Drugim riječima rečeno: Ukrajinski Muzej korupcije

Povezani članci

• Velehrvatska superiornost spram BiH
• Književno predstavljanje Bojana Tončića u Sarajevu
• Corona pobjeđuje kraljevstvo
• Korona širom svijeta: Vakcina za gospodarstvo
• Potraga za MH370 se nastavlja: Dno okeana pretražit će robotska podmornica
• Uspon i pad socijaldemokratije

U Mezhyryji, pored Kijeva, Viktor Ianoukovitch si je izgradio luksuzno privatno imanje, koje je odnedavno otvoreno za posjetitelje. Otkrivaju, zabezeknuti, životne navike  svojih političara.

Piše: Alain Guillemoles, LA CROIX

To je postalo mjesto gdje se ide na izlet, još malo pa familijarni. Svaki dan hiljade Ukrajinaca dolaze posjetiti staru rezidenciju Viktora Ianoukovitcha, bivšeg predsjednika, koji  je od 21. februara u bijegu. Prave fotke, šetaju oko zgrada, a ne odvajaju oči od prozora zdanja koja su još zatvorena i otkrivaju životni stil i navike starog režima.

Ovu stvarnost već poznaju jednim dijelom. Ali – odjednom je postala konkretna. I za njih je to šok. Uprkos ljutnji koja ih ne prolazi, Ukrajinci nisu počinili ništa što bi umanjilo stanje onakvo kakvo su zatekli. Ne gaze čak ni travu. Poštuju šetnice aleja. Ali, na kraju šetnje, između pošalica i zajedljivih komentara, malo po malo desakraliziraju  vlastite vođe,  i obećavaju sami sebi da više nikada neće dopustiti da neko prisvoji dio njihovog bogatstva.

Ova kuća je posljednjih godina postala simbol izvitoperenosti moćnika. Njeni visoki zidovi, njeno bogatstvo, nepristupačnost i tajna, sve je to govorilo na svoj način o osobnosti onoga ko u njoj živi. Bivši predsjednik  Ianoukovitch, masivan čovjek grubih manira, sam je ponajviše njegovao najveću tajnu o svom načinu života. Govorilo se da živi u stalnom strahu od atentata. Izvan protokolarnih obaveza rijetko se pojavljivao u javnosti. I sam je u sebi imao nešto što je moćno podsjećalo na tvrđavu.

Kad je bio u glavnom gradu, najveći dio vremena je provodio na imanju Mezhyrya. Tamo su ministri i suradnici dolazili da se sretnu i dogovore, e da on ne bi morao izlaziti, iako je to mjesto opsluženo autoputom koji je sagrađen upravo radi njega. A nalazi se na 25 minuta od sjedišta predsjedničke administracije, ako se ide sa policijskom pratnjom i velikom brzinom.

Rezidencija je smještena na sjeveru glavnog grada, na obali ‘Kijevskog mora’ -umjetnog jezera koje je napravljeno od voda Dnjepra. U vrijeme Sovjetske Rusije tu je bila dača za vođe sistema. Zatim je, nakon nezavisnosti 1991. postala rezidencija ukrajinskih visokih gostiju iz inostranstva. Viktor Ianoukovitch je otkrio ovo mjesto kad je 2002. postao predsjednik vlade. Privatizirao ga je netom prije nego je napustio tu funkciju 2007. Preko cijelog lanca poduzeća u inostranstvu  postao je sretni vlasnik 137 hektara šume.

Tu je izgradio svoj Versailles i svoj Disneyland, investirajući 80 milijuna eura. Nakon izbora Ianoukovitcha za predsjednika 2010. nekoliko ukrajinskih novinara uspjelo je razotkriti  pojedinosti sa gradilišta: mramor iz Italije, rasvjetna mjesta po 70 000 eura komad … Sve je to doprinijelo da Mezhyrya postane mit i simbol. I sasvim je prirodno da su se Ukrajinci okupljali ispred ulaza baš tog imanja da protestuju.

Čim se saznalo za vijest da je predsjednik pobjegao, članovi Samozaštite sa Maidana, narodne milicije koja je formirana uz manifestacije, požurili su na imanje. Ušli su unutra. A otvaranje širom vrata Mezhyryje  bilo je Ukrajincima prvi opipljivi dokaz  da je režim – zaista pao.

Od tada defile ne jenjava: dolazi se prepunim autobusima iz cijele zemlje. Trgovci suvenirima su se već ustoličili ispred ulaza.  Mjesto ima sve šanse da postane muzej, i to’ Muzej korupcije’, kako ga već sada ironično nazivaju. Ukrajinci koji dolaze u obilazak  otkrivaju dvostruku ogradu pod naponom, parkove, zoološki vrt sa kengurima i nojevima, poseban prostor za smještaj brodica,  i kolekciju starih automobila.

