Trgovinski razgovori između Londona i Brisela: Kanada, obećana zemlja Brexitera

Povezani članci

• Macron suočen sa rizikom eskalacije nasilja u Francuskoj
• Trump tells it like it is
• Ruski šef sigurnosti: Trebamo obustaviti letove prema Egiptu
• Gambija optužila SAD i Britaniju za pokušaje orkestriranja državnog udara: “Nećemo nikada predati svoja prirodna bogatstva ovim starim vampirima i modernim skakavcima”
• Islamska država prihvatila ponudu odanosti Boko Harama
• Italijanski vozač oteo autobus pun djece i zapalio ga

Foto: Olivier Hoslet/ AP

Britanci bi htjeli od EU dogovor prema uzoru trgovinskog dogovora sa Kanadom. Međutim činovnici Evropske komisije i stručnjaci smatraju to prevarom – jer Britanci hoće više. Puno više.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

David Frost ne pravi veliki uvod. “Dragi Michel”, počeo je pregovarač britanske vlade za Brexit svoje otvoreno pismo za Michela Barniera. Međutim toliko dragog, Frost je objasnio odmah, on uopšte ne smatra vođu pregovarača EU. On i njegov tim stalno su davali razumne prijedloge za buduće odnose sa EU. I oni su stalno iz nerazumljivih razloga bili odbijeni, žali se Frost.

Teško je razumjeti „zašto je Ujedinjeno Kraljevstvo kao jedini Vaš trgovinski partner tako nedostojno da ne može dobiti dogovor za koji, među modernim trgovinskim ugovorima, postoji mnogo presedana“.

Barnier je sačekao do srijede poslijepodne prije nego što je Frostu hladno kontrirao. I on je za to da se stvari pokrenu, odgovorio je Francuz u otvorenom pismu. Međutim, on ne vjeruje da je pisanje pisama najbolje sredstvo za to. „A posebno ne bih htio da ton koji ste zadali utiče na međusobno povjerenje i konstruktivno držanje koje je među nama važno.“

Ova razmjena poruka je dosadašnja najniža tačka pregovora između EU i Velike Britanije, koji se i u trećoj rundi proteklog tjedna nisu pokrenuli sa mjesta. Razlog za to: Velika Britanija neće – to barem naglašava Frost – uopšte da bude tako jedinstvena. Ne želi se ništa više nego to šta je EU dala drugim zemljama u trgovinskom dogovoru – prije svega Kanadi.

Međutim Frost ne zahtjeva samo trgovinski ugovor po uzoru Ceta. Jer on bi trebao biti samo osnova većeg broja dogovora. Frost uz to želi još ugovor o ribarstvu koji treba da bude “vrlo blizak dogovoru EU – Norveška”, dodatno jedan o vazdušnom saobraćaju kao i jedan dalji o civilnom korištenju atomske energije, isto tako prema uzoru dosadašnjih ugovora. “ I tako dalje”, zaključuje Frost.

EU naslućuje britansku želju da uzme šta joj odgovara

Problem sa gledišta EU nije samo što bi Velika Britanija time u cjelini dobila slične prednosti kao članice EU, samo bez mnogih tomu pripadajućih obaveza. „To je apsolutno biranje onoga što ti odgovara“, kaže Martin Schirdewan, koji za Lijeve sjedi u koordinacionoj grupi EU parlamenta za Brexit. Osim toga trgovinski odnosi EU sa Kanadom su potpuno drugačiji nego sa Velikom Britanijom.

Dogovor po uzoru na Cetu ne može funkcionisati, kažu kako službenici Komisije tako i nezavisni stručnjaci. Ko članstvo u EU upoređuje sa takvim ugovorom o slobodnoj trgovini “nema pojma o detaljima i svjesno argumentira pogrešno“, kaže jedan službenik EU.

Doduše, trgovinski ugovor može ukloniti mnoge prepreke sa puta; Ceta je naprimjer uklonila oko 99 posto carina između EU i Kanade. Carine međutim važe kao lakši dio u trgovinskim razgovorima. Obično će biti znatno teže kod drugih trgovinskih problema – prije svega kada se radi o standardima i pravilima.

Sa Kanadom EU razmjenjuje prije svega gotove proizvode, usluge nasuprot tomu ne spadaju u Ceta dogovor. Međutim, one su za Veliku Britaniju i posebno za davaoce finansijskih usluga izuzetno važne. I pravo na slobodu kretanja radne snage ne postoji u ugovoru sa Kanadom. Doduše, Velika Britanija također želi ograničiti doseljavanje iz EU. Međutim EU neće tada Londonu dozvoliti da učestvuje u slobodnom prometu roba, novca i usluga. Sve drugo, to je bojazan EU, moglo bi ugroziti postojanje zajedničkog unutrašnjeg tržišta – jedne od osnova postojanja EU.

Šta je britansko?

Promet roba između EU i Velike Britanije se također značajno razlikuje od onoga između EU i Kanade. „Velika Britanija je puno više uvezana u evropske lance isporuka“, kaže Andreas Meyer-Schwickerath, doskorašnji direktor britanske trgovinske komore u Njemačkoj.

To pogađa naprimjer autoindustriju, jednu od malo još jako zastupljenih industrijskih  branši u Velikoj Britaniji. Dijelovi za automobile dolaze iz mnogih zemalja na ostrvo – i to just in time. Ukoliko bi u budućnosti postojale carinske kontrole moglo bi to dosadašnji tok kratkoročno odvesti u haos a dugoročno, znatno poskupiti. I kod pravila i nadležnosti prijete ubuduće problemi. “Žmigavac, koji ima dozvolu u EU, ubuduće će zbog toga još dugo biti bez britanske registracije”, kaže Meyer-Schwickerath.

Uz to dolazi dalji problem: Ukoliko se neki proizvod više od polovine sastoji od dijelova koji nisu izrađeni u Velikoj Britaniji, njegovo porijeklo ne važi više kao britansko. Prema podacima branše proizvođači automobila na ostrvu nabavljaju znatno više od polovine dijelova iz inostranstva. Svoja auta bi oni tada morali izvoziti u EU kao tuđi proizvodi – i platiti carinu od deset posto.

O pravilima sigurnosti i zaštite potrošača EU uopšte neće pregovarati, naglašava visoko rangirani trgovinski stručnjak Komisije. U pregovorima sa Kanadom poglavlje o sigurnosti živežnih namirnica važilo je kao izuzetno teško, pošto se Kanada blisko orijentiše na standarde SAD – do kojih se u EU malo drži, na primjer pileće meso dezinficirano hlorom. Međutim, britanska vlada se trenutno trudi oko trgovinskog ugovora sa SAD i to bi moglo voditi tomu da se u stvarima sigurnosti živežnih namirnica približe Vašingtonu. To ne bi olakšalo pregovore sa EU.

„To je privilegija teškaša“

I čak ako bi Velika Britanija doslovno slijedila EU pravila – što britanska vlada odbija –   došlo bi do trgovinskih prepreka, „jer mi uvoz iz trećih zemalja jednostavno moramo ispitati“, kao što je rekao ekspert iz Komisije. Utvrđivanje standarda je „privilegija teškaša“ u međunarodnoj trgovini. „I EU neće kod utvrđivanja svojih standarda slušati šta govore treće države.“ To je i razlog zašto EU do sada nema ugovor o slobodnoj trgovini sa SAD.

EU komisija zahtjeva od Velike Britanije takozvani Level Playing Field: Ukoliko Britanci i dalje žele velikodušan pristup tržištu EU moraju se pridržavati pravila EU. Inače prijeti narušavanje tržišnog natječaja na štetu preduzeća iz EU.

Frost to odbija. To što EU trenutno nudi, žali se on u svome pismu na Barniera, “nije fer ugovor o slobodnoj trgovini između bliskih partnera”, nego nagodba “relativno niskog kvaliteta”, povezana sa “dosada neviđenom nadvladom EU nad našim zakonima i institucijama”. To ne može prihvatiti niti jedna demokratska zemlja.

Ukoliko u pregovorima uskoro ne dođe do iznenađujućeg proboja mogao bi se desiti haotični Brexit. Krajem januara Velika Britanija je istupila iz EU, 31. decembra se završava prelazna faza a dotada je zemlja praktično još član EU bez prava glasa. Produženje roka, koje se mora zatražiti do kraja juna, premijer Boris Johnson kategorički odbija. Bez dogovora zemlja bi na kraju godine u velikoj mjeri nekontrolisano ispala iz unutrašnjeg tržišta – i morala bi sa EU trgovati na bazi pravila WTO što za sobom povlači kontrolu roba na granicama i visoke carine.

Komisija zasada nije time impresionirana – a njemačko gospodarstvo također. Naravno da bi najrađe imali „sveobuhvatan dogovor“ sa Velikom Britanijom, kaže Klemens Kober iz njemačke industrijske i trgovinske komore. Međutim, njemačka industrija se sa mnogo novca pripremila za No – deal scenario i anketa među firmama je dala jasnu sliku: “85 postotaka kažu da je najviši prioritet očuvanje unutrašnjeg tržišta EU“.

spiegel.de