Tužna sudbina Afganistana

 JOSCHKA FISCHER
Autor/ica 6.5.2021. u 12:47

Izdvajamo

  • Teroristička mreža Al Kaide bila je oslabljena, ali ni u kom slučaju razorena. Njenog vođu, Osamu bin Ladena, SAD su mogle naći i ubiti, talibani su, doduše, skinuti sa vlasti i protjerani iz Kabula, nalaze se u unutrašnjosti zemlje, ali jači nego ikada i nakon povlačenja zapadnih trupa će se vjerovatno vratiti u Kabul i ponovo preuzeti vlast u zemlji. Radikalni islamistički terorizam je oslabljen, no ni u kom slučaju pobijeđen, niti vojno niti ideološki. On ostaje stalna opasnost za zapadnu sigurnost. Svih ovih godina nisu se uspjele uspostaviti stabilne državne strukture u Afganistanu sposobne za uspješnu samoodbranu protiv unutrašnje terorističke prijetnje, za potiskivanje korupcije i trgovine drogom i sposobne da afganistanskom društvu obezbijede bolju i mirniju budućnost. Regionalna stabilnost će također biti nesigurnija nakon povlačenja Zapada nego danas.

Povezani članci

Tužna sudbina Afganistana

Foto: Robert Nickelsberg/Getty Images

Piše: Joschka Fischer  23.04.2021.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Afganistanska drama bliži se u najmanju ruku, što se tiče vojnog učešća Zapada, svome skorom kraju. Dvije decenije nakon terorističkog napada Al Kaide na World Trade Center u Njujorku 11. septembra 2001., prisustvo zapadnjačkih trupa u Afganistanu biće okončano. Ovaj rat morao se nekada završiti, on se nije mogao beskrajno nastavljati. Svi ti poginuli, ranjeni, svi ti troškovi i razaranja otvaraju pitanje: je li bilo vrijedno toga? Šta su stvarno donijele dvije decenije rata protiv terorista Al Kaide i afganistanskih talibana?

Teroristička mreža Al Kaide bila je oslabljena, ali ni u kom slučaju razorena. Njenog vođu, Osamu bin Ladena, SAD su mogle naći i ubiti, talibani su, doduše, skinuti sa vlasti i protjerani iz Kabula, nalaze se u unutrašnjosti zemlje, ali jači nego ikada i nakon povlačenja zapadnih trupa će se vjerovatno vratiti u Kabul i ponovo preuzeti vlast u zemlji. Radikalni islamistički terorizam je oslabljen, no ni u kom slučaju pobijeđen, niti vojno niti ideološki. On ostaje stalna opasnost za zapadnu sigurnost. Svih ovih godina nisu se uspjele uspostaviti stabilne državne strukture u Afganistanu sposobne za uspješnu samoodbranu protiv unutrašnje terorističke prijetnje, za potiskivanje korupcije i trgovine drogom i sposobne da afganistanskom društvu obezbijede bolju i mirniju budućnost. Regionalna stabilnost će također biti nesigurnija nakon povlačenja Zapada nego danas.

Ne stvarajmo si iluzije. Zapadnjačka armija povlači se sa porazom čije će humanitarne posljedice biti dramatične. U Afganistanu neće biti mira, za Afganistan se rat neće završiti, konflikti i interesi regionalnih velesila – Pakistana, Indije, Irana i Kine – stalno će ga održavati. Povratak talibana na vlast u Kabulu sa njihovim islamizmom iz kamenog doba moraće platiti prije svih žene i djevojke, koje će biti ponovo prisiljene pod burke i biće im oduzeta ljudska prava. Bezbrojni pripadnici obrazovanih gradskih slojeva pokušaće bježati, pravac Zapad. Onima koji ostanu prijetiće zla sudbina isto kao i pripadnicima etničkih i religioznih manjina.

Treba očekivati veliku rijeku izbjeglica koja prije svega ima za cilj EU i koja će buditi sjećanje na vijetnamske „Boatpeople“. Evropa neće moći odbiti ove ljude. Jesu li EU i NATO pripremljeni na ove konsekvence bezuslovnog vojnog povlačenja Zapada iz Afganistana? Vjerovatno jedva. Vojno i politički sve govori u korist povlačenja jer Zapad u Afganistanu ne može ništa dobiti. Međutim, humanitarno i moralno Zapad se kreće u pravcu predvidivog velikog debakla sa kojim će se morati još dugo nositi.

I politički će cijena biti visoka jer Zapad kroz bezuslovno povlačenje prihvata svoj poraz i time šalje sasvim generalno signal slabosti. Kako će to djelovati na islamski terorizam? Da li Afganistan stvarno neće više biti mjesto na koje će se povući islamski terorizam? Ili, prijeti li da će se istorija ponoviti kao nakon kraja Hladnog rata i tadašnjeg povlačenja Crvene armije? I kako će Rusija i Kina reagovati na to? Sa povišenom spremnosti na rizik na istoku Ukrajine i na Tajvanu?

„America is back“ glasi centralna poruka predsjednika Bidena nakon preuzimanja mandata. Međutim, u godinama Trumpa izgubljena vjerodostojnost svjetske sile SAD ne da se tako jednostavno i u kratkom vremenu obnoviti i može u drugim konfliktnim regionima voditi do opasnih pogrešnih procjena njenih protivnika i rivala.

Za same Afganistance rat i teror se neće nikada završiti jer će povlačenje SAD i NATO nakon dvadesetogodišnjeg prisustva stvoriti moćničko politički vakuum koji će pokušati da popune regionalne sukobljene sile. U toku dvadeset godina nije se odvijao samo rat protiv Al Kaide i talibana nego je za Pakistan afganistanski rat bio uvijek i dio osiguranja njegovog zaleđa protiv tradicionalnog neprijatelja Indije, a islamski terorizam bio je centralni instrument za to. Pakistanska politika prema SAD bila je sve te decenije dvosmislena. S jedne strane, dopuštalo se SAD da koristi pakistanske luke i teritoriju za snabdijevanje u Afganistanu. S druge strane, Pakistan je bio prostor za povlačenje islamskog terorizma iz Afganistana.

Režim u Teheranu vidi zaštitu afganistanskih šiita i osiguranje svoje istočne granice kroz svoje prisustvo na terenu zapadnog Afganistana kao dio svojih glavnih bezbjednosnih interesa. I velika, regionalno sve prisutnija Kina ima ne samo velike sirovinske interese u zemlji, nego Afganistan dobija sa gledišta Pekinga i geopolitički sve veće značenje, uslovljeno novim putem svile i nedavno rasplamsanim indijsko-kineskim graničnim konfliktom na Himalajima i njenim bliskim vezama sa Pakistanom.

Sve ove konflikte Zapad je u dvije decenije svog prisustva u Afganistanu de facto izbalansirao i apsorbirao, a kroz njegovo povlačenje prijeti rast, a ne smanjivanje mogućnosti za konflikte. Kina će nakon odlaska Zapada sve više nastojati da dobije ulogu regionalnog hegemona i preuzme regionalno naslijeđe SAD. Da li će se ona bolje nositi sa ovim regionalnim buretom baruta nego prije nje Sovjetski savez i Zapad ostaje da se vidi, ali već danas se iz dobrih razloga može u to sumnjati.

Joschka Fischer, njemački ministar inostranih poslova i vice kancelar od 1998. do 2005. bio je skoro 20 godina na čelu njemačke partije Zelenih.

project-syndicate.org

 JOSCHKA FISCHER
Autor/ica 6.5.2021. u 12:47