Akcize – lud, zbunjen, normalan!

Vehid Jahić
Autor 23.4.2017. u 14:12

Izdvajamo

  • U europskim zemljama se za plate javne uprave troši pet do sedam posto BDP-a. Kod nas se već troši oko 14 posto. Prevedeno na konkretne brojke, znači da se od oko 26 milijardi KM BDP-a, za „ajluke“ javne uprave, ili tlačitelja građana, troši oko 3,6 milijardi maraka. Da imamo javnu upravu koja troši „europski“, ona bi koštala do 1,8 milijardi „demokratskih maraka“, kako su ih vladajući funkconeri SDA nekad nazivali. Da provode Agendu, ili reformu po europskim principima, samo po tom osnovu bi bilo dovoljno sredstava u budžetu za vraćanje postojećih kredita, a novi ne bi ni trebali, pa ni akcize. Kako taj problem riješiti kada je u BiH na 52 građana jedan „ćato“, jer su cjelokupne familije funkcionera „naavalili“ na budžet, a u Europi je na 1.000 žitelja jedan činovnik.

Povezani članci

Akcize – lud, zbunjen, normalan!

Ilustracija: E Che

Zato vrše nasilje nad procedurama da akcize „prođu“. Ta međunarodna zadaća ujedinila je njihove „policijske komesare“ – Bakira Izetbegovića, Dragana Čovića, Milorada Dodika, pa čak i njihovu „pobočnicu“ Dušanku Majkić, koja nakon odbijanja akciza u Parlamentu BiH lamentira nad državom. Interes, ili budžetski „rahatluk“ ruši nacionalizam, fašizam, izam, izam…

Pitanje akciza Bosnu i Hercegovinu su sjajno poistovjetile sa serijalom „Lud, zbunjen, normalan“. Vlast je poludila, jer vrši nasilje nad procedurama, kako bi akcize postale dio sistema. Mnogi poslanici su zbunjeni, jer se boje nasilničkog ponašanja naciokratskih vođa i glasaju „ZA“. Dio ih je zbunjen, pa jedan dan obećavaju da će glasati, a na glasanju kažu „Njet“. Normalan je dio građana, koji ne žele akcize i to javno pokazuju. Dio građana šuti i njihov stav nije korektno definirati, jer je najvjerovatnije u njihovoj šutnji problem strah od nasilničke vlasti. Problem akciza ima varku za narod. Manipulatorske vlasti tvrde da to rade kako bi se približili Europi. Ima i „ljepšu stranu“ zamisleće građane – vladajući nacionalisti u raspravama pokazuju da im je interes i budžet važniji od nacionalizma. Neka se zna. Akcize su „nacionalno“ potpuno ujedinile Dušanku Majkić, Bakira Izetbegovića, Dragana Čovića, Milorada Dodika i mnoge druge, koji se šovenski „frkoče“, kada njihov interes nije u pitanju. Biće još „ljepše“ ako to shvate izgladnjeli i izmanipulirani građani.

Akcize nisu nikakav problem za državu, entitete i građane. One su problem  korumpirane i kriminalne vlasti. Jer, akcize nisu dio Agende. Njih nameću međunarodni finansijski lobiji zato što BH vlasti ne provode krucijalne mjere  Agende – smanjenje javne potrošnje, racionalizaciju javne uprave, borbu protiv kriminala i korupcije, stabilizaciju fondova. Pošto te mjere, odnosno reformu, ne provodi, vlast je dovela u pitanje mogućnost vraćanja novih kredita, jer se budžet „topi“. Zbog toga su svjetski zajmodavci BH vlastima naložile da povećaju akcize na naftne derivate, jer znaju da će se tako u budžetu naći dovoljno sredstava za vraćanje postojećih i novih kreditnih aranžmana. BH vlasti, koje su već odavno – u vlastitoj državi – postale „policajci koji čuvaju interese svjetskih finansijskih lobija“, pošto-poto „revnosno policijski“ moraju obaviti tu zadaću. Zato vrše nasilje nad procedurama da akcize „prođu“. Ta međunarodna zadaća ujedinila je njihove „policijske komesare“ – Bakira Izetbegovića, Dragana Čovića, Milorada Dodika, pa čak i njihovu „pobočnicu“ Dušanku Majkić, koja nakon odbijanja akciza u Parlamentu BiH lamentira nad državom. Interes, ili budžetski „rahatluk“ ruši nacionalizam, fašizam, izam, izam…

Zašto akcize nisu problem?

Nisu, jer da se provodi Agenda (reforma), akcize bi bile skoro pa suvišne. Nisu jer, od akciza na naftne derivate će se „ubrati“ – po procjenama – oko 400 miliona maraka. Ali, ubraće se dio i za PDV, potom zbog  poskupljenja mnogih drugih proizvoda, možda još neku stotinu miliona KM. Ipak, sav taj kuluk na opljačkane i osiromašene građane, neće budžet povećati ni blizu milijarde, ali će osigurati „mobutovske“ beneficije pokvarene vlasti i vraćanje međunarodnih kredita. Što će taj „agendna-legendna“ trik povećati broj gladnih i žednih, to osionu vlast i „policijske komesare“ (predsjednike vladajućih stranaka o.a.) uopće ne brine, jer je većina građana zaplašena i šuti. Zasad!

Da vlast provodi obećanu reformu, sredstava za vraćanje postojećih i novih kredita u budžetu bi bilo dovoljno. Političari reformu prikazuju kao približavanje Europi. To je obmana za građane. U europskim zemljama se za plate javne uprave troši pet do sedam posto BDP-a. Kod nas se već troši oko 14 posto. Prevedeno na konkretne brojke, znači da se od oko 26 milijardi KM BDP-a, za „ajluke“ javne uprave, ili tlačitelja građana, troši oko 3,6 milijardi maraka. Da imamo javnu upravu koja troši „europski“, ona bi koštala do 1,8 milijardi „demokratskih maraka“, kako su ih vladajući funkconeri SDA nekad nazivali. Da provode Agendu, ili reformu po europskim principima, samo po tom osnovu bi bilo dovoljno sredstava u budžetu za vraćanje postojećih kredita, a novi ne bi ni trebali, pa ni akcize. Kako taj problem riješiti kada je u BiH na 52 građana jedan „ćato“, jer su cjelokupne familije funkcionera „navalili“ na budžet, a u Europi je na 1.000  žitelja jedan činovnik.

Osim toga, prema istraživanjima NGO „Tender“, samo javnim nabavkama se u BiH godišnje krade, ili pljačka 800 miliona maraka. To rade predstavnici vladajućih struktura u javnim preduzećima i ustanovama. Samo vlast može te novce „vratiti“ u budžet. S druge strane, ambasadorica SAD u BiH Maureen Cormack je javno kazala de se na tlu BiH godišnje u kriminalu i korupciji „gubi“ (čitaj) krade najmanje 1,5 milijardi KM. To je dvostruko više od budžetskih efektiva sa akcizama.

Pomenuta dva-tri parametra samo su dio nepodobština koje vlast čini prema građanima, zbog čega nasilnički želi nametnuti akcize, ili novi kuluk na opljačkane građane BiH. Idiotski predstavnici vlasti se žale da „siva ekonomija“ ima 30-50 posto učešća u privredi. Pa to je problem vlasti, jer ona ima prerogative da to spriječi, a ne građani. Izgleda da je problem u činjenici da se „sivom ekonomijom“ bave miljenici vlasti, ili oni koji vode poslove funkcionera. Zato nema borbe protiv ovog vida privredne djelatnosti.

Polemika oko akciza, dobra ili loša, ipak daje rezultate. Bakir Izetbegović, potom drugi stranački „sultani“ ovih dana se sastaju sa ambasadoricoma SAD Mureen Cormack. U šturim saopćenjima izgladnjelim građanima poručuju da su razgovarali o reformi i Agendi. Ne kažu šta, izgleda da ne smiju, jer im je vjerovatno i madam Cormarck poručila da više „ne mere vako“. Vjerovatno im poručuje, ne ludujte „unormalite se“ i provodite Agendu, ili reformu.

Bez obzira na logiku, Zvizdić. Cvijanovićka i Tegeltija u Vošingtonu ubjeđuju vlasnike svjetskog kapitala – vladare planete – da će građanima Bosne i Hercegovine , kao i u dosadašnjim manipulacijama, „ućerati“ akcize u njihove džepove. Uličarski, nema šta, a građani ne koriste ulicu da sa grbače zbace osione kulučare.

BiH može imati seriju „Lud, zbunjen, normalan“. Ali ne, osiono ludu vlast i zbunjene parlamentarce. Građani, bez razloga, još trpe. Izgleda da ih u ravnoteži održava serija „Dva smo svijeta različita“. U tom serijalu vlast oličena u Opančićima iz Brabonjišta, Kundurovićima u ministarstvima, još uvijek nudi lažne nade! Puk, iliti rulja, voli da čuje laži koje im gode. Tako je od Rimske republike.

Vehid Jahić
Autor 23.4.2017. u 14:12

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija