Sa leđima uz zid

Gabor Scheiring    
Autor 23.11.2020. u 09:13

Sa leđima uz zid

Foto: DPA

Hoće li Mađarska stvarno blokirati budžet EU uključujući pomoć za coronu? Jedno je sigurno: Bez novaca iz Brisela Orbanov poslovni model je u opasnosti.

Piše: Gabor Scheiring

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

EU i mađarska vlada su se u pitanjima demokratije i vladavine prava već više puta sukobili. Viktor Orban tačno zna: Njegov manevarski prostor će se znatno smanjiti ako EU isplatu svojih sredstava učini zavisnom od održavanja principa vladavine prava. Zato je Orban – zajedno sa svojim poljskim saveznicima – uložio veto protiv budžeta EU i fonda za pomoć u coroni koji zajedno imaju volumen od 1,81 biliona evra, i time ugrožava borbu protiv pandemije. Ne iznenađuje da se razlike u mišljenju na video konferenciji evropskog savjeta 19. novembra 2020. nisu mogle uskladiti. Međutim vrijeme pritišće. Do kraja godine mora se naći rješenje.

U sličnim slučajevima u prošlosti Mađarska je morala – najčešće nakon dugog navlačenja – praviti male korekture. Djelotvornost takvih sankcija bila je ipak upitna. Tako bi naprimjer najnovija presuda Evropskog suda protiv takozvanog „Lex CEU“ trebala ustvari značiti da mađarski najcjenjeniji univerzitet ima pravo da ponudi nastavu u zemlji. U stvarnosti univerzitet se prije godinu dana užurbano povukao iz zemlje nakon što ga je vlada de facto zabranila.

Do sada je Orban sa svojom strategijom da bezobzirno razara institucije i elite pravi još bogatijim manje ili više uspijevao. EU je čak spremna da plati ceh. Međutim sada Orbanove igrice moći možda dovode u opasnost ljudske živote i egzistencije. Sa njihovom blokadom budžeta EU Orban i Kačinski se nadaju da će postići da EU odustane od uslovne povezanosti između isplate sredstava i vladavine prava i prihvataju zbog toga zaoštravanje krize.

Orban stvarno ima dobre razloge da bude uznemiren. U svojoj najnovijoj knjizi ja pokazujem da je njegov režim koji je neprijateljski prema slobodi krši osnove pravne države da bi finansirao perverznu preraspodjelu. Najveći profiteri su Orbanovi specijalisti iz porodičnog kruga i kruga prijatelja koji svoj uspon u mađarsku ligu milijardera mogu zahvaliti programima nabavki finansiranim sredstvima EU.

Do sada je Orban sa svojom strategijom da bezobzirno razara institucije i elite pravi još bogatijim manje ili više uspijevao.

Prema istraživanjima iistraživačkih novinara 94 posto javnih narudžbi, koje su između 2010. i 2014. otišle na preduzeće Orbanovog zeta „Elios“, bile su finansirane od EU, čiji ured za suzbijanje kriminala OLAF ovu firmu prati zbog njenih dubioznih mahinacija. Od novaca evropskih poreskih obveznika još jače profitira Lorinc Meszaros, Orbanov prijatelj iz djetinjstva i danas najbogatiji čovjek u Mađarskoj: Državne narudžbe, koje je dobilo njegovo glavno preduzeće, plaćene su sa 99 posto sredstvima EU. U prvih četiri mjeseca 2020. korupcija je dostigla najviši nivo od 2005: 41 posto svih državnih narudžbi dato je bez raspisivanja tendera.

Međutim, davanje javnih narudžbi nije dobro samo za „političke kapitaliste“. Orban ih koristi kao instrument da bi ublažio smanjenje investicija iz privatnog gospodarstva i iz inostranstva i na taj način učvrstio svoj gospodarski i socijalni model. Ova strategija je Orbanov polarizovani odgovor na, do 2010. praktikovani, neoliberalni model koji je trenutno odslužio svoje. Ona je podržana od većine gospodarske elite.

Istovremeno zemlja je sve više gospodarski zavisna od sredstava EU. U prvoj polovini 2010-ih godina transferna plaćanja EU iznosila su 50 posto javnih investicija. Ne samo od Orbana izabrani pojedinci nego su sva preduzeća profitirala od gospodarskog rasta i kroz rastuće državne investicije povećane potražnje.

Otkako vlada može javne investicione namjere finansirati iz sredstava EU stoje joj novci mađarskih poreskih obveznika na raspolaganaju za druge svrhe. Ona koristi ove porske novce da bi podržala gospodarstvo. Moja analiza direktne finansijske pomoći iz slobodno raspoloživih sredstava mađarske vlade pokazuje da ta sredstva uglavnom odlaze na transnacionalne koncerne.

Između 2004. i 2010. pojedinačne subvencije iznosile su ukupno 626 miliona američkih dolara; u periodu od 2011. do 2018. subvencije su se udvostručile na 1,28 milijardi dolara. I ukupan volumen subvencija na transnacionalne koncerne udvostručio se na 1,3 milijarde dolara i odgovara time 76 posto ukupnog iznosa subvencija. U istom vremenskom periodu porastao je i udio finansijske pomoći za domaća preduzeća. Od ovoga porasta nisu jednoznačno profitirali Orbanovi kompanjoni nego jedan puno širi segment gospodarske elite.

U prvoj polovini 2010-ih godina transferna plaćanja EU iznosila su 50 posto javnih investicija.

Sa inostranim investitorima u bankarstvu, medijima i energetskom gospodarstvu Orban je u kontaktu i gdje vidi manevarski prostor nastoji da pojača uticaj domaćih posjednika kapitala. Na drugoj strani vlada je zaključila sa tehnološki intenzivnim transnacionalnim preduzećima u prerađivačkim sektoru „Strategijski dogovor o partnerstvu“, da bi im smanjili zabrinutost. I Orbanova rigorozna budžetska politika sa dalekosežnim rezovima i smanjenjem socijalne skrbi ide u prilog preduzećima.

Osim toga vlada je 2016. uvela paušalni porez na dobit koji je sa devet posto najniži u Evropi i donosi upravo velikim transnacionalnim preduzećima znatne prednosti. Poreske olakšice doprinose tome da ona moraju još manje platiti na fiskus. 2017. iznosila je stopa poreza na dobit faktički za 30 najvećih preduzeća samo 3,6 posto njihove dobiti prije oporezivanja.

Njemački proizvođači automobila su odlučujući motor mađarskog gospodarskog rasta i doprinose legitimiranju vlade. Zajedno sa njihovim mađarskim isporučiocima oni ostvaruju deset posto mađarskog bruto domaćeg proizvoda. Orban čini sve da su oni zadovoljni i da ostanu zadovoljni. Posmatraju li se subvencije u odnosu na broj radnih mjesta može se utvrditi da je u periodu od 2010. do 2014. naprimjer Audi dobio od mađarske vlade četiri puta više pomoći nego od njemačke države.

Pored bogatog novčanog blagoslova za njemačka preduzeća Orbanova vlada masivno investira u njegovanje odličnih odnosa sa uticajnim njemačkim gospodarskim krugovima. Nekadašnji top menadžer Daimlera Klaus Mangold je važan saveznik Orbana. I član CDU Günther Oettinger igra jednu centralnu ulogu u njemačko-mađarskoj gospodarskoj diplomatiji. Početkom 2020. vlada ga je nominovala za kopredsjednika u novom mađarskom savjetu za naučnu politiku. Ovoga tjedna ministar inostranih poslova Peter Szijjártó je žurno otišao u umirujuću posjetu njemačkim industrijalcima. Prije kratkog vremena Mađarska je postala najveći kupac njemačke industrija naoružanja.

Njemački proizvođači automobila su odlučujući motor mađarskog gospodarskog rasta i doprinose legitimiranju vlade.

Dobri poslovni odnosi vidljivi su i na političkom polju. Evropska narodna partija (ENP) igra odlučujuću ulogu ako se radi o tome da se spriječe ozbiljnije sankcije protiv Orbana i drži već deset godina zaštitnu ruku nad mađarskim premijerom. Iako je Mađarska prva EU zemlja koja je označena kao nedemokratski „hibridni režim“ ENP još nije konačno odlučila o isključenju Orbanove Fidesz partije iz marta 2019.

Prilikom njene posljednje posjete Mađarskoj u augustu 2019. Angela Merkel bila je puna hvale za postupanje Mađarske sa sredstvima EU: „Kad se pogledaju stope gospodarskog rasta Mađarske onda se vidi da Mađarska ovaj novac tako ulaže da to ide na dobrobit ljudi. Njemačka se raduje da ovdje učestvuje sa radnim mjestima.“ Sa ovom pozadinom ne čudi da prema mišljenju izdavača „Budapester Zeitung“ – jednih od vodećih novina na njemačkom jeziku u Mađarskoj – 90 posto svih njemačkih rukovodilaca preduzeće u Mađarskoj bi biralo Orbana.

U sadašnjoj situaciji sveti se odnos prema Orbanovoj neliberalnoj politici. Zahvaljujući dugogodišnjem popuštanju njegovim mahinacijama Orban je mogao učvrstiti svoju vlast. Povezivanje isplate sredstava EU sa uslovima pravne države može biti opasno za njegov režim. Zato Orban sada koristi svoju moć da bi ucjenjivao Evropsku uniju. Konačno finansijski oslabljene zemlje članice kao Italija hitno trebaju fond obnove da bi mogli savladati pandemiju corone.

Većina evropskih zemalja povećavaju svoje državne izdatke da bi zaštitile ugrožene grupe stanovništva koje su u nepovoljnom položaju. Nasuprot tome Orban koristi krizu da bi nastavio sa svojom socijaldarvinističkom politikom i drži budžetski deficit što je moguće manji. Dok rado uzima finansijsku podršku poreskih obveznika iz Evrope Orban ostaje škrt kad se radi o tome da ljudima gospodarski pomogne. Svojom blokadom budžeta EU Orban bi mogao i druge vlade dovesti u situaciju da ne mogu dati pomoć grupama stanovništva koje žive u teškim uslovima.

Neprijatelji slobode kao Orban su, pogotovo kad se osjećaju ohrabreni od svojih međunarodnih saučesnika, ne samo opasnost za zdravlje demokratije nego i za zdravlje građana. Lako je moguće da evropski poreski obveznici neliberalizam uskoro plaćaju ne samo svojim novcem nego i svojim zdravljem. EU može u budućnosti sačuvati svoj obraz ukoliko ne poklekne i dokaže se kao odlučna zaštitnica demokratije. Evropski parlament je već odbio da popusti. Sada je na šefovima država i vlada da zauzmu jasnu poziciju i ako je neophodno da zaprijete Mađarskoj i Poljskoj da će fond obnove za coronu realizovati i bez njih.

ipg-journal.de 20.11.2020

Gabor Scheiring    
Autor 23.11.2020. u 09:13

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija