Esad Bajtal: Imamo ljudsko pravo na pravdu

Esad Bajtal
Autor 7.1.2015. u 12:39

Esad Bajtal: Imamo ljudsko pravo na pravdu

Ukoliko ostaju nekažnjeni ili samo simbolično kažnjeni, oni koji nas maltretiraju, vrijeđaju i fizički napadaju, onda su oni, očito, štićenici vlasti

Svojim brutalnim verbalnim napadom na uredništvo portala tačno.net (Šteficu Galić, Amera Bahtijara i trogodišnje dijete), na javnom mjestu i uz dodatne prijetnje da će završiti kao prof. Kukić, dakle, primjenom grube fizičke sile do okrvavljena, tri osiljena primitivca se očito oslanjaju na neku njima znanu i garantovanu institucionalnu žaštitu. Istu onu koja svojom pasivom ili ne rješava (ubistvo Vedrana Puljića navijača FK Sarajevo 4. oktobra 2009.) ili usporava (Fizički napad na prof. Kukića na radnom mjestu) ili samo simbolički kažnjava nasilnike (napad na Šteficu Galić u Ljubuškom), itd. itd.

Ako navedene slučajeve i nekažnjene posljedice brutalnog nasilja sagledamo prostorno (Široki Brijeg, Ljubuški, Mostar…), onda se da zaključiti kako čitav jedan kanton predstavlja, zapravo, koncentracioni logor u kome osiljeni čuvari samovoljno ili po direktivi logorskih vlasti vrijeđaju, maltretiraju, ponižavaju, tuku i ubijaju goloruke zatvorenike (neistomišljenike).

Nažalost, ni u drugim dijelovima zemlje nije ništa bolje.

Posljednji brutalno-prizemni napad u centru Mostara na poslenike javne riječi, indikativan je u smislu praktičnog priznanja nasilnika da ne kriju svoj ljudski jad i očiglednu intelektualnu inferiornost spram napadnutih. Gestom verbalno-psovačkog vrijeđanja uz dodatne fizičke prijetnje na ljude od pera, nasilnici nehotično priznaju da nisu u stanju da im se suprotstave znanjem. Odnosno, na način logičke argumentacije i životno prihvatljivih argumenata.

Umjesto toga, mostarski neiteligentni i primitivni trojac, poput nacističkih i crnih četničkih trojki zaduženih za likvidacije, atakuje na ljude koji korištenjem zakonskih demokratskih prava, otvoreno i javno ukazuju na evidentnu društvenu propast uzrokovanu spregom kriminala, banditizma i politike.

Dakle, taj osiljeni trojac nam kazuje sljedeće: ne znamo radimo, niti smo logički sposobni da vas argumentima porazimo, ali možemo da vas bijemo i ubijemo ako i dalje nastavite raditi svoj ljudski posao. Posao otkrivanja istina crne rupe u koju smo vas etno-prevarom gurnuli.

Ergo: mi ćemo, lažno se pozivajući na demokratiju i demokraciju, na etnos i naciju, na Vjeru i Boga, da radimo kako hoćemo i šta hoćemo, ne isključujući ogavne laži i najgore prevare putem pljačke, mita i korupcije.

Mi ćemo da vas držimo na dnu evropskog standarda, na dnu civilizacijske ljestvice, u blatu podaništva, besposlice, gladi i bijede, a vi o tome morate šutjeti. Oni koji progovore biće nasilno ušutkani.

To je formula po kojoj se sitematsko nasilje naziva incidentima koji ostaju neispitani i nekažnjeni.

Ako i ovoga puta bude tako, ako ugrožavanje ljudskih prava i sloboda ostane nekažnjeno, ako se na grubi nasrtaj ne odgovori zakonski adekvatnim sankcijama kakve poznaju istinski demokratska društva, šta nama građanima ostaje?

Kako da zaštitimo svoje ljudsko, tačnije prirodno pravo na život i dostojanstvo u situaciji kad nas enormno plaćena vlast i korumpirano, ništa jeftinije, sudstvo neće ili ne umije da zaštiti???

Ostaje nam samo gola samoodbrana.

Organizovana samoodbrana građana od organizovanog terora koji se nekažnjeno i javno provodi danju i noću.

Na javnim i radnim mjestima.

Na ulicama i stadionima.

olelopovi

Ukoliko ostaju nekažnjeni ili samo simbolično kažnjeni, oni koji nas maltretiraju, vrijeđaju i fizički napadaju, onda su oni, očito, štićenici vlasti.

U tom slučaju, i ponavljam – u tom slučaju – umjesto zakonski garantovane odbrane koja se smišljeno ne provodi ili sabotira, imamo prirodno pravo na samoodbranu. Pravo da se branimo sami.

Ukratko: naše nam prirodno pravo nije niko dao.

Pa samim tim niko ne može ni da nam ga uskrati.

Imamo ljudsko pravo na pravdu.

A ako svoje pravo na pravdu ne možemo odbraniti zakonski jedino što nam, kao prirodno slobodnim ljudima i građanima preostaje, jeste da ga branimo snagom organizovane samodbrane.

„Nije teško biti dobar, teško je biti pravedan“, kaže V. Hugo.

Kako sada stvari stoje, bh. vlasti su očito dobre prema nasilnicima.

I nepravedne prema građanima.

Dakle, prema onima koji ih biraju i plaćaju.

Pored ostalog i zato da budu sigurni i zaštićeni od nasilnika i razbojnika poput ovih mostarskih.

A povlađivati nasilnicima, znači hraniti i braniti neprijatelje prava i pravde.

Za tako nešto narod i građani nisu nikoga ovlastili.

Krajnje je vrijeme da se i vlasti probude za istine koje su građanima već poodavno očigledne. Jer, tamo gdje umjesto prava zakona vlada pravo jačega, niko i nigdje neće biti siguran.

Iskustvo i istorija nam to jasno pokazuju.

Osluhnimo ih i poslušajmo ih.

Budimo svi skupa pametni.

A vlast je plaćena da to bude.

I vlast se obavezala da će to biti.

U tom smislu, biti pametan znači provoditi zakone.

Jednako za sve.

Samo to.

I ništa više.

Ali umjesto da bude pametna, vlast – pametuje.

Umjesto da bude pravedna, ona – mudruje.

A to nigdje ne vodi.

Skupa je mudrost koja se plaća (vlastitim) iskustvom (R. Ascham).

Mnogo jeftinije i pametnije je učiti iz iskustava drugih.

I to je jedini zadatak pametnih vlasti.

Izvolite, gospodo, pošteno i pravedno raditi svoju dobro plaćenu zadaću.

To je sve što od vas tražimo.

Samo to i ništa više.

 

Esad Bajtal
Autor 7.1.2015. u 12:39

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija