Triumf Torijevaca u Velikoj Britaniji: Kralj Boris

Povezani članci

• Članica grupe Pussy Riot Nadežda Tolokonnikova nestala u bespućima Gulaga
• Nove žrtve brodoloma u Egejskom moru
• Švajcarski referndum: Pobjeda građana protiv menadžera sa milionskim platama
• Do poslednjeg Ukrajinca
• Uspio ili ne, škotski referendum za nezavisnost označit će kraj dominacije Londona na otoku
• Joschka Fischer: „Europa mora postati neovisna moć“

Foto: Twitter

Da bi se inscenirao kao Brexit tvrdolinijaš britanski premijer Boris Johnson je klevetao demokratske institucije i riskirao podjelu svojih Torijevaca. Taktika je uspjela. Četiri pouke iz izbora.

Piše: Kevin Hagen
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Kasno uveče ovoga 12. decembra Boris Johnson je objavio na tviteru jednu sliku. Premijer na njoj podiže lijevi palac uvis. Pored njega stoje radnici a jedan od ljudi nosi plakat sa natpisom: „Mi volimo Borisa.“ Johnson se zahvaljuje svojim pristalicama i piše: „Mi živimo u najveličanstvenijoj demokratiji svijeta.“

Prognoza o vjerojatno istorijskim izborima bila je stara jedva pola sata. Međutim, rezultat je tako jednoznačan da čak i pri velikom oprezu s ne uvijek pouzdanim britanskim anketama jedno je jasno: Torijevci su dobili izbore. I to će biti veoma uvjerljiva pobjeda. To vidi i Johnson, koji svakako nije poznat po skromnosti, nema više razloga za suzdržanost.

Ankete poslije izbora predviđaju konzervativcima dodatnih 50 mjesta dok je opoziciona laburistička partija dramatično pala. U noći i ujutro kad su dolazili rezultati iz izbornih okruga potvrdila se ta slika. Johnsonovi Torijevci bili su u jasnoj prednosti. Nakon više od dvije godine manjinske vlade ubuduće će opet sami imati vlast. To je odluka sa ozbiljnim posljedicama – za partiju, za Ujedinjeno kraljevstvo, za Evropu. Četiri pouke.

Pouka 1: Populizam pobjeđuje

Otkako je u julu preuzeo funkciju šefa Torijevaca i premijera Johnson je sve postavio na taktiku koja bi se u normalnim vremenima u Londonu smatrala za jedva moguću. To je bila strategija radikalnog populizma, očigledno razrađena od veoma kontroverznog duhovnog vođe Brexita Dominica Cummingsa, Johnsonovog glavnog savjetnika u Downing Streetu.

Cilj su uvijek bili novi izbori koji bi potvrdili Johnsona i obezbjedila mu znatnu prednost u podijeljenom Donjem domu. Od početka su zato premijer i njegov tim krenuli sa bezobzirnim predizbornim modusom. Kalkulacija: Johnson je htio Torijevce inscenirati kao stabilnu Brexit partiju protiv navodnog establišmenta, dok se opozicione partije drobe u lijevom i proevropskom lageru.

Johnson je zato rizikovao i podjelu u svojoj partiji. On je izbacio zaslužne ministre iz kabineta a kasnije je čak više od 20 Torijevaca, koji nisu htjeli slijediti njegov kurs, izbacio iz frakcije. Agresivno je napadao demokratske institucije čak i sudove i time je prihvatio da povjerenje u demokratske institucije i dalje opada. A uključio je i kraljicu u svoju stvar time što je bespravno raspustio parlament. Rezultat ovih izbora pokazuje: taktika je uspjela.

Pouka 2: Brexit dolazi

Debate o Brexitu trajale su tako mučno dugo prije svega zbog toga jer u britanskom Donjem domu nijedna strana nije imala većinu: ni radikalni mrzitelji EU, ni oni koji su htjeli gladak izlazak, ni oni koji bi Brexit najrađe otkazali. Torijevci su mogli vladati samo sa podrškom sjevernoirske DUP – i bili su u sebi razjedinjeni. Isto tako laburisti.

Međutim, vremena nejasnih odnosa su prošla. Johnsonova većina je ubuduće tako ugodna da on sebi može dozvoliti puno disidenata. To takođe znači: put za Brexit je slobodan. Johnson je proces donošenja zakona, koji je trebao njegov ispregovarani Brexit dogovor sa EU prenijeti u britansko pravo, u jesen zaustavio. Nije htio prihvatiti da poslanici izmjene njegov dogovor i izmjene pravac kod Brexita. Ova opasnost za njega je sada otklonjena. Moguće je da premijer ovaj dogovor još prije Božića progura kroz parlament. Novi termin za izlazak utvrđen je na 31. januara – sada je veoma vjerojatno da će Britanci tada stvarno napustiti EU.

Pitanje je šta će se dešavati poslije toga. Johnson želi što je moguće prije da sa Briselom realizuje dogovor o slobodnoj trgovini. Međutim nije isključeno da se on opet prezentira kao umjeren. Jer poslije izbore ne mora imati puno obzira – čak ni prema desničarsko konzervativnom krilu svoje partije.

Pouka 3: Kraj Corbynove ere

On je 2017. još bio veliki junak, nosilac nadanje ljevičarskog masovnog pokreta – a sad se približava kraj za Jeremy Corbyna na čelu laburista. U noći je izjavio da ne želi voditi partiju na dalje izbore. Sve ostalo će se razjasniti.

Time je jasno: Jedan od najznačajnijih perioda u novijoj istoriji laburista je prošao. Corbyn se u partiji pobrinuo za zaokret u lijevo i napuštanje gospodarsko liberalne linije Blaira. Istovremeno su pod njim hiljade ljevičarskih aktivista pristupili partiji – i promijenili izgled baze.

Doduše Corbyn je odgovoran i za nejasan stav oko Brexita koji mu je donio konkurenciju na dvije strane: Proevropljani su davali liberalima i zelenim konzekventnije ponude, dok su laburisti, prije svega u svojim tradicionalnim radničkim uporištima, u kojima je bilo posebno mnogo zagovornika Brexita, izgubili glasače na Johnsonove teorije. Usto došla je trajna tema antisemitizma koju vođa opozicije u svojoj partiji nikada nije savladao. Laburisti su sada kasirali najgori rezultat posljednjih decenija.

Corbyn je postao problem za laburiste i zbog toga što se skoro sva britanska štampa naprosto usredotočila na radikalne ljevičare. Sa drugim, manje polarizovanim kandidatom, vjeruju mnogi članovi partije, Johnson bi se mogao pobijediti. Kod laburista predstoji sada borba za vlast. A pitanje, kojim pravcem će ubuduće krenuti partija je opet otvoreno.

Pouka 4: Jedinstvo kraljevine se raspada

Pored Torijevaca postoji i drugi veliki dobitnik na ovim izborima: škotska SNP. Škotski separatisti, jasni protivnici Brexita, dobili su prema svemu sudeći najveći dio od 59 mjesta na sjeveru. Time bi njihovi zahtjevi za drugim referendumom o nezavisnosti u budućnosti mogli postati opet znatno glasniji. Oštri konflikti sa Londonom su programirani. Jer da bi se takvo odlučivanje naroda održalo Edinburg treba saglasnost vlade iz Vestminstera. Međutim Torijevci odlučno odbijaju referendum.

Međutim i u Sjevernoj Irskoj mijenjaju se odnosi snaga u korist separatista. Probritanski nacionalni konzervativci DUP izgubili su mnogo mjesta na političare koji zastupaju ujedinjenje zemlje sa Irskom. Posebno bolno za Johnsonovog dosadašnjeg partnera: Nigel Dodds, potpredsjednik partije i šef DUP u Donjem domu izgubio je u svome izbornom okrugu.

spiegel.de