Bajtal, Mujkić, Markovina: Fra Ivu Markovića mrze jer odbija da mrzi

Predrag Blagovčanin
Autor 21.11.2013. u 08:49

Bajtal, Mujkić, Markovina: Fra Ivu Markovića mrze jer odbija da mrzi

Fra Ivo Marković

Nakon gostovanja u emisiji Nedjeljom u 2 kod Aleksandra Stankovića, na uglednog bh intelektualca, teologa, osnivača “Pontanima”, hora koji gaji duhovnu muziku svih monoteističkih religija i pjesmom promiče toleranciju već više od 20 godina,  fra Ivu Markovića obrušili su se nacionalistički huškački  portali i ratne udruge tzv. HRHB. Tim povodom razgovarali smo sa vodećim intelektualcima o sve češćim napadima na neistomišljenike, mirovne aktiviste, borce za ljudska prava i ljude koji ne prihvataju matricu mržnje.

prof. dr. Esad Bajtal

Prof. dr. Esad Bajtal: Ni velike riječi fra Ivi nisu potrebne, jer mu je djelo veliko

Ima onaj aforizam Pavla Kovačevića, koji život vidi kao masekenbal. I “kada svi skinu maske, prestaje veselje”.

Ovdje veselje, odnosno etno-ludilo još traje, jer se, u nesposobnosti prihvatanja životnog šarenila, još uvijek živi pod jednoznačno obojenim i ideološkim nasiljem nametnutim etno-maskama. Tek pod tim maskama ispraznost prosječnosti i tobožnje pravovjernosti dobija neki obris i lik kojim uokviruje svu svoju ljudsku bezvrijednost.

Uvaženom profesoru fra Ivi Markoviću nikakva maska nije potrebna. Za nas koji ga poznajemo, on svoju ljudsku vrijednost svjedoči načinom svog življenja. Ni velike riječi fra Ivi nisu potrebne, jer mu je djelo veliko. A čovjek, “nije ono što govori, nego ono što čini”.

Riječ može i nehotice slagati, ciljano prevariti, sračunato obmanuti. Može se različito tumačiti, danas ovako, sutra onako; shodno potrebama trenutka. Djelo je jednoznačno i čini svog nosioca prepoznatljivim u svim životnim situacijama, potvrđujući ga u svim iskušenjima i nevoljama. Suviše je đavolski izazovnih iskušenja iza fra Ive. Ali im nije podlegao, jer voli samo jedno – Život, i sve ono što pripada životu i preobilju božanskog šarenila koje se ne da svesti na Jedno, ma šta to Jedno bilo.

Vjerujem da fra Ivo, kao NETKO voli čak i one NITKOVE koji ga bjesomučno, horsko-orkestrirano blate, i koji svom verbalno-ludačkom i idejno sluganskom sadizmu žrtvuju sve čega se dotaknu. Jer, fojerbachovski govoreći, “samo je onaj netko, koji nešto voli. Ne biti ništa i ništa ne voljeti, jedno je i isto”.

A napadači fra Ive Markovića mrze sve, čak i sebe same, ali taj otrov od sveopšte mržnje, u magnovenju samospašavanja bljuju na svoju okolinu; na sve drugo i drugačije, i na sve one koji neće i ne pristaju da žive pod etno-pomodnim maskama i njihovim neljudskim uzusima. Uzusima mržnje.

Fra Ivo mrzi da mrzi.

I to je ono što ga nepomirljivo dijeli od onih koji se omrazom okomljuju na njegovu  nedostižno-raskošnu čovječnost.

Iako u manjini, srećom nije sam.

Preživjeće fra Ivo i ovaj baš kao i brojne pogrome koji su mu prethodili.

 

 Prof. dr. Dragan Markovina

Prof. dr. Dragan Markovina:  Čovjek otpora

Fra Ivo Marković je čovjek koji se, ne samo usudio podići glas protiv iščašenog shvaćanja vjerske simbolike od strane službene katoličke crkve u Mostaru i Hercegovini, nego je to i argumentirano u više tekstova napisao, posebno se osvrćući na megalomansko arhitektonsko nasilje nad gradom i njegovim građanima. Iako mu se s druge strane našao čovjek, kojeg smatraju jednim od najobrazovanijih bosanskohercegovačkih i hrvatskih biskupa, s obzirom na njegovo školovanje na Gregoriani, a riječ je naravno o mostarskom biskupu Ratku Periću, ne bi bilo pretjerano ustvrditi kako je Marković jednostavno Perića u svakoj raspravi ostavio bez teksta. Jer tekstom se ne može smatrati ono silno Perićevo nabrajanje riječi van konteksta i biti rasprave. Marković je ukratko, u to ne treba posebno sumnjati, barem malo uspio posramiti mostarske šoviniste, što je malo kome do sada uspjelo, i da je u svom javnom djelovanju napravio samo to, a svi znamo da nije, imali bismo ga pravo zvati čovjekom savjesti i otpora.

Prof. dr.  Asim Mujkić

Prof. dr.  Asim Mujkić: Mi živimo sa temeljima nasilništva

Profesore Mujkić možete li prokomentarisati napade na fra Ivu Markovića nakon njegovog gostovanja u emisiji Nedjeljom u 2 kod Aleksandra Stankovića?

Sa najdubljim gnušanjem osuđujem tu vrstu napada i to na čovjeka koji dolazi iz institucije koja baštini tradiciju i učenje Franje Asiškog. Dakle jednu vrlo miroljubivu i tolerantnu doktrinu koja je kroz vjekove opstojnosti u Bosni i Hercegovini i u praksi pokazala to učenje razvijajući horizonte suživota. Nažalost čini mi se da ti napadi dolaze upravo zbog toga. Izgleda da danas nama trebaju oni koji će insistirati na razlikama u našim identitetima, oni koji će agresivno ispoljavati svoj etno nacionalizam. Dakle, sve one vrijednosti koje su dvaput gurnule Evropu u najkrvavije obračune. Danas se opet od nas očekuje da stanemo iza takvih vrijednosti. Problem je izgleda što čovjeka poput  fra Ive Markovića podržavaju ljudi poput mene i ljudi recimo iz Sarajeva. Ta činjenica će odmah biti interpretirana kao: Evo vidite, to je taj podanički odnos.  Ljudi koji tako razmišljaju naprosto automatski ruše mostove bilo kakvog razgovora.

Šta se dogodilo sa bh društvom pa vrijednosti koje propagira fra Ivo Marković nailaze na osudu?

Živimo u jednom nasilničkom kontekstu. Ovo je društvo koje je Žižek davno imenovao društvom  opšte permisivnosti. Dakle očito možete izvršiti zločin, a da za to ne odgovarate. Možete silovati, a da za to ne odgovarate. Možete sela i gradove očistiti od stanovništva koje vama nije po volji, a da za to ne odgovarate. Dapače, za to budete nagrađeni, budete poslijeratni funkcioner  u politici. Poslije rata možete ukrasti, a da za to ne odgovarate. Naprosto taj jedan obrazac permisivnosti ovdje je postao mjerilo življenja. Nažalost postao je mjerilo mladim ljudima da misle: Pa čuj, to se očito isplati ako dignem glas ako agresivnije govorim i pokažem zube bolje će mi biti.  I to se događa u svakodnevnim kontekstima, a kamoli u kontekstu napada na fra Ivu Markovića. Mislim da je kriv taj nasilnički ambijent koji je u temelju ove države. Bosna i Hercegovina je temeljno nasilnička država. Mi živimo sa temeljima nasilništva i to na kraju stvara generacije frustriranih ljudi. U ovom trenutku veoma teško ćemo izaći iz ovakve pozicije. Mi moramo u jednom trenutku napustiti tu paradigmu i zamijeniti je upravo onim vrijednostima koje zastupa fra Ivo Marković.

Možemo li uskoro očekivati tu promjenu paradigme o kojoj govorite?

Mi čak više ni u egzistencijalnom smislu nismo ljudska bića i to smo vidjeli za vrijeme JMBG protesta. Doslovno smo došli u situaciju da naši životi  više ne vrijede. Dakle, došli smo do beba, do najmlađih članova našeg društva koje su umirale zbog pretjeranih zaštita vitalnih nacionalnih interesa. Kao da ta djeca ne pripadaju niti jednoj od tih nacija koje se toliko štite. Taj krug ljudi koji su izgurnuti iz prava će se nažalost, dalje širiti. U onom momentu kada shvatimo da više nemamo nikakvih prava, mislim da će doći do promjene paradigme. Međutim, to nije proces koji će zahvatiti samo Bosnu i Hercegovinu. Mi moramo početi gledati našu zemlju u kontekstu Grčke, Bugarske, Slovenije. Ta energija ljudi koji se osjećaju pogođeni nepravdom se nakuplja i ta energija će jednog dana dovesti do promjena. Ni jedan ideološki poredak poput ovog našeg i na ovakvim temeljima, ne može dugo opstajati. Što je Lincoln rekao: „Ne možemo sve ljude varati svo vrijeme“, možemo određeno vrijeme ali izgleda da rok trajanja ističe.

Predrag Blagovčanin
Autor 21.11.2013. u 08:49

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija