Frljiću, odlazi!

Povezani članci

• Talibanska crkva u Hrvatskoj
• Guns & roses
• Krivosuđe
• Prisilno ujedinjenje našeg svijeta
• Marinko Čulić: Prijestolnica antikulture
• O IZDAJNICIMA, VELEIZDAJNICIMA I…

Dragi Olivere, izuzetno cijenim tvoj kazališni rad, ali ipak te moram zamoliti da odeš iz ovoga grada, iz ove države. Zašto?
Još pitaš, »režimski redatelju«, koji si »poludio kada su ti u ruke stavili pero vlasti«. Otkud znam? Pa lijepo, pročitao sam u jučerašnjem Večernjaku intervju Slobodana Prosperova Novaka, »sveučilišnog profesora i nemilosrdnog društvenog kritičara, koji se zamjerio svim političkim elitama«, a koji kaže: »Frljić je ništa drugo nego jedan ustaški intendant.«

  I što ti poručuje jedan od »rijetkih renesansnih intelektualaca koji nikoga ne ostavljaju ravnodušnim«, kako ga vidi ushićeni novinar? Pa, čovječe, da uzmeš pištolj i pucaš si u glavu zato što si sebe »pronašao u liku ustaškog intendanta Žanka«! Kužiš? Ti si, Frljiću, ustaša, pa kada se pogledaš u barokno ogledalo možeš si jedino prosvirati lubanju! Kao što je to učinio jedan srbijanski oficir u Trstenom za rata, ovog našeg, a ne tvog Drugog svjetskog, koji još uvijek traje za tebe i onog tvog Blaževića, u stvari japanskog veleposlanika kod Ante Pavelića.
Da si ti, Frljiću, režimski umjetnik, za »Večernjak« nije sporno, jer to dva dana ranije u svojoj kolumni tvrdi i Nino Raspudić pišući o »izopačenosti zadnjih događanja oko riječkog HNK«. Objasni sad ti nama, Frljiću, kako to profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu, štovatelj Brucea Leeja i Modnog mačka te opinion maker raznoraznih poskok medija sve to zna, a nije ni stigao do Rijeke pogledati predstavu!?

  – S ustašama se 2014. hrabro boriti u Rijeci, gradu koji se 1941. nalazio u Italiji, a potom ga je usrećilo sedamdeset godina partijske vlasti. Tko su Frljićevi ustaše?, lijepo te pita Nino. A ti odgovaraš »da je upravo ustaška država Rimskim ugovorima cijelu Rijeku elegantno prepustila Kraljevini Italiji, te da je u sastav države u kojoj se danas nalazi vraćena tek 3. maja 1945. Naravno, kao što Nino zna, hrabrom borbom ustaša koji su tog povijesnog datuma oslobodili Rijeku.«

 Bilo bi to u redu da jučer iz Bezgrešnjaka, uz nepobitnu činjenicu da si režimski redatelj, nismo saznali da si uz to i ustaša! I zašto, onda Frljiću, umjesto što ih propituješ u Rijeci, gdje ih nikada nije bilo, zašto na ovom mjestu ne propituješ ono što je zaista provokativno za prof. dr. Nina Raspudića: »Kako to da je tu partija 70 godina na vlasti, dulje nego u Sjevernoj Koreji i Kubi?«
Sada se nemoj praviti, Frljiću, da si iz Travnika, da si u Hrvatsku stigao 1992. godine kao šesnaestogodišnji izbjeglica, da si u Rijeci od prekjučer, da ne znaš čakavski… Ne, režimski redatelju, Žankov dvojniče, dosta smo mi čekali. »Pune 94 godine nakon, ionako farsične, danuncijade, Rijeka je dočekala urnebesnu frljićijadu«.

  I  zato, Olivere Frljiću, neću ti ja slagati repertoar, ali se retorički pitam: Gdje je predstava, zašto se nisi pozabavio traumatičnim riječkim temama? Kako su Kim il Song, njegov sin Kim Jong-il i sin njegovog sina Kim Jong-un upravljali ovim gradom od 1948. do danas, preko svojih tajnih agenata infiltriranih u Udbu, koji su se maskirali tako što su od njega napravili najveću luku i industrijsko središte. Samo zato da bi ispunili sjevernokorejski san o 38. paraleli na Rječini? Gdje su ti anđeoska krila na leđima Fidela i Raula, dok Che pleše kan kan na brodu »Barba Rude« okružen lakim ženama? Gdje su ti, partijski mišu, Zaljev svinja na Kvarneru i Guantanamo na Kantridi?
Ima tu i Becketta i Ionesca i Pirandella, a ti se još, Frljiću, pitaš zašto moraš otići. Jer još uvijek nisi izvjesio transparent: »Obi, poglavniče!«