„Skoro kao da države više nema“

Povezani članci

• Nastavak čistki i zatvaranja u Turskoj
• Veća vojna saradnja Kine i Rusije
• Lider Hezbollaha: Ne želimo rat sa Izraelom, ali ga se ne bojimo
• Najsmrtonosniji požar u Kaliforniji od 1933. godine
• Prema presudi Federalnog suda u Detroitu, stanovnici nemaju „osnovno pravo“ na vodu
• Potrebno je cijelo selo: Dobrovoljno primanje izbjeglica u evropskim komunama omogućava demokratsko oživljavanje odozdo

Foto: Carsten Koall/Getty Images

Zašto Saksonija važi kao tvrđava neonacista? I zbog čega se desničarski ekstremisti često susreću na uvijek istim mjestima? Politolog Maximilian Kreter o „Pull-efektu“ – i djelotvornim protumjerama.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

SPIEGEL: Gospodine Kreter, prema Uredu za zaštitu ustava u Saksoniji  neonacista ima najviše od 1993. godine. Je li Saksonija uporište desničarskog ekstremizma?

Kreter: Tako jednostavno to nije. Rezultati knjige „Saksonija – uporište desničarskog ekstremizma?“ pokazuju diferencirani rezultat.

SPIEGEL: Šta bi to bilo?

Kreter: Naravno da je Saksonija naprimjer bastion desničarskih udruženja i desničarske rok muzike. Međutim, kod stavova stanovništva to izgleda drugačije: U istočnonjemačkim saveznim zemljama ekstremno desničarsko ubjeđenje je raširenije nego na zapadu republike, ali u poređenju sa Meklenburg – Pomeranijom i Tiringenom, Saksonija se ne ističe.

SPIEGEL: Na čemu zavisi da je situacija u Saksoniji isto tako alarmirajuća kao u drugim saveznim zemljama?

Kreter: Meni se ne radi o tome da problem umanjujem. Ekstremni desničarski stavovi nisu međutim samo saksonski ili istočnonjemački problem kako se često predstavlja u medijima. To je njemački problem.

SPIEGEL: Ali Vi sami kažete da u Saksoniji postoje čvrste ekstremno desničarske strukture: udruženja, pokreti kao Pegida, ekstremistička društva i partije.

Kreter: Mora se praviti razlika između stavova i ponašanja. U Saksoniji ljudi sa ekstremno desničarskim pogledima nalaze brže priključak u relevantne grupe i organizacije nego drugdje jer one proteklih decenija nisu pravovremeno suzbijane. To onda vodi pull-efektu.

SPIEGEL: To znači?

Kreter: Ušvršćene desničarsko ekstremističke strukture privlače dalje simpatizere. Tako su u Saksoniji nastala mjesta koja se figuriraju kao tačke privlačenja te scene.

 „Vlast nije konsekventno djelovala protiv takvih struktura“

SPIEGEL: Da li ovaj efekt vodi tome da se stvarnost u Saksoniji polako prilagođava lošoj reputaciji da zemlja stvarno postaje uporište desničarskog ekstremizma – jer ljudi sa desničarskim stavovima se upravo tamo osjećaju potvrđenim i dobrodošlim?

Kreter: Jasno je da tu može biti nešto. I medijski izvještaji o desničarsko ekstremističkim društvima i grupama na primjer pojačavaju privlačnu snagu te scene. Ali to samo nije dovoljno za objašnjenje, kako to pokazuje primjer Saksonije – Anhalta: Već nekoliko godina gomilaju se izvještaji o desničarskom intelektualnom publicisti Götz Kubitscheku i njegovom tamošnjem „Institutu za državnu politiku“ – pritom on postoji već 20 godina. To je dosta vremena da se postane čvrsti sastavni dio ekstremnih desničarskih struktura.

SPIEGEL: Kako funkcionišu takve strukture?

Kreter: Jedan primjer je neonacistička mreža „Blood & Honour”: Ova grupa je zabranjena od 2000. ali je faktički ostala da postoji i ima naprimjer vrlo usku povezanost sa NSU. To je bilo samo moguće jer vlast nije konsekvetno djelovala protiv takvih struktura. U Tiringenu se to već prije izvjesnog vremena promijenilo, u Saksoniji se tek sada dešavaju prvi koraci.

SPIEGEL: Je li u Saksoniji zakazala država?

Kreter: Moglo se desničarskom ekstremizmu sigurno još ranije suprotstaviti. Pull-efekat funkcioniše upravo tamo gdje se niti uredi niti stanovništvo ne postave protiv.

SPIEGEL: Imate li primjer?

