Administracija Carstva Nebeskoga

Povezani članci

• Pozni pisac
• Pandora je propala, svi uhapšeni su na slobodi i svi se bave istim poslovima
• Stjepan Mesić u Mostaru: Vrijeme za Dayton II
• Goran Bubalo, veliki vjernik u dobro
• Radosna sova: upoznavanje s protezom
• Escobar: BiH ima korupcijski, a ne etnički problem

Kraljevstvo nebesko, kao i svako drugo kraljevstvo mora imati svoju administraciju. U BiH ima glomaznu administraciju, sastavljenu od konstitutivnih vjerovanja. A ta administracija jednako proždire novce i zdrav razum. Ždero s onog svijeta.

Piše: Amila Kahrović-Posavljak

U vremenu selektivne demokratije u BiH, svaka od brojnih organizacija koje ovdje (ne)rade ima neku, barem prividnu svrhu postojanja. I nije malo onih koje su svrha same sebi. Ipak, jedna od organizacija jedinstvena je u svakom pogledu.

Zadnjih dana se uveliko priča o osnivanju Odbora za međureligijsku saradnju pri Međureligijskom vijeću BiH. Inicijativa je pokrenuta u Bihaću, gradu u Zapadnoj Bosni koji je poznat po najtvrdoglavijem premijeru, ali i jednom od pjevača kultnog hita Lip(ovače)e cvatu. Najtvrdoglaviji premijer je odlučio da je nezadovoljstvo naroda nepravedano, i onda pobrojao sve svoje zasluge u vidu kreditnih zaduženja. Povodom njegovog kriminala se nije oglasio niko. A zašto bi, kada je prao novce skupa sa vjerskim zajednicama i to ni manje ni više nego na raznoraznim izgradnjama raznoraznih objekata od opšteg i vjerskog značaja.

S druge strane, sve su vjerske zajednice složno podržale inicijativu za osnivanje Odbora i još je saopšteno da žele raditi sa “ženama, mladima i ostalim vjernicima”, što je rečenična konstrukcija koja govori sama za sebe.

Nameće se pitanje kome trebaju dodatni odbori i tijela s ljudima koji će složno palamuditi o potrebi širenja sveopšte ljubavi među ljudima, jerbo je nedostatak iste skrivio rat na Balkanu. Da je bilo MRV-a rat ne bi ni počeo, a sveštena lica sve tri organizacije bi umjesto pušaka blagosiljala cvijeće i dobrotu. Genijalni načini banaliziranja stvarnosti se ovdje neće iscrpiti. Na pauzi, između dijeljenja sveljudske ljubavi i epifanijskih ispada dobrote i čistote, jedni druge će strpavati u Pakao. Onda će, nakon pauze, ponovo sjesti za okrugli sto, prozvati se braćom (i sestrama jer je sada in da se bude gender korektno) i zazvati spasenje od nemani savremene civilizacije koja nas sve listom razara svojim nemoralom. Kako su naši stari bili čisti, lamentirat će. Tek tu će se oplesti priča o čudima u Čarobnjak iz Oza stilu, jer je BiH puna svetaca i čudotvoraca. Da se i ta stavka uvela u popis stanovništva, sigurno bi se vidjelo da su oni koji nemaju nikakve moći beznačajna manjina. I da smo nekada bili podneblje čudotvoraca koji su se međusobno beskrajno voljeli, uz ponekog zloćka koji je neutraliziran dobrotom. Nebeski Diznilend.

Vjerovatno je da će Odbor doprinijeti i pisanju saopštenja. Dovoljno je otići na stranicu Međureligijskog vijeća i vidjeti nazive tekstova, da se tek onda shvati cirkus koji se svjesno proizvodi. Jer, cirkus je najunosniji biznis. Nazivi tekstova koji se mogu pročitati na web stranici se uglavnom svode na “osuda napada” obrazac. Međutim, ne dajte se zavarati. Niko od njih ne osuđuje napad na mladi par koji nekuda šeta, niti na učesnike nekog od festivala, niti napad policije demonstrante, niti napad na trudnicu na šalteru, niti napad na mladu majku kojoj se ne dozvoljava porodiljsko odsustvo jer njen šef, tranzicijski tajkun, u svojoj glavi ima do u posljednji fening računicu o tome koliko će ga odsustvo mlade majke koštati. Nećete naći niti na osude napada u tramvajima, na ulicama, u školama, nećete naći osude niti napada na građane ove zemlje kojima je nepriznato po dvadeset i pet godina radnog staža pa sada svaki dan ispred javne kuhinje sa ostarjelom kanticom od pavlake čekaju na obrok koji će podijeliti sa nezaposlenom djecom i sitnim unučadima. Nećete naći čak niti osudu napda na vjernike. Jedini napadi koji se tamo osuđuju su napadi na vjerske objekte. Ovi su napadi, dakako, kao i svaki drugi za osudu. Ipak, zaboravlja se da i te napade čine upravo pripadnici MRV stada, svako napada onog drugog na svojoj teritoriji. Ako ne vjeruju u ovu tvrdnju, neka se samo sjete svog počasnog Kačavende. A ko zna koliko ih je još takvih, Kačavenda je samo najviše medijski eksponiran zbog svoje ljubavi prema “muški maneken i skupi parfem” dijelovima blaga zemaljskoga.

Kada se čitaju saopštenja na ovoj web stranici, stječe se utisak da vjerske objekte u BiH napadaju vanzemaljci, a budući da niko neće ništa da uradi, MRV mora pisati osude. Oštre da oštrije ne mogu biti. Najoštrije.

A, budući da je praksa da svako napada drugo stado na svom teritoriju, osude MRV-a neumoljivo podsjećaju na jedan klip s početka ratova u bivšoj Jugoslaviji. Neki je mladi vojnik iz Srbije upitan šta radi na ratištu, na šta je on odgovorio: “Oni kao hoće da se otcjepe, a mi im kao ne damo.”

Oni kao hoće da ruše vjerske objekte, a MRV im kao ne da.

Vratimo se odboru. I ovaj će Odbor vjerovatno imati sličnu namjeru, a to je da bratski poveže sve u ime ljubavi i jedinstva čovjekova. Jeste da će malo koštati, ali nema veze. Pobogu, u ime je ljubavi i jedinstva čovjekova.

Kraljevstvo nebesko, kao i svako drugo kraljevstvo mora imati svoju administraciju. U BiH ima glomaznu administraciju, sastavljenu od konstitutivnih vjerovanja. A ta administracija jednako proždire novce i zdrav razum. Ždero s onog svijeta. I tako će biti, sve dok MMF ne odluči drugačije. Nakon što smanji svekoliku državnu administraciju MMF, koji prožima puno više od države, će odlučiti da piramidalno smanji i (među)vjersku administraciju.

“Mislim da je pristajanje na to grijeh prema Bogu”, reći će jedan. “Ma pusti sad Boga” dodat će drugi. “Hoćeš da ne dobijemo iduću tranšu?”. Na to će treći: “Braćo, ne dižimo tenzije osim kada nam to zatreba. Šta ćemo sada?”. Nakon poduže tišine, jedan će mladi teolog, stasao u Odboru, reći: “Imam ideju! Napisat ćemo osudu napada na MRV kao instituciju suživota.” Ideja prihvaćena, podmladak odgojen.