Skoro najbolji prijatelji

Izdvajamo

• Proces proširenja EU ima nešto paradoksalno, jer ponašanje nekih vlada željnih proširenja ne govori baš za to da se proširenje posmatra kao uspješan projekat za koji se vrijedi potruditi. Najbolje, šta bi Slovenija mogla preduzeti da bi ubrzala proširenje EU, bilo bi da izađe iz Orbanove sjene i opet prihvati vrijednosti političkog pluralizma i socijalnog napretka.

Povezani članci

• Predsjednik Brazila Jair Bolsonaro popularniji nego ikad
• Ultimativni vodič kroz izbore u Njemačkoj
• Njemačka prestala obrađivati zahtjeve za azil sirijskih izbjeglica
• SAD planira kontramjere na digitalne takse u Francuskoj
• Han za nastavak dijaloga sa Turskom
• Turska naredila uhićenje 228 ljudi zbog ‘povezanosti s Gulenom’

„Maršal Twito“ i „The Dictator“: Slovenački premijer Janez Janša i Viktor Orban njeguju bliske odnose, foto: DPA

Slovenija trenutno prijeti da postane kopija Mađarske. To što je zemlja preuzela predsjedništvo Savjeta EU nije dobar znak za Evropu.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Na čelu slovenske vlade trenutno stoji skurilan desničarski političar. On se zove Janez Janša, međutim, podsmješljivo je nazvan „Maršal Twito“, jer u svome odnosu sa socijalnim medijima oponaša bivšeg američkog predsjednika i vrijeđa novinare i kritičke intelektualce u stilu Donalda Trumpa. Podijeljenu opoziciju, koju vidi nasuprot sebi u slovenačkom parlamentu, pokušava da drži u šahu time što medije i pravosuđe sve više uvodi pod svoju kontrolu – i ovo je Deja vu.

Personalni podaci Janši ne trebaju nam odvratiti pažnju od toga da slovenačka vlada ovih dana po drugi put preuzima predsjedništvo Savjeta EU, po čemu uostalom postaje jasno da klasifikacija zemalja koje su uzete u EU 2004. i 2007. kao „nove države članice“ sve više postaje zastarjela. Ipak, ova klasifikacija se tvrdokorno održava i svjedoči o tome da se zemlje na istočnom krilu EU i dalje shvataju kao nedovoljno razvijene i nezrele.

Prije deset godina nedostatak zrelosti na istoku klasično se temeljio na korupciji u Rumuniji i Bugarskoj. Danas on više asocira na smanjenu vladavine zakona u Mađarskoj i Poljskoj. A u protekle dvije godine mala i ljupka – jer je blagoslovljena izuzetnim prirodnim ljepotama – Slovenija je spala na jadnog imitatora mađarskog autokrate Viktora Orbana.

Ovaj razvoj događaja ni u kom slučaju nije bio neizbježan. Nakon što je Slovenija prije tačno 30 godina izašla iz Jugoslavije, zemlja je ostvarila koordinirani i lak prelazak na tržišno gospodarstvo, sačuvane su osnovne strukture socijalnog dijaloga, granični problemi sa Hrvatskom otklonjeni su neuobičajenim kompromisnim rješenjem, uvela je kao prva istočnoevropska zemlja euro i postala je poštovan uzor u regionu. Ovaj imidž je u međuvremenu postao prošlost. Trenutno se zemlja bori sa početkom konstruktivnog polugodišnjeg predsjedništva Savjetom EU.

U protekle dvije godine Slovenija je spala na jadnog imitatora mađarskog autokrate Viktora Orbana.

Slovenija treba, kao predsjedavajući savjeta, da pomogne EU na njenom kursu da se u pravcu oporavka, otpornosti i strategijske autonomije nakon korona pandemije ponovo vrati u normalnu brzinu. Ministar vanjskih poslova Anže Logar je naglasio da njegova zemlja hoće da pomogne Uniji da se nadograđuje na saznanjima i iskustvima dobijenim za vrijeme pandemije. Za vrijeme polugodišnjeg predsjedništva posebna pažnja pripada paketu obnove Next Generation EU i njegovim glavnim komponentama obnovi i sposobnosti otpora.

Ako bude nužno moralo bi se sa potpornim mjerama pobrinuti za to da sredstva iz paketa budu isplaćena na vrijeme. Radi se i o tome da se nakon ciklusa od šest mjeseci stvore pretpostavke za zdravstvenu uniju i time za novu oblast evropskih integracija i djeluje na to da EU nakon pandemije ne pokuša da se vrati pogrešno konstruisanim fiskalnim pravilima.

