Latinska Amerika

Uzbuna u unutrašnjem dvorištu

Martin Reischke  
Autor 9.3.2021. u 09:22

Uzbuna u unutrašnjem dvorištu

Foto: DPA – Oni su 2018. uzaludno demonstrirali za nastavak istrage protiv korupcije u Gvatemali. Sada je tu podrška iz Vašingtona.

Korumpirane moćne klike u centralnoj Americi pod Trumpom se nisu imale šta bojati za razliku od migranata. Biden to želi promijeniti – elita je alarmirana.

Piše: Martin Reischke – 04.03.2021.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Četiri godine šikanirao je Donald Trump kao predsjednik SAD centralnoameričke migrante, uvijek sa novim sredstvima. Posebno su patili ljudi iz zemalja „sjevernog trougla“ centralne Amerike. Migranti iz Gvatemale, Hondurasa i Salvadora, koji su u stotinama hiljada bježali pred siromaštvom, nasiljem i korupcijom iz svojih zemalja i koji su u ogromnim karavanima pješke krenuli na sjever bili su šikanirani od Trumpove vlade uvijek novim sredstvima: Predsjednik SAD klevetao ih je kao “kriminalce” i dopuštao je da se djeca u sabirnim centrima u SAD razdvajaju od roditelja. Na kraju je isposlovao ugovor sa ove tri zemlje kojim su Gvatemala, Honduras i Salvador proglašeni sigurnim trećim zemljama – uprkos potpuno desolatnoj situaciji u regionu.

„Najveći interes SAD u centralnoj Americi je ograničenje migracije“, objašnjava Alvaro Montenegro, gvatemalski kolumnist i suosnivač građanskog pokreta „Justicia Ya“, koji se bori za transparetnu politiku u Gvatemali. I pod Barackom Obamom tema migracije već je imala najviši prioritet – međutim poticaj je bio drugačiji nego za vrijeme mandata Trumpa. „Tada je vlada SAD u fokusu imala razloge izbjeglištva kao što je široko rasprostranjena korupcija“, sjeća se Montenegro. „Zbog toga se radilo prije svega o jačanju državnih institucija i podrške civilnom društvu.“ Najvažniji politički signal Obamine administracije bila je neograničena podrška komisiji UN za borbu protiv nekažnjavanja u Gvatemali (CICIG), koja je srušila mnogobrojne korumpirane političare i preduzetnike i tako mogla ostvariti spektakularne uspjehe u provedbi zakona u Gvatemali.

Ipak uspjesi CICIG nisu dugo trajali jer sa nastupom Trumpa borba protiv korupcije i za pravnu državu u Gvatemali bila je sve teža. To je ležalo i na lobiranju konzervativnih elita zemlje. Oni su za vrijeme Trumpove administracije djelovali na to da umanje važan napredak na području borbe protiv korupcije da bi osigurali vlastite političke i gospodarske interese. Sa puno novca i istrajnosti oni su pokušali da CICIG u Vašintonu dovedu na loš glas kao navodno pristranu komisiju sa ljevičarskom agendom – i na koncu su uspjeli: Kada je gvatemalski predsjednik Jimmy Morales 2019. pustio da istekne mandat komisiji Vašington se nije umješao. „Za Trumpa su gvatemalska vlada i preduzetnici zemlje bili jedini saveznici“, objašnjava Montenegro. „Sa nastupom Bidena za civilno društvo bi se moglo konačno opet naći više sluha.“

Jedan zakon predviđa godišnje objavljivanje svih osoba iz Gvatemale, Hondurasa i Salvadora koji su vladi SAD poznati kao korumpirani i nedemokratski akteri.

Elite zemlje alarmirane su ovom najavom. Još jače nego do sada oni su upućeni na to da zbiju redove i ušute kritičke institucije. Važan termim mogao bi zbog toga biti novo imenovanje u gvatemalskom ustavnom sudu u aprilu ove godine, koji se svojim odlukama proteklih godina stalno postavljao protiv interesa moćne elite. „Oni će poduzeti sve da dovedu ustavni sud pod svoju kontrolu“, kaže Alvaro Montenegro. Netransparentan proces nominacije za najviši sud zemlje je posebno osjetljiv na uticaje spolja.

Pritom bi eliti mogao biti prepreka zakon koji je kongres SAD usvoji tek u decembru 2020. godine. On predviđa godišnje objavljivanje imena svih osoba iz Gvatemale, Hondurasa i Salvadora koji su vladi SAD poznati kao korumpirani i nedemokratski akteri. Objavljivanje u „Listi Engel“ – nazvanoj po ranijem poslaniku u kongresu Eliotu Engelu, koji je inicirao zakon – može izazvati dalekosežne sankcije kao što je oduzimanje dozvole za ulazak u SAD ili okončanje poslovne aktivnosti u SAD. I u samoj centralnoj Americi može lista postati važan politički instrument za sve one koji se bore protiv korupcije i za više demokratije.