Imanje je bilo zamišljeno kao potpuno autonomno, sa staklenicima sa vlastitim zasadima povrća, gazdinstvom sa uzgojem svinja i krava – da bi sami proizvodili meso. ‘Sve to za jednog čovjeka! Pa tako mu je moglo i biti potpuno svejedno šta se dešava izvan imanja’, komentariše Saša, 35 godina, šofer iz Kijeva koji je došao sve vidjeti vlastitim očima. Za njega je ulazak u Mezhyriyu « šok. Pretpostavljao sam da je luksuz,  ali ne do ove mjere. Nove vođe će nam prvo morati pokazati gdje žive. Inače nećemo imati povjerenje u njih », insistira. Lekcija koju su naučili u Mezhyryji učiniće da Ukrajinci ubuduće budu zahtjevniji u odnosu na sve vođe koji će doći, a što će članovi nove vlade jednog dana možda i zažaliti …

Rezidencija, koja se nalazi usred parka, predstavlja nevjerojatnu mješavinu stilova: napola austrijska planinska, a napola tipična rimska kuća. Čini se da je sve bilo odabrano zato što je bilo najskuplje moguće, toliko je dekor težak: zlato, štukature, intarzija. Strahobalni darovi kite stalaže po sobama. TV plazme su u svakoj prostoriji zgrade, pobožni pravoslavac je imao i privatnu kapelu.

‘Viktor Ianoukovitch u suštini nije nikada uspio stanovati ovdje, sve je bilo preveliko za njega, procjenjuje Pavlo, koji vodi posjetu u unutrašnjosti zgrade. Član Samozaštite, dio je i skupine studenata koji su zaduženi za nadzor zgrade. Od 26. februara tu žive, spavaju u gostinskim sobama, jedu u kuhinji. Uveče nekada gledaju filmove u dvorani sa kućnim kinom bivšeg predsjednika.

Zahvaljujući ovom otvaranju imanja za javnost slika Viktora Ianoukovitcha je razotkrivena i kod posljednjeg ukrajinskog nevjernog tome. Za bivšeg predsjednika se u Ukrajini traži smrt  zbog ubistva nekoliko stotina manifestanata. Parlament Ukrajine je izglasao ponovnu nacionalizaciju  imanja, a ova kuća još nije otkrila sve svoje tajne. Kad su manifestanti nahrupili unutra pronašli su zanimljive dokumente. Jedna skupina novinara se organizirala da prostudira sve papire, analizira ih i objavi na internetu. Pronađeni su računi sa faraonskim svotama,  kao npr: iznos od 1000 eura plaćenih veterinaru za liječenje riba ili 1,2 milijuna eura za dekor u drvetu u jednoj od prostorija zgrade. Pronađeni su i dokazi  da su visoki činovnici administracije plaćali potkupnine predsjedniku, i izvještaji o praćenjima novinara, kao što je Tetiana Chornovol. Upravo ona je istraživala osobni stil života šefa države. Viktor Ianoukovitch je pobjegao u Rusiju. A Tetiana Chornovol je postala ministrica zadužena za borbu protiv korupcije.

Reperi:

Viktor Ianoukovitch, dvaput pao

*Tri puta predsjednik Vlade Ukrajine, zatim izabran za predsjednika 2010, Ianoukovitch je jedan od rijetkih političara na svijetu koji je revolucijom dva puta otjeran sa vlasti.

* 2004. Ukrajinci su se već bili digli protiv njega u vrijeme oranžne revolucije, koja je ostala pacifistična.  Vratio se na poziciju predsjednika vlade 2006. Nakon što je pobijedio na vanrednim legislativnim  izborima. 2013. njegovo skretanje  povodom sporazuma o pridruživanju sa EU povuklo je za sobom novu seriju manifestacija i njegovo rušenje.  Od tada živi u Rusiji, a u Ukrajini je proglašen krivim za ‘masovne zločine’ nakon smrti prouzrokavane mecima približno stotine manifestanata.

*EU je zbog navodne prijevare zaledila imetak Viktora Ianoukovitcha i njegovih članova porodice i bližnjih.  Švicarske vlasti  su također zatražile zamrzavanje imetka njegovog sina Olexandra, čije bogatstvo je u vrijeme vlasti njegovog oca naglo poraslo. Ako je ovaj imetak kriminalnog porijekla, biće restituiran Ukrajini – precizirala je švicarska vlada. Ali prethodno će biti potrebno da bivši vođa i njegovi bliski budu krivično osuđeni.

Odabrala i sa francuskog prevela Nada Zdravič