Reforma u Argentine: Stotine hiljada žena vrše ilegalne pobačaje. Pritom su hiljade umrle

Povezani članci

• Turska zbog Gaze povukla ambasadore iz Izraela i SAD-a
• U eksploziji u Kairu povrijeđene 22 osobe
• Na sudbini Poljske odlučuje se budućnost EU
• Merkel: Krajnje vrijeme za reformu Vijeća sigurnosti
• Meksiko: Eksplozija na naftnoj platformi
• Meksički aduti protiv Trumpa

Kongres je rekao DA – Aktivistkinje se mogu radovati djelomičnom uspjehu – Foto: Alejo Manuel Avila / Le Pictoriu / imago images/Le Pictorium

Argentina je pokrenula istorijsku reformu pobačaja koja dijeli zemlju. Ovdje objašnjavaju jedna aktivistkinja, jedna advokatica i jedna doktorica zašto je popuštanje neophodno.

Piše:  Sonja Peteranderl – 11.12.2020.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Oko 20 sati one su čekale na odluku koja zemlju dijeli u dva neprijateljska tabora: Dok je Nacionalni kongres diskutovao o tome da se dozvole pobačaji u Argentini, bubnjale su, plesale i marširale hiljade zagovornica reforme kroz ulice glavnog grada Buenos Airesa – a protivnice su upozoravale sa plastičnim lutkama premazanim krvlju na „genocid“.

U petak rano većina poslanika se nakon maratonske debate odlučila za reformu: Ona predviđa da žene ubuduće mogu u prvih 14 tjedana svoje trudnoće legalno izvršiti pobačaj. Ukoliko i senat to potvrdi ova novina može još ove godine stupiti na snagu.

To je bio istorijski momenat jer dosada je pobačaj važio kao kazneno djelo. Trudnice u Argentini mogu prekinuti trudnoću samo u izuzetnim slučajevima – ako su silovane ili u slučaju da je život trudnice u opasnosti. Međutim, ponekad su ljekari  i u takvim slučajevima odbijali da izvrše zahvat: Jedna jedanaestogodišnjakinja iz Tucumana morala, nakon silovanja prošle godine, u životnoj opasnosti i sa carskim rezom ipak roditi.

Kriminaliziranje tjera žene u podzemlje: Godišnje, prema procjenama, između 300.000 i 500.000 žena ilegalno prekida svoju trudnoću, hiljade njih su pritom umrle. Već 15 godina savez “La Campaña Nacional por el Derecho al Aborto legal, Seguro y Gratuito” (Nacionalna kampanja za pravo na legalan, siguran i besplatan pobačaj) bori se za reformu.

Proteklih godina feministički pokret u Argentini je postajao sve veći, stotine hiljada su protestvovale u cijeloj zemlji glasno i bez prestanka za bolja prava žena.

Kongres je već 2018. odobrio liberalizaciju – ali ona je tada pala na konzervativnom senatu. Ovoga puta aktivistkinje imaju nadu da će biti u redu – jer i predsjednik Alberto Fernandez stoji iza ove namjere. Međutim u svakom slučaju senat mora dati saglasnost.

Ovdje govore jedna aktivistkinja, jedna advokatica i jedna doktorica zašto smatraju novi zakon neophodnim.

Nayla Procopio

Nayla Procopio, 25, studentkinja psihologije i aktivistkinja: „Sa reformom ne bi moralo više umirati toliko žena“

„Ovo je totalno emocionalan trenutak za mene – ja sam puna nade ali i puna straha da u posljednjem trenutku još nešto ne spriječi reformu. Ja se već dvije godine borim na ulici, ali i na socijalnim mrežama za to da se pobačaj legalizuje.

Prije pandemije stalno smo protestvovale. Na velikim marševima 2018. samo neke su nosile zelenu maramu, koja simbolizuje pravo na pobačaj. Onda je to postalo trend, naš znak raspoznavanja: ›marea verde‹, zeleni talas je preplavio ulice i javna mjesta. Vidljivost je napravila pritisak na politiku, ali marama daje i osjećaj da smo sestre, pojačala je osjećaj zajedništva.

Pobačaji su u Argentini stigma. Kad se nešto desi uvijek se žena učini odgovornom za to. Još kao mladoj postalo mi je jasno da smo mi u mnogim područjima zapostavljene. Moje prijateljice i ja doživjeli smo sve moguće seksualne napade. Seksualno nasilje je u Argentini svakdnevnica i nema dovoljno zakona koji nas štite niti savjetnika i informacija koji nam pomažu da donesemo dobre odluke.

U međuvremenu je postalo vidljivije koliko žena je već prekinulo trudnoću jer međusobno razmjenjujemo informacije. Djevojke i žene mogu se osloniti na feminističke mreže koje ih prate i savjetuju za vrijeme neželjene trudnoće – ali sve žene nemaju pristup pomoći i informacijama.

Ja ne želim samo da pobačaj postane legalan, siguran i besplatan, radi se i o dobroj zdravstvenoj skrbi za sve i da možemo slobodno odlučivati o našim tijelima, našoj seksualnosti i našem životu. Ovom reformom ne mora više toliko mnogo žena i djevojaka, koje tajno pobacuju, umirati. Jer žene će i dalje vršiti pobačaje, svejedno je li ilegalno ili legalno – pitanje je samo pod kojim uslovima.

Mi ne možemo dalje čekati. Ukoliko reforma ipak ne prođe u senatu mi ćemo i dalje djelovati i opet izlaziti na ulice. Pravo na pobačaj će doći – prije ili kasnije.“

Rosa Angela Daneri, 69, doktorica: „Slama mi se srce kada moram izvršiti pobačaj – ali mi trebamo reformu“

Dr. Rosa Angela Daneri

„Ja sam u 39 godina staža pomogla kod više od 3500 pobaćaja i carskih rezova i sva djeca su preživjela. Slama mi se srce kada moram izvršiti pobačaj – ali mi trebamo reformu  jer ona služi dobrobiti žena. Loše je da je društvo tako polarizovano i sukobljava se; Svi bi trebali sarađivati da bi se usvojio najbolji mogući zakon za žene.

Ja sam najčešće radila daleko od glavnog grada, u siromašnim regionima. Tamo su mi dolazile mnoge pacijentkinje sa krvarenjem kojima je kod pobačaja ilegalno pomagala medicinska sestra ili babica. Fetus je bio već odstranjen ali one su htjele da im ja odstranim placentu i da se o njih postaram i mi ih nikada nismo odbile.

Međutim, neka sela uopšte nemaju pristup ambulantama ili ljekarima. Lokalni iscjelitelji provociraju tamo pobačaje sa sumnjivim metodama i smrtnost majki je posebno visoka. Tu ne pomaže nikakav zakon jer se sve odvija potpuno nekontrolisano. Argentina se mora pobrinuti da svi regioni dobiju odgovarajuću zdravstvenu skrb, ali za to nedostaju sredstva jer je zemlja bankrot.

I seksualni odgoj je važan da bi se spriječile neželjene trudnoće. Jedna djevojka koje je pobacila bila je tek jedanaest godina stara, mnoge su bile između 15 i 25 godina. Međutim, bilo je i starijih žena koje već imaju djecu i ne znaju kako još jedno donijeti.

Ja smatram da ljekari ne treba da budu ni u budućnosti prisiljeni da obavljaju pobačaje. Morala bi se uraditi neka vrsta baze podataka sa profesionalnim medicinarima koji to prihvataju i na koje se trudnice mogu obratiti – to bi pomoglo svim stranama.“

Natalia Gherardi, 49, advokatica i osnivačica NGO „ELA“: „Žene, koje prekidaju trudnoću mogu čak dospjeti u zatvor“

Natalia Gheraradi

„Dosadašnja regulacija je stara 100 godina, ona je odobrena od kongresa 1921. godine, koji se sastojao isključivo od muškaraca, koje su izabrali muškarci – i zakon je bio namijenjen za društvo koje je drugačije od današnjeg društva.

Ovdje se ne radi samo o ideološkoj odluci da li je pobačaj dobar ili loš. Ja bih željela da svaka žena u prvih 14 tjedana trudnoće može slobodno odlučiti šta želi – da li želi pobaciti ili bi željela da zadrži dijete. Ne smije biti da samo privilegovane žene imaju pristup sigurnom pobačaju jer mogu to sebi dozvoliti.

Žene, koje prekidaju trudnoću mogu čak dospjeti u zatvor. Poznajem žene koje su išle u bolnicu da bi izvršile legalan pobačaj – dakle nakon seksualnog nasilja ili iz zdravstvenih razloga – i na osnovu lažne optužbe imale su proces na vratu. Čak i kad nije osuđena proces je dovoljno težak.

Međutim, ima i slučajeva u kojima se žene kriminalizirane jer su imale spontani pobačaj. Pošto im se nije vjerovalo da je trudnoća prekinuta prirodnim putem bile su osuđene na zatvorske kazne.

Reforma bi uklonila i druge barijere: Ona bi poboljšala pristup informacijama, smanjila stigmu i tada bi bilo, nadajmo se, još više zdravstvenih službi koje prate žene.“

spiegel.de