To bi uskoro mogao osjetiti i salvadorski predsjednik Nayib Bukele. Šef države koji svojim autoritarnim nastupima stalno nogama gazi osnovne principe demokratije kao što je podjela ovlaštenja i neovisno pravosuđe, imao je dobru vezu sa predsjednikom SAD Trumpom. Sada se mora bojati da će članovi njegove vlastite vlade biti objavljeni na “Liste Engel”. “Mi još ne znamo kako će Bukele reagovati na to“, kaže Jessica Estrada iz salvadorske thinktank zaklade za razvoj (FUNDE). “Vašinton je u svakom slučaju jasno izjavio da se zloupotreba moći i korupcija neće dalje tolerisati.”

Predsjednik SAD Biden već je najavio da želi podržati borbu protiv korupcije u regionu jednom novom, sada čak transnacionalnom komisijom. Jer Trumpovoj nezainteresovanosti kao žrtva su pale ne samo gvatemalska CICIG nego i jedna slična organizacija za borbu protiv korupcija i nekažnjavanja u Hondurasu (MACCIH). I antikorupciona komisja CICIES u Salvadoru koja se unazad dvije godine treba starati o suzbijanju korupcije u zemlji da sada nije dala rezultate vrijedne pažnje.

Predsjednik SAD Biden već je najavio da želi podržati borbu protiv korupcije u regionu jednom novom, sada čak transnacionalnom komisijom.

Međutim, da li jedna takva transnacionalna komisija, kakvu predlaže Biden, može uopšte funkcionisati je u najmanju ruku sporno. Jer ne samo napor u koordinaciji među istražiteljima bio bi ogroman. Prije svega ona treba podršku nacionalnih parlamenata Gvatemale, Salvadora i Hondurasa. Međutim u sve tri zemlje korumpirane elite moći imaju u prlamentu robusnu većinu; u Salvadoru predsjednik Bukele, koji je u mandatu od kraja februara, ostvario je fulminantnu izbornu pobjedu i sada kontroliše i parlament – on jedva da ima interesa da dozvoli da njegovo netransparentno vođenje vlade kontroliše međunarodna antikorupcijska komisija.

Koja konkretna sredstva pritiska ima dakle vlada SAD da bi imala unutrašnjopolitički uticaj u centralnoj Americi? „Vašington može naprimjer prijetiti time da će međunarodnu finansijsku pomoć za Salvador smanjiti ili da će saradnju u potpunosti obustaviti“, objašnjava Jessica Estrada. „To bi imalo dramatičan uticaj na velike infrastrukturne projekte vlade, koji su podržani od SAD.“

Najočitije konzekvence nove vanjskopolitičke agende SAD mogle bi se, međutim, pokazati u Hondurasu. Tamo je predsjednik Juan Orlando Hernandez šef države koji je u milosti Vašingtona, pošto on svoj ponovni izbor 2017. koji je zasjenjen primjedbama za podvod i ekscesima nasilja, ima zahvaliti prije svega prećutnoj podršci vlade SAD. Pod Donaldom Trumpom Hernandez se kroz svoj migracioni dogovor sa SAD mogao otkupiti za sve konzekvence svoje blizine kartelima droge i za brutalne postupke policije i vojske protiv vlastitog stanovništva. Honduras je isto kao Gvatemala i Salvador proglašen sigurnom trećom zemljom.

Pod Bidenom, koji je regulaciju trećih zemalja najavio odmah na početku svoga mandata, biće to znatno teže. Hernandezov brat bio je već 2019. pred jednim sudom u Njujorku osuđen zbog šverca kokaina. Da bi Hernandez sam mogao doživjeti sličnu sudbinu važi kao vjerovatno – on je svoju prvu predsjedničku izbornu kampanju 2013. vodio sa milionskim iznosima iz šverca droge. Pretpostavka za proces i moguću presudu bila bi međutim da SAD spriječe sljedeće jeseni njegov ponovni izbor – i da Hernandez tako izgubi imunitet. Za to nije potrebno ni direktno mješanje u unutrašnje poslove zemlje. Bilo bi dovoljno ako SAD – drugačije nego 2017 – ovoga puta podržale organizovane snage civilnog društva i insistiraju na provođenje slobodnih i demokratskih izbora. Tada bi dani Hernandeza kao honduraškog predsjednika mogli biti odbrojani.

Martin Reischke vodio je više godina u Gvatemali projekat omladinskog radija a danas izvještava o regionu kao slobodni novinar za njemačke i međunarodne medije.

ipg-journal.de

Martin Reischke  
Autor 9.3.2021. u 09:22