DODIK OD RUSKIH BAJKERA DOBIO LIJEPI KOŽNI PRSLUK

Dragan Markovina
Autor 21.10.2014. u 10:28

DODIK OD RUSKIH BAJKERA DOBIO LIJEPI KOŽNI PRSLUK

Foto: Reuters

Toliko jeftine i demagoške propagande, fasciniranosti kičem i proizvodnjom priloga bez ozbiljnog sadržaja, koliko se nakupilo u RTRS-ovom dokumentarnom filmu o Putinovom posjetu Beogradu, rijetko se gdje sreće

 

Piše: Dragan Markovina

 

FTV 16. oktobar 2014.

Urednica: Amra Zaklan 

Može li još jedna parada, 9. maja?

Dnevnik Federalne televizije otvoren je s dva opsežna i vrlo kvalitetna priloga: o Putinovom posjetu Beogradu te postizbornoj krizi u SDP-u. Osmominutni prilog o Putinovom posjetu Beogradu napravljen je sukladno najboljim novinarskim standardima, zahvaljujući čemu smo upoznati s kontekstom njegovog posjeta, okolnostima koje su dovele do Putinovog dolaska, samim tokom posjeta i najvažnijim naglascima iz održanih razgovora. Pored svega nabrojanog, u sklopu priloga uživo se iz Beograda u dnevnik uključio novinar Dejan Kožul, koji je s komentarom popratio Putinov posjet, ali i za sugovornika ugostio jednog od osnivača LDP-a, Nenada Prokića. S obzirom na duljinu trajanja priloga i količinu informacija koje su predstavljene gledateljima, vrijedi zabilježiti kako se prilog ni u jednog trenutku ne odvaja od bitnog, niti se bavi marginalnim, tabloidnim kontekstom Putinovog posjeta.

Štoviše, kroz razgovor sa Nenadom Prokićem, dobili smo jasnu analizu odnosa moći koji su doveli do posjeta, s jedne strane, ukazivanje na odmjerenost Putinovog govora, s druge strane, ali i što je najbitnije, dubinsku analizu licemjernog govora Tomislava Nikolića. Prokić mu je izvukao da niti u jednom trenutku nije spomenuo Jugoslaviju, niti borce iz ostalih republika, što je u najmanju ruku bilo nepristojno. Potom da je svjesno falsificirao povijest tvrdeći da Srbija nikad nije vodila napadačke ratove, da bi u konačnici Kožul i Prokić zajednički prokomentirali činjenicu da su paradi prisustvovali i haški optuženici Perišić i Ojdanić.

Drugi prilog u dnevniku studiozno je predstavio dubinsku krizu u SDP-u, uzrokovanu katastrofalnim izbornim rezultatima. Gotovo svi ključni partijski ljudi dobili su priliku da za dnevnik predstave vlastito viđenje situacije, od samog Zlatka Lagumdžije, preko Nermina Nikšića, Svetozara Pudarića, Jasmina Imamovića, Besime Borić, Nerina Dizdara i drugih. Zahvaljujući ovakvom pristupu, gledatelji su mogli steći puni uvid u uzroke problema unutar ove partije i moguća rješenja.

Slijedio je najlošiji dio dnevnika sastavljen od nekoliko priloga koji su se bavili prijavljenim nepravilnostima na proteklim izborima i izvještajima iz CIK-a. Jednostavno govoreći, koliko god i bilo osnovanih sumnji u izvjesne makinacije na izborima, teško je logično objasniti činjenicu da nekoliko upitnih glasova iz malih sredina zaslužuju mjesto u centralnom dnevniku.

Prilog o agoniji radnika Feroelektra, koji 27 mjeseci nisu dobili plaću i koje uprava ignorira, ispraznivši preko noći upravnu zgradu od kompletne dokumentacije i tehničke opreme, napravljen je vrlo kvalitetno.

Dnevnik je zaključen prilogom o početku obnove Aladža džamije u Foči, s naglaskom na njezinu ulogu u očuvanju baštine i memorije, ali i kao simbola koji će ohrabriti povratak.

PLUS DANA:

Svakako najbolji prilog u dnevniku je onaj o Putinovom posjetu Beogradu. Pored toga što je bio iscrpan i informativan, ali ne i zamoran i trivijalan, prilog je ponudio i opušteni pristup novinara Kožula koji je za 9. maj predložio novu vojnu paradu, kad je već krenulo.

