“TITO JE BIO BESKRUPOLOZNI MANIPULATOR U POTPUNOSTI POSVEĆEN SEBI KAO PROJEKTU, A TUĐMAN NEUMORNI RADNIK KOJI JE ZNAO POKRENUTI LJUDE”

Izdvajamo

• Uzalud je Svjetski židovski kongres upozoravao hrvatsku vlast na ustaško ponašanje i zatražio da se s time već jednom prekine, u Zagrebu su se na ta i druga upozorenja, jednostavno oglušili. Međutim, umjesto da hrvatska vlast promjeni staru praksu, oni su radili suprotno, i svojim prisustvom uveličavali svečanost. Tako je Kolinda Grabar-Kitarović, predsjednica RH, bila čak pokroviteljica obljetnice u Bleiburgu i sama 14. svibnja 2015. položila vijence. To je velika sramota za jednu predsjednicu, ali i za tadašnjeg premijera Zorana Milanovića, koji je zajedno s ministrom Antom Koromanovićem, položio vijenac žrtvama Križnog puta u Teznu, kao da to nema veze s Bleiburgom. Tko je tog Kotromanovića primio u članstvo SDP-a kad on, barem je to prije više godina objavio u Večernjem listu, ne razlikuje partizane od onih koji su se borili na drugoj strani. Nije napisao da ti na drugoj strani su bili ustaše i domobrani!

Povezani članci

• Boris Buden: Protiv sam prosvjednika, a za mjere
• Otvoren konkurs: “Nacionalna škola tranzicione pravde”
• Izložba Benjamina Handukića u Zvonu
• Održani antiratni protesti – Sarajevo pružilo podršku Ukrajini
• Filozofija stranog
• Prijedor obilježava Dan sjećanja na holokaust

foto: Glorija

Što Igoru Zidiću, povjesničaru umjetnosti, likovnom kritičaru, pjesniku i esejisti znači ustaški pokret u kome su sudjelovali i domobrani?    

Piše: Armando Černjul          

To su samo neke riječi koji je iz naslova su rečenice koje je “izvalio” Igor Zidić u intervjuu pulskom u Glasu Istre, koji je 1943. postao antifašističko glasilo naroda Istre.

Pažljivo sam pročitao intervju novinara Jurice Koblera sa Igorom Zidićem, jednim od najznačajnijih hrvatskih intelektualaca, kako je najavljen u Glasu Istre – IMPULS istarski magazin (08.01.2022.), koji je, na neki način zanimljiv, ali suviše jednostran i politikantski.

To se vidi iz samog naslova poznatog i rabijatnog “gosta”. Premda je sugovornik povjesničar umjetnosti, likovni kritičar, pjesnik i esejist, bilo je za očekivati da će čitatelji u Istri pročitati o njegovoj djelatnosti. Ali, autor Korbler bio je svjestan da ukoliko sa sugovornikom odabere za što je Zidić poznati stručnjak, obojica su znali da će se njihov razgovor premalo čitati. Stoga su odlučili da razgovaraju o “Hrvatskom proljeću” što će privući pažnju čitalačke publike.

Čitatelji Glasa Istre zasigurno slabo ili uopće ne znaju cjelovitu biografiju Igora Zidića, koji je ponajprije bio mladi i poznati pjesnik, kojega se prisjećam iz mojih zagrebačkih novinarskih godina. Iako su čitatelji donekle uočili da je Zidić svojim izjavama o Titu i Tuđmanu htio pridobiti za sebe dio javnosti, ali se prevario jer Istra nije Dalmacija. I ono malo preživjelih partizana koji su bili poznati borci protiv mnogo jačeg neprijatelja u borbama na Neretvi i Sutjesci, nemali broj odavno se odrekao antifašizma, poglavito sinovi i unuci. Ovi posljednji skrenuli su s ljevice na desnicu, a nemali broj postao je ultradesničarski i njihov je pozdrav “Za dom spremni!”, što izgleda odgovara tipovima ala Igor Zidić.

Začuđujuće je da list koji koji je osnovan u kolovozu 1943. u narodno-oslobodilačkom pokretu kao antifašističko glasilo naroda Istre, daje veliki novinski prostor jednom Zidiću, koji na sva usta govori protiv Tita, a dr. Tuđmana opisuje kao narodnog heroja. Radakcija na čelu s glavnim urednikom Robertom Frankom, dopustile su svom sugovorniku da vrijeđa i kleveće Tita te da “izvali” sve što mu se “vrtilo” u glavi.

Podsjetimo se što je zagrebački Splićanin kazao o dvojici političara. Citiram pjesnika, likovnog kritičara i esejista Zidića: “O Titu :Nisu ga razdirale emocionalne brige dok je u Moskvi potpisivao smrtne presude svojim drugovima, ni dok je u (zatajivanoj) Španjolskoj bio Staljinova produžena šaka. Ni dok je otpisivao, malo pomalo, cijelu gardu svojih vršnjaka u Partiji”. Nadalje, o prvom predsjedniku RH:”O Tuđmanu: Brzo je mislio. A misao je, zna se, brža od Ahila i kornjače zajedno. Pretekao je sve druge, shvativši da se hrvatski ciljevi neće lako ostvariti bez rata i počeo se, prije svih, za obranu pripremati”.

Kao prvo, javnost u Istri, kao što sam već iznio, slabo poznaje Igora Zidića, ali iz njegovih riječi mogli su zaključiti kamo cilja…!  Kao drugo, ne znaju da je Igor Zidić, veliki mrzitelj Tita, kojeg se, nota bene, nikad nije odrekao dr. Franjo Tuđman, njegov nekadašnji general. To Zidić vrlo dobro zna, ali ne želi o tomu govoriti. Postavlja se pitanje zbog čega povjesničar umjetnosti – ne politike i povijesti – nije podastrao neke dokumente da je Tito u Moskvi potpisivao smrtne presude?

IGOROV OTAC ANTE DOMOBRAN U PAVELIĆEVOJ NDH

Zašto Korbler, koji dobro poznaje Igora Zidića, ustaški i domobranski pokret, nije mu postavio pitanje na kojoj se strani borio njegov otac Antun Zidić?! Upravo otud nenormalna mržnja prema Titu. Držim da čitatelji Glasa Istre moraju saznati i taj dio istine, a ona je zataškana od redakcije na čelu s glavnim urednikom R.F.! Jer Antun Zidić kao domobran bio je na suprotnoj strani, točnije Pavelićevom NDH-haziom i surađivao s talijanskim fašističkim vođom Benitom Mussolinijem i njemačkim nacističkim fuhrerom Adolfom Hitlerom!!!

Zna Igor Zidić koliko su te tri soldateske, bezbroj puta u suradnji sa četnicima, poubijali staraca, žena i djece na području današnje Hrvatske? VIŠE OD 40.000 (pod. A.Č.), ne računajući ubijene sudionike NOP-a.

Kolega Korbler kao dobar poznavatelj ustaškog pokreta mogao mu je postaviti pitanje što on, Zidić, misli o poglavniku dr. Ante Paveliću, je li on zločinac i izdajnik hrvatskog naroda? I je li ikada osudio vladajuću i krvoločnu endehaziju? Nije se usudio jer se boji… Da se on nije postavio na krivi način nema dvojbe.

Igor Zidić nije kriv što mu je otac bio na krivoj strani – protiv NOP-a, ali bi zato trebao zatvoriti gubicu. Ali on na sebi nosi “žig” što mu je otac – domobran bio na Križnom putu s ustašama u Bleiburgu, ali za to mu nije kriv Josip Broz Tito!

ZIDIĆ JE U JUGOSLAVIJI ŽIVIO KAO BUBREG U LOJU

Meni je uistinu drago da je Zidićev otac preživio Križni put i da se živ vratio u Split. Što je njegovu sinu Igoru falilo u Titovoj Jugoslaviji u kojoj je završio osnovnu i srednju školu u Splitu te fakultet u Zagrebu. Živio je, kako narod kaže, kao bubreg u loju. Jedino je pao u nemilost kao urednik Hrvatskog tjednika za vrijeme “Hrvatskog proljeća” ostavši bez posla.

Mnogi novinari u bivšoj jednopartijskoj državi samo što su objavili bezazlene i objektivne članke ostali su bez posla – bez sudske presude! Ako baš hoćete reći ću što mi se tada dogodilo, ali ne zbog “Hrvatskog proljeća”, već radi serijala o jednom radniku pulskog poduzeća, inače Bošnjaku, u brodogradilištu u Njemačkoj.

Dogodila se nesreća na radu i nesretnim slučajem radnik je pao u tank broda i zadobio teške ozljede po cijelom tijelu i završio u bolnici. Moja jedina “greška” je bila što sam objavio da nastradalog radnika nisu posjetili u bolnici predstavnici Sindikata i Uprave poduzeća. To su razlozi zbog kojih su me tadašnje glavešine (čitaj sekretar i predsjednik) 0pćinskog komiteta SKJ-SKH Pula i sekretara partijske organizacije Večernjeg lista u Zagrebu, dali nogu u guzicu!!! Zabranjeno mi je pisanje u Vjesnikovim izdanjima i Glasu Istre, ponavljam, bez sudske presude.

Malko sam to napisao radi Zidića… Za to ne mogu kriviti Tita, jer on nije kriv za postupke koji su učinili komunjare, koji su bili samo članovi SKJ, ali su vedrili i oblačili. Ako su oni bili komunisti, onda sam ja magarac. Što se, pak, tiče Igora Zidića, nakon svega što je doživio, ipak je od 1989. do 2008. bio je ravnatelj Moderne galerije, a od 1989. do 1991., ne zaboravimo, postojala je Jugoslavija, što znači da tada nije plaćao ceh.

PISAC KNJIGE O TITU I AUTOR PREDGOVORA MRZITELJI POKOJNOG PREDSJEDNIKA

Međutim, mržnja, uvrede i klevete protiv Tita su se nastavile do današnjeg dana i stigle čak do Istre. Primjerice, novinar i urednik Večernjeg lista Zvonimir Despot, koji je ujedno obnašao dužnost urednika biblioteke Večernjakovih knjiga – Večernji edicija, kao koautor s beogradskim novinarom Perom Simićem, objavio je knjigu “Tito – tajna vladavina. Najnoviji prilozi za biografiju Josipa Broza” (Večernji list, Zagreb 2009.). Autor(i) nije “poznavao” povjesničara da napiše predgovor knjizi. Zamislite, mrzitelj Despot, koji je Tita  u listu u kome radi nazvao šarlatanom, vjerovali ili ne, pozvao je nikog no dr. sc. Igora Zidića, koji je tada obnašao dužnost predsjednika Matice Hrvatske.

U dugogodišnjoj novinarskoj karijeri nisam doživio da u jednoj knjizi pročitam takav kobasičasti, okrutni i gnjusan predgovor…! Budući da je Zvonimir Despot objavio još dvije knjige o Titu, to bi značilo da su oni i nakladnik, kao i autor bljutavog predgovora, zaradili pozamašne honorare.

Tko bi rekao da uvredama, klevetama i lažima zarađuju na mrtvom Josipu Brozu Titu, ali takvih i sličnih Zidića i Despota ima mnogo u našoj klimavoj državi.

GOTOVO JE S USTAŠKIM ODORAMA, ZASTAVAMA I ZNAKOVLJEM U BLEIBURGU

Odmah po svršetku Drugog svjetskog rata počela su okupljanja pripadnika bivše NDH-a ustaša i domobrana u Bleiburgu gdje se dogodila tragedija, ali do danas nije utvrđen točan broj žrtava. Iz godine u godinu sve više bilo je sudionika, te članova njihovih obitelji, a najveći broj je dolazio iz emigrantskih sredina u inozemstvu. Tijekom godina izgrađeni su spomenici i druga spomen-obilježja na kojima su polagali vijence i cvijeće.

Kako je vrijeme prolazilo tako su dolazile tisuće posjetitelja, među kojima mnogobrojni u crnim odorama i sa ustaškim znakovljem. Osim toga, proustaški nastrojeni svećenici držali su mise za ratne zločince – dakako oni su za njih bili heroji-posebno za poglavnika NDH-a dr. Ante Pavelića.

Uzalud je Svjetski židovski kongres upozoravao hrvatsku vlast na ustaško ponašanje i zatražio da se s time već jednom prekine, u Zagrebu su se na ta i druga upozorenja, jednostavno oglušili. Međutim, umjesto da hrvatska vlast promjeni staru praksu, oni su radili suprotno, i svojim prisustvom uveličavali svečanost. Tako je Kolinda Grabar-Kitarović, predsjednica RH, bila čak pokroviteljica obljetnice u Bleiburgu i sama 14. svibnja 2015. položila vijence. To je velika sramota za jednu predsjednicu, ali i za tadašnjeg premijera Zorana Milanovića, koji je zajedno s ministrom Antom Koromanovićem, položio vijenac žrtvama Križnog puta u Teznu, kao da to nema veze s Bleiburgom. Tko je tog Kotromanovića primio u članstvo SDP-a kad on, barem je to prije više godina objavio u Večernjem listu, ne razlikuje partizane od onih koji su se borili na drugoj strani.

Nije napisao da ti na drugoj strani su bili ustaše i domobrani!