Protekle godine diskusija u stvari Next Generation EU kretala se manje oko toga kako paket obnove podržava ekološke i digitalne promjene nego prije svega oko pitanja da li i kako isplatu sredstava treba načiniti ovisnom od održavanja standarda pravne države. Sada stoje vladavina prava i njeno jačanje na agendi slovenačkog predsjedništva – povezani sa nastojanjima za „bolje razumijevanje različitih sistema u državama članicama“. U riječima slovenačke vlade tema se tako predstavlja da „dobro razumijevanje ustavnih, socioekonomskih, političkih, istorijskih i ostalih sličnosti i razlika između država članica može doprinijeti tome da se vladavina zakona u EU ojača“.

Ovakvo predstavljanje je dvostruko problematično. Kao prvo, ono sugerira da se radi o jačanju vladavine prava „u EU“, a ne u određenim državama članicama. Drugo, ovakvo predstavljanje pokušava da odstupanje zamijeni mnoštvom i stvara – sa istorijskim, socioekonomskim i ostalim utemeljenjima – pod određenim uslovima određenu toleranciju prema onima koji vrijednosti, kojima se EU zemlje zajednički osjećaju obaveznim, na eklatantan način povređuju i potkopavaju. Ako dozvolimo da Orbanov prijatelj sužava okvire za diskusiju o vladavini zakona i demokratiji, onda imamo problem.

Najvažnije u tim stvarima je okončanje proširenja EU kroz uključivanje država između Hrvatske i Grčke.

Ne budimo u zabludi: Teških političkih anomalija ima i na Zapadu. Jačina desničarskih ekstremista od Francuske do Flandrije, španski ustavni problemi po pitanju Katalonije i povezanost neformalnih moćničkih struktura u politici i gospodarstvu južne Italije trebaju biti osnova za zabrinutost cijele EU. Međutim, političke deformacije koje Mađarska trpi pod vladavinom Fidesza stoje sasvim visoko na listi anomalija. One su znatno iznad onoga šta se može tolerisati. A prijeti da Slovenija sada postane kopija Mađarske.

Ovaj žalostan sklop stvari može uz to napraviti štetu kod pitanja koja su vrijedna podrške za koje se slovenačko predsjedništvo zalaže sa velikom predanošću. Najvažnije od ovih pitanje je okončanje proširenja EU kroz uključivanje država između Hrvatske i Grčke. U oktobru će Slovenija organizovati zapadnobalkanski samit da bi procesu proširenja udahnula novi život. Ovaj samit se brižljivo priprema.

Ovdje je važno da se novije zemlje članice u prosjeku postavljaju pozitivnije ka proširenju nego starije EU članice. One se u svakoj prilici zalažu za obnovu ali i za integraciju zapadnog Balkana. U ovim odnosima je kontroverza oko pravne države nažalost jedan faktor: Politička i ustavnopravna močvara pojedinih istočnoevropskih država članica je najlošije moguće okruženje za one koji u EU želi agitovati da se proširenje ozbiljno shvati i brže provodi sve dok kompletan region zapadnog Balkana (sa šest zemalja i ukupno 18 miliona stanovnika) ne postane dio EU.

Proces proširenja EU ima nešto paradoksalno, jer ponašanje nekih vlada željnih proširenja ne govori baš za to da se proširenje posmatra kao uspješan projekat za koji se vrijedi potruditi. Najbolje, šta bi Slovenija mogla preduzeti da bi ubrzala proširenje EU, bilo bi da izađe iz Orbanove sjene i opet prihvati vrijednosti političkog pluralizma i socijalnog napretka.

To bi bilo utoliko važnije pošto će se za vrijeme slovenačkog predsjedništva održati konferencija o budućnosti Evrope. Zajedno sa tri najvažnije institucije EU Slovenija ima jedinstvenu šansu da u ovoj debati u budućnosti Evrope preuzme vodeću ulogu. Ako bi se za stvari jugoistočne Evrope posvetilo više pažnje, to bi u svakom slučaju mnogo pomoglo.

Laszlo Andor je voditelj odjela na budimpeštanskom Corvinus univerzitetu kao i Senior Fellow na FEPS u Briselu. Prije toga bio je komesar EU za zapošljavanje, socijalna pitanja i integracije (2010-2014) kao i član uprave Evropske banke za obnovu i razvoj (2005-2010).

ipg-journal.de