Tu se još nešto može učiniti

Jayati Ghosh
Autor 22.6.2021. u 12:33

Tu se još nešto može učiniti

Foto: Pixabay

Za zemlje globalnog Juga poreski kompromis G7 zasada donosi malo. Međutim, izmjene su još uvijek moguće.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Poreski planovi, o kojima su se ministri finansija G7 dogovorili na sastanku početkom juna, sa oduševljenjem su označeni kao „istorijski“ i kao „preokret“. U svojoj sadašnjoj formi oni nažalost nisu ni jedno ni drugo. Da bi iz planova postala globalna poreska reforma, koju treba uzeti ozbiljno, trebaju se preduzeti temeljne promjene. Sljedeću priliku za to imaju G20 koji će se uskoro pozabaviti planovima.

Ovi planovi su zasnovani na saznanju da je međunarodna poreska arhitektura razvijena za jedno sasvim drugo vrijeme koje je već odavno prošlost. U ovoj poreskoj arhitekturi postoje neusklađenosti koje omogućavaju multinacionalnim preduzećima da pobjegnu od poreskih stopa koje važe za domaće firme. Pritom im pomažu knjigovodstvene metode koje se nazivaju „smanjenje dobiti i premještanje dobiti“: Multinacionalna preduzeća prebacuju svoju dobit vještački u zemlje sa niskim porezima i zaobilaze na ovaj način više oporezivanje u zemljama u kojima su stvarno poslovno aktivni.

Postoji vidljiva mogućnost da se ovaj problem razriješi: Nezavisna komisija za reformu međunarodnog oporezivanja preduzeća (ICRICT) (kojoj i ja pripadam) pledira za oporezivanje koncerna u cjelini koje se bazira na sistemu „Raspored po formuli“. Pritom se globalni dobitak multinacionalnih preduzeća, prema formuli koja uzima u obzir ukupan prihod koncerna, broj zaposlenih i kapital, tako razdjeli da se poreski prihodi mogu podijeliti među zemljama. Efektivna poreska stopa bi trebala iznositi minimalno 25 posto. Time bi za multinacionalna preduzeća jednim udarcem otpao podsticaj da prebacuju dobit u druge zemlje, a poreski prihodi bi znatno porasli.

Otkako je Bidenova vlada prepoznala kakve mogućnosti se otvaraju kroz znatno veće poreske prihode, nada zaglobalnu poresku reformu je porasla. Poziv Janet Yellen za oporezivanje preduzeća sa najmanje 21 posto još uvijek ostaje iza toga šta traži ICRICT, ali je bio korak za pozdraviti. Osnovna zamisao globalne minimalne poreske stope jeste da svaka zemlja dobit svojih multinacionalnih preduzeća, koja su u inostranstvu manje oporezovana, može dodatno oporezovati. Ovo se mora dogoditispecifično po zemljama da se oporezivanje ne bi zaobilazilo kroz prebacivanje dobiti među različitim zemljama.

Zemlje u razvoju zbog poreskih gubitaka trpe više nego ostale.

Kompromis, na koji su se dogovorile G7 (u „drugom stupu“ njihovih planova oporezivanja), sadrži drastično nižu minimalnu stopu poreza od „najmanje 15 posto“ i time je blisko izuzetno niskim stopama koje već sada važe u poreskim oazama kao Irska i Švajcarska. Time će i poreski prihodi ispast znatno manji: Prema procjenama Ureda za kontrolu oporezivanja EU, očekivani prihodi za EU bi pri poreskoj stopi od 15 posto iznosili samo 48,3 milijarde eura; pri poreskoj stopi od 25 posto bilo bi to 167,8 milijardi eura i pri stopi od 21 posto još uvijek 98 milijardi eura. SAD bi pri poreskoj stopi od 15 posto prihodovale samo 40,7 milijardi eura; pri stopi od 25 posto to bi bilo 165,4 milijarde eura i pri stopi od 21 posto još uvijek 104,4 milijarde eura.

Da vlade G7 država dopuštaju da izgube tako velike potencijalne poreske prihode, koji bi se mogli primijeniti za važne socijalne i materijalne investicije je začuđujuće, a krivac za to je jedino i samo lobistička sila velikih koncerna. Javnost u pogođenim zemljama do sada očigledno ili nije informisana ili zazire od toga da traži pravedniji rezultat.

Još gore je to da kompromis G7 država većini zemalja u razvoju malo donosi. One trpe zbog gubitka poreza više nego druge. Za većinu zemalja u razvoju i za svijet u cjelini ideja oporezivanja cijelog koncerna kod multinacionalnih preduzeća, pri čemu bi se porez podijelio prema jednostavnoj i pravičnoj formuli, ima znatno veću važnost. Nažalost, na pregovorima, prijedlog G24 (ovaj međudržavni organ koordinira poziciju zemalja u razvoju) da se ukupan dobitak prema određenoj formuli podijeli i da različitim zemljama nije naišao na dužnu pažnju.

U poređenju sa tim, planovi G7 su sramotno neadekvatni i neće vjerovatno izazvati nikakve prave promjene. Možda je vlada SAD ovaj prijedlog uvela u igru samo da bi reagovala na praktikovano oporezivanje američkih digitalnih koncerna u pojedinim drugim zemljama, za čije ukidanje se aktivno zalaže. Trenutno su ove zemlje izjavile da su spremne ukinuti ove poreze tek onda kada SAD u vlastitoj zemlji donesu odgovarajuće zakone, što ni u kom slučaju nije sigurno.

Izraz „Višak dobiti“ je skurilnost i ne pojavljuje se niti u jednom sistemu oporezivanja na svijetu.

U svakom slučaju, prijedlog je miljama udaljen od oporezivanja cjelokupnog koncerna koji je preporučila ICRICT. Prema planovima G7 države trebaju samo dobiti pravo da oporezuju najmanje 20 posto dobiti multinacionalnog preduzeća ostvarene u njihovoj zemlji, ako preduzeće globalno ostvari maržu dobiti veću od 10 posto (što G7 očigledno definiše kao „višak dobiti“).

Izraz „Višak dobiti“ je skurilnost i ne pojavljuje se niti u jednom sistemu oporezivanja na svijetu. Pošto je dobitak po definiciji višak koji ostaje nakon oduzimanja svih troškova (uključujući i troškove kapitala), on jasno predstavlja neto prijem koji treba da se regularno oporezuje. Osim toga, poreske stope bi trebalo da se ustanove progresivno da bi bili obuhvaćeni i prihodi koji ne potiču iz uobičajene poslovne aktivnosti. Zbog ovihograničenja i činjenice da nova pravila treba da važe za najveće multinacionalne koncerne dramatično bi se smanjiobroj preduzeća koje treba oporezovati (na manje od 200). Time bi zemlje u razvoju mogle očekivati samo male ili čak nikakve poreske prihode.

Još nekoliko detalja mora biti obrađeno. Sporno jenaprimjer, još pitanje kako treba da se definiše poreska osnova. Ronen Palan ukazuje na to da planirana pravila polaze od knjigovodstvene dobiti. Zbog toga će ih i veoma veliki multinacionalni koncerni moći i ubuduće lako zaobići time što će se naprimjer podijeliti u pojedinačne firme koje rade kao savez i tako ostaju ispod granice od deset posto.

Moglo bi čak biti da Amazon ne padne pod planirana pravila, pošto njegova dobit u cijelom svijetu leži ispod granice od deset posto – osim ako se u novi sistem ne ugradi „segmentiranje“ da bi se posebno oporezovali veoma profitabilni dijelovi preduzeća (kao Amazon Web Services). Nije čudo da su mnogi digitalni giganti kao Apple i Facebook već pozdravili planove G7. Uz to dolazi da sve glasniji postaju zahtjevi za izuzeće za određene sektore kao rudarstvo i finansijsko gospodarstvo.

Kada se pomisli da će se kroz poreske planove G7 samo malo toga promijeniti, onda je činjenica da su oni opšte prihvaćeni kao ogroman korak naprijed, samo trijumfalan marketinški uspjeh. G7 nažalost dokazuju još jednom da oni u stvarnosti nisu svjetske vođe, nego glasnogovornici grupe moćnih zemalja vođenih vlastitim interesima.

Jayati Ghosh je poslovodna sekretarica International Development Economics Associates i članica Nezavisne komisije za reformu međunarodnog oporezivanja preduzeća.

ipg-journal.de 

Tagovi:
Jayati Ghosh
Autor 22.6.2021. u 12:33