Kreter: U Štaupicu, jednom gradskom dijelu Torgaua u sjevernoj Saksoniji održavaju se desničarski rok koncerti sa dozvolom mjesnih ureda – i građanima je uglavnom svejedno. Ili Ojbin kod Citaua: Tu društvo „Jedan posto“, thinktank Götza Kubitscheka, planira relativno nesmetano jedan desničarski stambeni projekat.

SPIEGEL: Funkcioniše li to posebno dobro u ruralnim područjima?

Kreter: Da, i zato jer se država upravo tamo povlači sa javnim službama. Dakle, ukidaju se autobuske linije, zatvaraju bolnice i obdaništa, mladima se ne daju nikakve ponude. Onda opada životni standard i cijene nekretnina dok izborni rezultati desničarskih partija rastu. U nekom momentu država se jedva osjeća – skoro tako kao da je više nema. Ali korelacije ne odslikavaju obavezno uzročnost. Ovi efekti se moraju pojedinačno i preciznije ispitati da se ne bi sjedilo na lažnoj korelaciji.

SPIEGEL: Koji su to ljudi i organizacije koji to koriste za sebe?

Kreter: To je regionalno različito. U Vogtlandu je to „Treći put”, u istočnoj Saksoniji “Jedan posto“. Za cijelu Saksoniju je prije svega važan jedan akter: AfD.

SPIEGEL: Partija, koja drži trećinu sjedišta u zemaljskom parlamentu.

Kreter: Da, AfD se pokazuje demokratski i u političkom okruženju je odavno etablirana. Ali rezultati istraživanje redovito pokazuju da postoje raznovrsni kontakti i preklapanja sa lokalnom desničarsko-ekstremističkom scenom. Primjer iz Saksonije – Anhalt pokazuje to sasvim dobro: Političar AfD-a Hans-Thomas Tillschneider ima svoj politički biro u istoj kući kao i „Identitarni pokret“. To naravno nije slučajnost.

SPIEGEL: Je li pull-efekat čisto istočnonjemački fenomen?

Kreter: Ima mnogo primjera iz Brandenburga, Tiringena i Saksonije. Ali i u Donjoj Saksoniji i Sjevernoj Rajni – Vestfaliji, naprimjer u Dortmund – Dorsfeld, ima takvih mjesta – iako ne tako često. Osim toga najviše tih centara scene u zapadnoj Njemačkoj imaju manji društveni uticaj.

SPIEGEL: Koju ulogu igraju socijalni mediji?

Kreter: Vrlo veliku, i to pokazuje primjer iz Saksonije: Desničarski teroristi iz „Grupa Freital“ su se preko socijalnih medija kontaktirali, umrežili i radikalizirali. Oni su se na Facebook-u i u chat grupama mobilizirali za akcije, često kratkoročno i to su tada online koordinirali.

SPIEGEL: Postaju li okupljanja, naprimjer na desničarskim rok koncertima, nevažni za tu grupaciju?

Kreter: Ne. Preko socijalnih medija desničarski ekstremisti djelotvorno šire svoje dezinformacije. Sa druge strane koncerti služe osobnim dogovorima i povezivanju, oni su za tvrdo jezgro grupe veoma važni. I upravo za desničarsku rok scenu je Saksonija uz Tibingen žarište – to se vidi na veličini i učestalosti takvih koncerata, na profesionalnim prodajnim strukturama, na potencijalnu muzičku grupu i pristaše. I tu se opet pokazuje snaga privlačenja.

SPIEGEL: Kako to?

Kreter: U Brandenburgu se to može sasavim dobro vidjeti. Tu država konsekventno nastupa protiv scene i koristi sve zakonske mogućnosti. Tamošnje desničarske rok grupe proizvode i sviraju prije svega u susjednim saveznim zemljama, među njima i u Saksoniji.

SPIEGEL: Kako može biti da tamošnji bendovi tamo još uvijek nemaju problema?

Kreter: Dobro pitanje ali morate ga postaviti politici. Rezultati istraživanja pokazuju da bi više faktora moglo zaustaviti ovaj razvoj: demokratske strukture, jako civilno društvo – i bolje javne službe i u ruralnim područjima. Tamo gdje postoji jaka, demokratska pravna država desničarski ekstremisti imaju malo šanse.

Maximilian Kreter, 1989. godište, je politolog i saradnik instituta Hannah Arendt za ispitivanje totalitarizma na Tehničkom univerzitetu Drezden. Studije je apsolvirao u Frankfurtu na Majni i finskom Turku. On istražuje posebno temu desničarskog ekstremizma, u njegovom promotivnom projektu radi se o desničarskom roku na njemačkom jeziku. Nedavno je surađivao na knjizi „Saksonija – uporište desničarskog ekstremizma?“.

spiegel.de