S onu strane crno-bijelog

Povezani članci

• Britanija uvodi nova pravila za useljenike
• Boj za šahovskog prvaka bez prvaka
• Merkel kaže da treba spriječiti da Grčka ostane bez novaca
• Doček 2014. u svijetu: Rusija u strahu od napada, vatromet u Dubaiju nadmašio ostale
• Boris Johnson preuzima dužnost britanskog premijera od Therese May
• Do poslednjeg Ukrajinca

Foto: DPA – U prostoru bez odjeka čovjek je opušteniji

Glasnost sve više potiskuje stručnost. Pritom, nikada kao danas, nije bili važnije saslušati mišljenje stručnjaka.

Pišu: Pia Bungarten & Reinhard Krumm  – ipg-journal.de  03.06.2021.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Hoće li sve biti bolje ili propadamo? Za oba pogleda postoje zagovornici jaki na riječima; često je odgovor negdje između. Mi živimo u svijetu u kome se stvari mijenjaju ka boljemu ali i i prema goremu. Na jednu stranu u svim dijelovima svijeta povećava se očekivana dužina života i smanjuje se i dalje smrtnost djece. Sa druge strane ideja demokratije kao osnove boljeg društva – i kompetentnost političkih donosioca odluka – danas je fundamentalno dovedena u pitanje.

Još više izaziva zabrinutost to da političari moraju savladati velike izazove – od ubrzanih promjena klime do mirovne i sigurnosne situacije koja globalno postaje sve krhkija. Ovom zadatku oni mogu pristupiti samo ako imaju saznanja u mnogim područjima i upoznati su sa različitim pozicijama. Zato se oslanjaju na pomoć stručnjaka. A oni su posljednjih godina jako kritikovani. Međutim, bez njih ne ide.

Ko u današnjem polarizovanom svijetu zastupa uravnoteženo gledište skoro da zaslužuje medalju za hrabrost. Ezra Klein to formuliše ovako: „Kada je riječ o politički visoko eksplozivnim temama, ‘stručnjak’ je, prema uobičajenoj definiciji, prepoznata osoba koja zauzima isto mišljenje kao i vi.“ Ne samo u socijalnim medijima eho komore ugrožavaju diferencirana sukobljavanja. I samozvane stručnjakinje, koje slijede kratkoročne ciljeve lobija i uravnotežene stavove interesnih grupa mogu preglasati nepristrasne analize stvarnih stručnjaka.

Društveni mediji nude mnoge mogućnosti da se kontrola zvuka pojača. Svako se može izjasniti.

Takve grupe imaju u pravilu crno – bijeli pogled na stvar. Njihova logika glasi: Ko se najglasnije javi za riječ dobija najveći uticaj. To može imati svoje osnove. Jer društveni mediji nude mnoge mogućnosti da se pojača kontrola zvuka. Svako se može izjasniti – sasvim svejedno da li je izjava istinita ili lažna i da li se radi o činjenicama, mišljenjima ili svjesno lažnim informacijama. Uprkos ovoj zamci društveni medija sve više zamjenjuju javnu diskusiju. To ima uticaj na političke – i vanjskopolitičke – odluke.

Pored pandemije korone i klime održavanje mira i sigurnosti u jednom turbulentnom svijetu je trenutno možda najvažniji izazov pred kojim stoji čovječanstvo. Najveći broj zemalja zapadnog svijeta posmatra Kinu i Rusiju kao konkurente ili čak kao protivnike. Nosioci političkih odluka – ne samo u pojedinim državama nego i u organizacijama kao NATO ili EU – pitaju se kako savladati mnogobrojne probleme, među kojima je cijela paleta dogovora o razoružanju i prijetnje zbog promjena klime. Istovremeno Kina i Rusija sve više otkrivaju svoje sličnosti – često suprotne onome šta oni smatraju miješanjem Zapada.

