HAJKA NA NENADA VELIČKOVIĆA

Enver Kazaz
Autor 30.6.2016. u 15:20

Izdvajamo

  • Šuti PEN BiH, šuti Društvo pisaca, šuti Vijeće za štampu, šute profesori sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu, šuti akademska zajednica, šute mediji. Znači li ta šutnja odobravanje medijskog linča kojemu je izložen Nenad Veličković, koji je svojedobno kao pripadnik Armije BiH branio Sarajevo?

Povezani članci

HAJKA NA NENADA VELIČKOVIĆA

Foto: mladina

Odobravaju li gospodin Izetbegović i njegova stranka i ovakve satrapske napade na bosanskohercegovačke pisce i intelektualce. Hoće li i on, poput njegovog oca, kad je svojedobno Latić poručivao Marku Vešoviću da nema šta tražiti u gradu u kojemu je na stotine hiljada njegovih, Latićevih, istomišljenika, reći da mu je žao kad se Bosanci svađaju?

U magazinu Stav od 16. 6. 2016. godine Filip Mursel Begović nastavio je medijsku hajku na Nenada Veličkovića, pisca i profesora na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. U tekstu pod naslovom Nenad Veličković roditelje djece iz Konjević-polja nazvao „neobrazovanim nacionalistima“, Begović je kao glavni i odgovorni urednik ovog magazina napao Veličkovića na krajnje rigidan ideološki način optužujući ga za nedostatak bosanskog patriotizma, prikriveni srpski nacionalizam, da bi na kraju zaključio kako je to „čovjek skrivenih i opasnih namjera“. Samo dvadesetak dana prije, u Stavu od 26. 5. 2016. godine, Begović je objavio tekst pod naslovom: Tajna veza Nenada Veličkovića, bošnjačkih stranaka i Evropske unije, tvrdeći da je Veličković Srbin u Sarajevu, i to ne bilo kakav Srbin, nego veoma opasan po bošnjačku djecu, pogotovu onu u Republici Srpskoj, a uz to je i manjinski Srbin, koji „svojim hrđavim izviđačkim nožićem čeprka po identitetu bošnjačke djece“. O tom prvom napadu na Veličkovića pisao sam u tekstu pod naslovom Filip Mursel Begović ili kastrirano mišljenje (Školegijum, 10. 6. 2016., http://www.skolegijum.ba/), pokazujući na osnovu Ekovih teza o ur-fašizmu da  Begović koristi takve strategije kako bi razvio agresivni tip ideologije koja pretura po tuđim imenima i prezimenima, na temelju toga određuje nacionalnu pripadnost, prebrojava tuđa krvna zrnca i na osnovu imena proglašava nekoga bošnjačkim satrapom koji hrđavim izviđačkim nožićem čeprka po identitetu bošnjačke djece.

Veličkovićeva bespoštedna kritika srpskog, hrvatskog i bošnjačkog jezičkog nacionalizma iz niza njegovih tekstova i knjiga Dijagnoza patriotizam i Školokrečina izokrenuta je u Begovićevom napadu naglavce i prikazana kao zločinački identitarni posao. Ta odvratna figura hrđavog izviđačkog nožića što čeprka po identitetu bošnjačke djece, a potom i kvalifikacija Veličkovića kao čovjeka skrivenih i opasnih namjera,  te zaključak da su u kontekstu Republike Srpske ovaj profesor i pisac kao i njegov časopis Školegijum „izraz produžene ruke srpskog šovinizma prema manjinskim Bošnjacima“ imaju za cilj pretvoriti Veličkovića u predmet mržnje i svojevrsnu hodajuću metu na sarajevskim ulicama. Istodobno, to je i poruka svakom onom ko se drzne misliti drugačije od Stava i njegovog glavnog urednika da se ni na koji način ne smije kritizirati bošnjački nacionalizam, koji u ovom magazinu ne samo da buja nego dostiže najagresivniju moguću formu, puno agresivniju nego onu iz negdašnjih magazina Ljiljan i Walter.

Nije Veličković jedina nebošnjačka žrtva Stava. Na sličan način predmet stavovske mržnje bio je i Miljenko Jergović, kojeg je ovaj magazin optužio da je starčevićevac, tuđmanovac i neoustaša, samo zato što se usudio pisati vanserijske eseje o bošnjačkim piscima, Humi, Kulenoviću, Selimoviću itd., pokazujući između ostalog i dramu njihovog nacionalnog izjašnjavanja.

Stav izmišljanjima, lažima, falsifikatima, podmetanjima i sličnim propagandističkim metodama i Veličkovića i Jergovića pretvara u bošnjačke neprijatelje, optužujući ih za najgori oblik srpskog i hrvatskog nacionalizma. Naravno, iza takve ideološke orijentacije ovog magazina u kojemu se iz broja u broj reklamira politika Bakira Izetbegovića, direktorovanje njegove supruge i pojedini općinski načelnici iz njegove stranke, nalazi se najbezočniji oblik političke moći. Ona, ta moć, snosi odgovornost za ideološku radikalizaciju društvenog polja u kojemu se Veličkovića optužuje za ono što nije izgovorio i napisao, kako bi ga se na kraju prikazalo kao mrskog neprijatelja, „čovjeka skrivenih i opasnih namjera“. Ako daju političku podršku ovom magazinu, ako iz redova njegovih novinara biraju savjetnike, ako na njegovim stranicama reklamiraju svoju politiku, postavlja se pitanje: odobravaju li gospodin Izetbegović i njegova stranka i ovakve satrapske napade na bosanskohercegovačke pisce i intelektualce. Hoće li i on, poput njegovog oca, kad je svojedobno Latić poručivao Marku Vešoviću da nema šta tražiti u gradu u kojemu je na stotine hiljada njegovih, Latićevih, istomišljenika, reći da mu je žao kad se Bosanci svađaju? A radi se o tome da je hajka na Veličkovića takvih razmjera da se, pogotovu kad se uzme u obzir način na koji se na Facebook stranici Stava komentira, slobodno može zaključiti kako je ovaj pisac uistinu pretvoren u hodajuću metu. Takav govor mržnje traži  reakciju ne samo PEN-a BiH, ili Društva pisaca, Vijeća za štampu, nego i nadležnih državnih organa.

Nemam namjeru ovdje dokazivati šta je sve Veličković pisao u svojim knjigama (u kojima je oštroj kritici izlagao prije svega srpski nacionalizam, a potom i hrvatski i bošnjački) ili izgovorio na tribini Jezik i nacionalizam koju je 10. 6. 2016. godine u Sarajevu organizirao časopis Školegijum. Na internet stranici Školegijuma objavljeno je cjelokupno Veličkovićevo izlaganje na ovoj tribini i tamo je očigledno da on roditelje djece iz Konjević-polja nije nazvao onako kako tvrdi Filip Mursel Begović, već da je predlagao četvrti program iz nastave maternjeg jezika. Veličković taj program naziva analicionalnim smatrajući da bi u njemu morali biti zastupljeni svi jezički standardi u BiH. A to je ono što, zapravo, plaši Stav, njegove rigidne ideološke novinare i urednike, ta mogućnost novog modela obrazovanja koje bi na osobenim interkulturnim osnovama oduzelo mogućnost nacionalne i svake druge ideološke funkcionalizacije tzv. nacionalne grupe predmeta u školskom sistemu. Pretvoriti nekoga zbog takvih stavova u bošnjačkog neprijatelja i optužiti ga da je srpski nacionalista nije ništa drugo do najgori oblik klevete i ideološke demonizacije. A o tome se šuti u Sarajevu, koje se parolaški diči da je multietnički, multireligijski i multikulturni grad. Šuti PEN BiH, šuti Društvo pisaca, šuti Vijeće za štampu, šute profesori sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu, šuti akademska zajednica, šute mediji. Znači li ta šutnja odobravanje medijskog linča kojemu je izložen Nenad Veličković, koji je svojedobno kao pripadnik Armije BiH branio Sarajevo?

 

Enver Kazaz
Autor 30.6.2016. u 15:20

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija