak nezamisliv.

Sljedeći test za češku politiku još samo nekoliko dana udaljen: komunalni izbori krajem septembra. Ako manjinske grupacije ljevičara i desničara osvoje više od 25 posto glasova tada postoji razlog za zabrinutost.

ipg-journal.de