MINUS DANA:

Riječ je svakako o prilozima o eventualnim izbornim nepravilnostima, koji sami po sebi nisu loše urađeni, no s obzirom na sadržaj, nisu nužno morali dobiti značajan prostor u dnevniku.

 

RTRS 16. oktobar 2014.

Urednik: Jasenko Todorović 

Petnaest minuta mučenja paradom

Kao i svaki put kada je riječ o Dnevniku 2 RTRS-a, njegovo temeljno obilježje sadržano je u tabloidnom i pamfletističkom pristupu. No unatoč činjenici da smo kao gledatelji naviknuti i unaprijed pripremljeni na takav razvoj događaja, nekritička, dječja fascinacija beogradskom paradom i Putinovim posjetom nadmašila je i najgora očekivanja. U petnaestominutnom mučenju na temu Putin-Dodik-Beograd, saznali smo, između ostalog, da je Putin doputovao u Beograd dorađenim modelom aviona Iljušin 96, koji košta 105 miliona eura, a da se po gradu vozio blindiranim mercedesom. Urednici i novinari dnevnika su čitav ovaj događaj častili epitetima poput: spektakularan defile, ogromno interesovanje i sl. U dvominutnom razgovoru s Miloradom Dodikom gledatelji su se upoznali sa činjenicom da Rusija vodi smirenu i miroljubivu politiku i da je na poklon od ruskih bajkera dobio lijepi kožni prsluk. Nismo ostali uskraćeni ni za informaciju kako je “Putin bez pardona rekao kako je Dodik jedini pravi partner Rusije u Republici Srpskoj”, a šteta bi bilo izostaviti i reportažu napravljenu s ljudima koji su besplatnim autobusima, koje je za njih platio Milorad Dodik, krenuli na paradu.

Po okončanju ovog petnaestominutnog mučenja uslijedio je prilog o međusobnim optužbama za lažiranje izbora.

Nakon njega uslijedio je jedan od dva suvislija priloga u dnevniku, onaj o novim poslanicima u parlamentu RS-a, s kojim je bio povezan i najbolji prilog dnevnika o potencijalnom sastavu nove vlade na državnoj razini.

U setu kratkih vijesti obrađena su pitanja stand by aranžmana MMF-a, paljenje srpske zastave u Kosovskoj Mitrovici, problem prekida nogometne utakmice, za koji su, ako je itko sumnjao, odgovorni isključivo Albanci sa svojom provokacijom, Putinov posjet Milanu i eventualni sastanak s ukrajinskim predsjednikom Porošenkom te pojava ebole na madridskom aerodromu.

PLUS DANA:

Jedini smislen i korektno urađen prilog bavio se pitanjem formiranja postizbornih koalicija i ustrojem nove vlasti.

MINUS DANA:

Toliko jeftine i demagoške propagande, fasciniranosti kičem i proizvodnjom priloga bez ikakvog ozbiljnog sadržaja, koliko se nakupilo u omanjem dokumentarnom filmu o Putinovom posjetu Beogradu, rijetko se gdje sreće.

Komparativna analiza

Za razliku od dnevnika Federalne televizije, kojem se zna omaknuti prazan hod ili konstantno prežvakavanje istih tema, bez donošenja novih činjenica, poput priloga o poplavama i onoga o lažiranju izbora, dnevnik RTRS-a naprosto ničim ne zaslužuje da se zove dnevnikom. Tolika količina neprofesionalizma i nastojanja da se pogodi u najniže strasti ljudi koji taj dnevnik gledaju vrhunac je doživjela kroz podatak koliko košta Putinov avion i s kojim se vozilom kretao po Beogradu. Tako se RTRS ispostavio kao medij koji potiče malograđansku maštu i nedostatak samopouzdanja, dok istovremeno radeći priloge bez sadržaja, blokira bilo kakvu samostalnu misao ili, ne daj bože, pitanje. Usporedimo li dva glavna priloga u oba dnevnika, oba na istu temu Putinovog dolaska, lako ćemo vidjeti da se kvaliteta ovih dvaju dnevnika ne da ničim mjeriti. Dok dnevnik FTV-a radi ozbiljnu političku i kontekstualnu analizu, novinari s RTRS-a ne uspijevaju se dalje dobaciti od vjernih izvršitelja uloge agitpropa.

analiziraj.ba

Dragan Markovina
Autor 21.10.2014. u 10:28

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija