Klanja hoće, ali rata neće. Biti!

Milan Pekić
Autor 11.5.2019. u 22:06

Klanja hoće, ali rata neće. Biti!

Pakao i ekstaza. Egzorcizam i relaksacija. U grijehu. Da li i pokajanje? Ako jest – čije, kome? Bosno pa Hercegovino, Hercegovino pa Bosno, BiH, H-B – na zemlji ne ide, valja ti polagati nebeske, kozmičke, kome se više sviđa – vaseljenske račune. Neki i grijehe na vjerski odgovarajućoj adresi, a kod Boga jedinoga. Jà, čudnih li podstanara…

Piše: Milan Pekić

Sve je čisto. I biće čisto, što se tiče države i ‘države’.

Niko nije na vlasti! Niko nije ni u opoziciji!

Sve je to isto.

Važno? Završavati operaciju! ‘Drpiti’, ‘zaraditi’ – od onog što je još na raspolaganju. Stoga i nema formiranja vlasti. Ne isplati se, ali ima isplata. Dok ima.

Napisano se odnosi na politiku.

Gospodine smiluj se[1]

 Kriminal, drugo, alternativno zanimanje ‘političara’, pa i političara, je nešto drugo – cvjeta! I u toj bašti sve je jasno, sve se zna: Pogoduje se oko onoga čega ima… A u naroda – ima. Za oteti.

Kad nestane…

Slijedi vraćanje obezglavljenoj politici! Istina, tada-sada, samo socijalnoj – ona je groblje završene gozbe, za sve, u nemaru, nepožderane ostatke socijalnog, bez paske, a sve po zakonu: Za političarsku buraniju ima se još šta maznuti. Na još nevidljivom, ali stvarnom kraju, pošto je nadležnost umrla.
‘Leš nadležnosti/nenadležnosti’ će nestati… Nakon kratke radnje, samo-kremacije, sve će se ugasiti. Pepeo.

Vrhovnici, obogaćeni, a ‘nenadležni’, su u sigurnim rupama. Brlozima i…Prvo će penzioneri saznati da, jednostavno, nema penzija. Nema. Niko im nije rekao da ne čekaju. Nemaju koga pitati – nenadležni!

Slijedi, momentalno, nagraisavanje ovisnika o zdravstvenoj zaštiti svih nivoa: Neće biti osoblja, lijekova, hrane… Zakazat će nenadležni nadležnici. Jer, nema nadležnih para.

Svet[2]

Onda su na redu za najebavanje, oni naivni, ali odani, zaposleni izmišljenim poslom. Oni što su kadrovi i vojnici stranaka, svejedno kojih. Uglavnom, sa „članskom“. I uvijek istim glasačkim listićem iz ‘bugarskog voza’. Ulaznicom za zaređivanje i navlačenje službeničkog habita. Oni su (bili!) odani birači, armija vjernih svojima… Shvatiće da su ostali bez komande – vrhovnici (bez izuzetka, lijevi i desni, ali vječni), (naravno, pri upravljanju i nošenju vlasti, bez krivice ‘jer nisu ništa mogli pošto su kvarat vijeka onemogućavani od onih drugih’), će se, tiho povući. Da se ponovi: Potkoženi. U ‘nepoznato’. U već spomenute brloge. Ili u svoje rezervate Najvjerovatnije, inostrane. (Biće zaštićena vrsta! Indijanci).

Dakle, službenici državnog aparata, svih nenadležnih nivoa, će shvatiti koliko su jadni i žalosni: Svanulo im da su sve vrijeme odanosti, za svu važnost na izmišljenom radnom mjestu i službeničku aroganciju, činovničko neznanje – vraćali kredite za stanove i automobile, a ovisili od jedne – one zadnje plate. Obračunski mjesec bez nje jednak je… povratku u nedođiju, pakao papanske domaje! Zbogom grade! Porodični kolaps! Kolaps porodice, a bez nadležnosti. Korota!

Listanje u sunovrat ‘državnog i demokratskog’, će se nastaviti, a na kraju najvažnije i najvažnije: Rata neće biti!

Jaganjče Božji[3]

Na državnom i ‘državnom’ poprištu, odnosno pepelu, ostaće slabi i jači primati, usmjereni prirodnom odabiru. Nadležnoj, znači biološkoj selekciji, slijedu Darvinove teorije o postanku vrsta.

I onda će se, ili neće, kao nadležan, s nebesa oglasiti Bog! Vrag će znati kako, jer vjerske vođe – kler, stalno govoreći o miru i ljubavi, neće biti nadležni za svoje stado. Jer, ni bogu nisu potrebni i on, Bog, ne šapće na uvce – on pokazuje volju! Oni su nam, ti nepotrebni što su im narodi vjerovali, nenadležno, rekli: Nadležno!

Tako će, njemu, Bogu, za ‘region’ možda, ali lokalno, za BiH svakako, za njegove katolike, pravoslavce, muslimane i ostale, pardon Srbe, Hrvate, Bošnjake i ostale, ostati, samo u simbolu, svakako simbolično i nadležno obraćanje poslušnijima i jakima: EU i, dakako, simbolično a nadležno, erduanovoj, putinovoj, a i trampovoj djeci… Znate, reći će im, postoje podanici za okupacije, protektorije, aneksijade …

Samo, hoće li, ovi, Bogu povjerovati? Jer, kako je opšte-poznato, kad su svi gore pobrojani, i bosanski i hercegovački, a vlasništvo Boga jedinoga, su se prvo ubijali i krvili, a onda tako nalagali, pa za državu nadobijali, nazaduživali i za sebe – bezočno krali!

Kakve to veze ima s preostalima? Nama?

Nikakve!

Samo da ne puca!

Nadležno, ostaju noževi, iskeženi zubi! Gladni da kidišu na slabijeg gladnog.

Ovdje, sigurno, rata neće biti!

Pođite u miru![4]

[1] Gospodine smiluj se (Kyrie)

[2] Svet (Sanctus)

[3] Jaganjče Božji (Agnus Dei)

[4] Pođite u miru! (Ite, missa est!) – Kraj Mise

Milan Pekić
Autor 11.5.2019. u 22:06

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija