Elmedina Devlić: Slučaj pračanskog azila je prijavljen nadležnima

Povezani članci

• Nihad Uk: Uraditi registar nelegalnih objekata u općini Centar dostupan javnosti
• NOVEMBARSKI ARANŽMAN
• Ešref Zaimbegović: Kako i zašto je uništena privreda Bosanskog Šamca
• ARMIJA BIH U HAAGU (1): I obrambene armije počinile su teške zločine
• Sarajevo: Od danas Vijećnica otvara vrata za posjetitelje
• HUMANO: Alisa Milano poslala avion da spasi psa od klanice (FOTO+VIDEO)

U medijima se zadnjih dana digla velika prašina nakon objavljivanja fotografija iz pračanskog azila. Prema onome što su nadležni izjavljivali više od godinu dana, situacija u azilu je bila ako ne sjajna onda barem „dobra“ u skladu sa mogućnostima. Podjsetimo, prema navodima investitora, građevinske firme Murai komerc, u ovaj azil je uloženo oko 1,7 miliona konvertibilnih maraka. Na dan otvaranja, tadašnji premijer KS Fukret Musić je rekao da će se po psu mjesečno izdvajati oko 150 KM. Kako sve to izgleda u praksi široj javnosti je, iznošenjem materijalnih dokaza, prezentovala Elmedina Devlić. Kako reaguje na niz optužbi, te zbog čega se odlučila na ovakav potez, u razgovoru nam je pojasniila gospođa Devlić.

Razgovarala: Jelena Paunović

Nedavno ste odlučili objaviti istinu o radu azila u Prači. Nakon toga, na zvaničnoj Facebook stranici, upravilteljica Amela Turalić je navela da ste „okupirali“ Praču, da niste udruženje za zaštitu životinja, da se bavite trgovinom droge. Kako to komentarišete?

Kao prvo, ne mogu vjerovati da jedna upraviteljica na zvaničnoj stranici institucije od kantonalnog značaja, može ikako sebi dozvoliti da se spusti tako nisko i piše neistine.

Udruženje „Iskra“ na čijem sam čelu se bavi zaštitom životne sredine, prevencijom narkomanije i zaštitom životinja.

Prihvatilište isto tako nismo „okupirali“ već se samo savjesno upitali šta se tamo dešava.

Što se tiče njenih navoda da smo moja porodica i ja „okupirali“ prihvatilište da bismo se u njemu drogirali, javno izjavljujem da su juče svi članovi moje porodice kao i ja sama izvadili krv te da ćemo protiv gospođice Turalić dići tužbu.

U nizu članak ste nazvani „okupatorima“ Prače.

Mi nismo okupatori već suvlasnici prihvatilišta. Sve javno iznešene laži su očiti izraz nečije nemoći.

U medijima se dosta špekuliše o tome zašto ste tek sada sve iznijeli u javnost. Da li ste znali za nepravilnosti u prihvatilištu prije otkrivanja masovnih grobnica prije nekoliko dana?

U samom startu sam ukazivala na niz nepravilnosti, ali sve do sada nisam željela javno istupati. Nakon toga me zbog privatnih problema nešto manje od godinu dana nije bilo u azilu. Kada sam se vratila, imala sam šta i da vidim. Neposredni povod za objavljivanje svega ovoga je bilo kastriranje šteneta od svega dva mjeseca. Nakon toga, Amela je htjela sterilisati kuju pred sami okot. To joj nismo dozvolili! Ubrzo smo od radnika saznali i za postojanje masovnih grobnica.

Cijeli slučaj smo odmah prijavili Veterinarskoj inspekciji Bosansko-podrinjskog Kantona i PU Prača. Svi su izašli na lice mjesta i uvjerili se u činjenično stanje stvari. Veterinarski inspektor Edin Alagić je o svemu ovome obavijestio i sve ostale inspekcije kao i Zavod za vodoprivredu. Masovne grobnice u kojima su psi sahranjivani se nalaze u neposrednoj blizini potoka tako da se i eventualno zagađenje vodotoka može dovesti u pitanje.

Nedavno ste izjavili da je upraviteljica Turalić u kasnim noćnima satima ukrala lijekove i vitamine namijenjene psima.

To se zaista i desilo. Ko ne vjeruje, može slobodno otići u PU Prača gdje sam slučaj i prijavila. O cijeloj toj situaciji me je obavijestio čuvar. Uprkos tome što je Ameli ulaz zabranjen, što u azil poslije radnog vremena ne može niti smije niko nogom kročiti: Amela je ipak došla i uzela lijekove. Kasnije je rekla kako su to „njene“ donacije. Iako ih je ona dobila, bile su namijenjene psima a ne njoj. Samo se još mogu zapitati kako neko iz čiste sujete bolesne pse može ostaviti bez terapije.

Što se nas tiče, takvoj osobi će ulazak u azil biti trajno zabranjen. Svjesno je kršila niz zakona i krajnje nesavjesno obavljala svoju funkciju.

Koliko veterinara trenutno radi u Prači?

U ovom momentu nijedan. Čak i dok su imali veterinara, dolazio je svaki drugi dan. Neposredno prije svega ovoga bili smo svjedoci kada je Rasim Čolo, Amelin momak, koji nema pojma o veterini psima davao terapiju. Osim toga, radnici prihvatilišta nemaju adekvatnu opremu za rad sa psima. Otkako smo sve iznijeli u javnost, ljubitelji životinja iz Sarajeva su donosili hranu za pse. Za sve to vrijeme, u medijima smo slušali kako Turalić daje bomabastične izjave u medijima. Prije par dana je čak u novinama izjavila kako svima osim uposlenika policije brani prisup prihvatilištu. Za to vrijeme smo se moja porodica, ljubitelji životinja i ja borili da psima obezbijedimo iole normalne uslove za život.

Vratimo se djelatnostima Udruženja „Iskra“. Nisam puno toga o Udruženju našla na internetu. Na društvenim mrežama je primjetana izvjesna doza animoziteta prema Vama. Kažu da ste se „juče pojavili“.

Udruženje „Iskra“ je osnovano 2010. godine. Bavimo se zaštitom okoliša, prevencijom narkomanije i zaštitom životinja. To što nas nema u medijima ne znači da ništa ne radimo. Niz uspješnih akcija je iza nas, ali nismo smatrali bitnim da javno promovišemo baš svaku aktivnost koju radimo iz čistog altruizma. Baš nedavno smo pomogli jednoj djevojci koja je ostala bez noge. Odazvali smo se apelu doktora Solakovića i pomagali u liječenju, plaćanju bolničkih troškova, kupovini hrane i odjeće.

Nisam osoba koja živi od aplauza i hvale. Radim stvari koje lično smatram moralno ispravnim. Zadovoljstvo koje osjećam kada nekome pomognem, ne može se mjeriti tapšanjem po leđima.

Do sada nismo radili velike projekte, što ne znači da ih nećemo raditi u budućnosti. Što se finansiranja Udruženja tiče, za par projekata smo dobili simbolične grantove a okosnicu naših finansija predstavljaju prihodi od članarina i dobrovoljnih priloga članova kada je neka akcija u toku.

Kao zaposlena žena nemam baš mnogo slobodnog vremena, ali kad god sam u prilici tu sam da pomognem i čovjeku i životinji.