Glede i unatoč

Izdvajamo

• ”Ukoliko ste u raskoraku sa samim sobom, to je kao da ste prisiljeni svakodnevno živjeti i općiti sa svojim neprijateljem” - Hannah Arendt, ”O zlu”

Povezani članci

• Kako izgleda potkivanje u zarobljenoj državi?
• Attacks on Bosnia and Herzegovina „Croatia and Serbia are putting peace at risk“
• “Mostarsko ljeto” od 1. 7. do 26. 8. s više od 30 besplatnih programa: izložbe, promocije, koncerti…
• Gratz: Smjena Gorana Zubca više ne može čekati
• Njemačka podržava osposobljavanje prihvatnog centra Blažuj sa 660.000 eura
• Vinko Martinović Štela osuđen za ubistvo Mostarke

Foto: Građani Sarajeva koje su ustaše objesile prije povlačenja – histomil  

U ranim jutarnjim časovima 7. aprila 1945 posljednje jedinice ustaša i Nijemaca napustile su Sarajevo. Valtera nešto nema ali neki drugi bi da se vrate. Glede i unatoč!

Unatoč uljuđenom demokratskom običaju kontaktiranja državnih vlasti pri posjetama visokih izaslanstava drugim državama, naročito susjednim i “prijateljskim”,  praksa je da se iste posjećuju kako se kome digne ona stvar. Nenajavljena, jednonacionalna, jednopartijska posjeta dvojice premijera, Predsjedatelja vijeća ministara Bosne i Hercegovine, Denisa Zvizdića i Predsjednika Vlade FBiH, Fadila Novalića u ranim jutarnjim satima, takoreći u zoru (znakovito)  Mostaru (Bosna i Hrcegovina) i Partizanskom spomen obilježju (810 spomen ploča poginuloj mladosti Mostara u borbi protiv fašizma)  okarakterizirana je od strane lokalne organizacije HDZ-a kao provokacija. Budući da ni ova kao ni sve druge lokalne organizacije, bilo koje stranke u BiH, ne donose ovakva promišljanja i očitovanja bez znanja i odobrenja poglavarstva to ni ovaj prosvijed, glede ranojutarnje posjete, nije prošao bez znanja i odobrenja ili rukovodstva stranke koja je u važnoj posjeti Udrugama naših iseljenika u prijateljskoj nam dalekoj Australiji ili direktno, iz centrale stranke iz malo nam bliže i “prijateljskije” Hrvatske.

Da se razumijemo. Pomalo nestvarno djelovala je promptna reakcija dvojice Premijera, od koji jedan čak i ne izgleda da to jeste a drugi neuspješno pokušava to biti, neuvjerljivo su djelovala njihova obećanja da će u obnovu Partizanskog spomen obilježja uključiti i državne institucije jer oba pripadaju istoj onoj stranci čija je lokalna organizacija (naravno uz saglasnost vrha stranke) provokativno imenovala školu u Sarajevu imenom simpatizera onih koji njihovu posjetu smatraju provokacijom a s kojima dugo, predugo, zajedno obnašaju državnu i federalnu vlast.

Da bi ipak dvojici Premijera, stranci iz kojih dolaze i svim drugim čimbenicima bilo potpuno jasno o kojoj vrsti provokacije se radi podsjećam ih da je za četiri ratne godine u Sarajevu u koje se, po riječima Federalnog Premijera ODAVDJE (iz Mostara) vraćaju sa namjerom da žurno prikupe neophodna sredstva koja su već jednom ukradena, tokom Drugog svjetskoga rata u Sarajevu ubijeno 10.789 stanovnika. Od tog broja poznata je odgovornost za smrt 9.110 ubijenih. Naime, od ovog broja oružane formacije ustaškoga režima Nezavisne Države Hrvatske odgovorne su za smrt skoro 95 posto stradalih Sarajlija. Za obješenih 55 muškaraca i žena na Marijin Dvoru, krajem marta 1945 g. za ubijenih skoro 800 građana Sarajeva  od 18. februara do 4. aprila 1945 g. a za vrijeme vladavine zloglasnog Maksa Luburića, obnova Partizanskog spomen groblja u Mostaru predstavlja i mjesto za prisjećanje i odavanje počasti i ovim ljudima. Takvih mjesta i u Sarajevu je sve manje.

Sura El-Fatiha jeste prva sura svete islamske knjige Kur’ana. Sastoji se od sedam ajeta, u kojima se iskazuje molba Allahu dž.š. za upućivanje na pravi put. Smatram da je samo i naklon poginulima prilikom posjete Partizanskom groblju bio dovoljan ali obzirom da ova sura ima posebnu ulogu u životu vjernika muslimana, jer iskazuje i molbu za zaštitu od zla, to se nadam i vjerujem da je posjeta Mostaru dvojice Premijera ovaj put bila zaista provokacija. Da se vidi ko smo i gdje smo.

U ranim jutarnjim časovima 7. aprila 1945 posljednje jedinice ustaša i Nijemaca napustile su Sarajevo. Valtera nešto nema ali neki drugi bi da se vrate. Glede i unatoč!

”Ukoliko ste u raskoraku sa samim sobom, to je kao da ste prisiljeni svakodnevno živjeti i općiti sa svojim neprijateljem” – Hannah Arendt, ”O zlu”