Koji trenutak bi bio pogodniji za sakupiti stručnjake i sa njihovim savjetima ploviti kroz uzburkano more? Stručnjake sa nijansiranim analizama i ispravnim pogledom na prioritete. Stručnjake koji se dokazano trude da riješe probleme i da ih ne zaoštravaju kroz međusobno optuživanje. Stručnjake čiji pogled nije zasjenjen emocijama i opravdanjem samog sebe.

Tvrdolinijaši odbijaju sve kandidate koji se ne podvrgavaju njihovim unaprijed ustanovljenim mišljenjima.

Stručnjaci kao veoma renomirani Matt Rojansky, koji je godinama vodio Kennan institut u Wilson Centru i do nedavno važio kao najizgledniji kandidat za poziciju odgovornog za Rusiju u Nacionalnom bezbjednosnom savjetu vlade SAD, sve dok tvrdolinijaši koji oponiraju njegovom pragmatičnom i otvorenom držanju, nisu glasno krenuli protiv njega. Oni su odbili sve kandidate koji se ne podvrgavaju njihovim unaprijed ustanovljenim mišljenjima. Ovdje se centralno radi o odnosima SAD sa Rusijom ili Kinom, pošto u kongresu SAD u obje partije postoje oni koji podržavaju tvrdi kurs. Političari i donosioci odluka, međutim, trebaju drugačiji način gledanja da bi se spriječile vanjskopolitičke katastrofe.

Ovo je nažalost samo jedan od mnogih primjera kako glasnost istjeruje znanje. Što je materija kompleksnija utoliko se jače pritišće na brze i jednoznačne odgovore koji se često baziraju manje na znanju a više na ubjeđenju.

To doživljavamo unutar EU ali i na evropskom kontinentu i na drugim mjestima. Jedan stručnjak iz jedne istočnoevropske zemlje je u užem krugu izjavio da se tamo zbog skoro religioznog ekstremizma na obje strane, činjenična pitanja samo rijetko javno diskutuju. Umjesto prednosti i nedostataka, postoje samo dobri ili loši, ispravni ili pogrešni – ovisno o gledištu dotične strane. Prema evropskom političaru koji više voli ostati anoniman, više nije moguće okupljati predstavnike različitih strana koji imaju suprotna stajališta u istoj prostoriji za civilizirani razgovor.

Predubjeđenja čine otvorenu diskusiju nemogućom. Ko nije spreman posmatrati probleme sa raznih strana i prihvatati kompromise, neće savladati kompleksnost svijeta.

Međutim, unaprijed stvoreni pojmovi sami po sebi onemogućuju otvorenu raspravu. Oni koji nisu spremni gledati na probleme iz različitih uglova i povremeno praviti kompromise, neće se moći nositi sa složenošću današnjeg svijeta. S obzirom na današnje izazove koji utiču na čitav planet, ovisni smo o trezvenoj i racionalnoj analizi i savjetima stručnjaka – iz think tankova, sveučilišta i specijalizovanih nevladinih organizacija. Nijansirani savjeti trebali bi biti važna komponenta procesa donošenja odluka – izabrani političari imaju posljednju riječ.

Da bi političke vođe mogli donijeti najbolje moguće odluke, trebaju okupiti najbolje moguće savjetnike. Ljudi koji su spremni mirno i ravnodušno govoriti istinu onima na vlasti i koji zaslužuju da ih se čuje kroz svu tu viku – čak i ako se rješenja koja preporučuju protive uvriježenom mišljenju.

Živimo u vremenu koje nikada prije nije bilo. Zbog toga ne postoji plan za ono što slijedi. U ovoj su situaciji potrebne više – ne manje – rasprave: iskrene, kontroverzne i žestoke rasprave. To je jedini način da se postignu najbolja moguća rješenja, ne samo za suočavanje s neposrednim opasnostima i izazovima, već i za postavljanje temelja za djelotvorne i izvedive dugoročne strategije.

ipg-journal.de