Kapitalizam danas: IDEOLOŠKA MOĆ NOVCA

tačno.net
Autor 25.4.2016. u 09:34

Izdvajamo

  • Naši nepromjenjivi sveti ljudi ne smiju ostati bez novca, ne samo zbog toga kako se nebi šta promijenilo u BiH, već da se negdje nebi zagubila njihova svetost i ljubav prema novcu. Kapitalizam danas, pored svjetskog prirodnog bogatstva može, više nego ikad, kupovati i ljude.

Povezani članci

Kapitalizam danas: IDEOLOŠKA MOĆ NOVCA

Samo što nisu pristigli krediti MMF-a u BiH. Valjda će prije izbora, kako bi pogurali aktuelne feud-vlasteline da se održe na vlasti, a oni će pred lokalne izbore, također, pokazati svoju dobrodušnost, zakrpit će koju uličicu, dovesti elektriku u koji zaseok, podijeliti ponešto sadake i kupiti još ponekog novog glasača. Sve ostalo biće još gore nego što je bilo. Zamalo ne zaboravih,   bićemo zemlja sa više siromašnih i raseljenih, ali bogatiji za koju luksuznu vilu, koju desetinu i stotinu hektara zagrađenog društvenog zemljišta i pretvorbu javnog u privatno dobro.

Ja, koji pomoću novca mogu sve za čim čezne ljudsko srce, ne posjedujem li ja sve ljudske moći! (Marks)

Piše: Ismet Muratspahić

U teoriji političke ekonomije kapitalizma nekad smo učili kako finansijski kapital ide za svojim umnožavanjem, tamo gdje će se kotiti bez rada ili uz minimum bankarskog truda. Vrhunski princip kapitalizma je iz viška rada izvući što veći profit. Ni nakon četvrt vijeka svjetski kapital se ne jagmi za ulaganja u ex Jugoslaviju iako ima osnovne preduslove, jeftine prirodne resurse i jeftinu radnu snagu. Jedan od bitnih odgovora, za izbjegavanje ulaganja, mogao bi biti u nedovoljnoj sigurnosti za svoj uloženi kapital. Ponavljano kreditiranje od MMF-a pokazuje da se i ekonomski slomljena BiH može eksploatisati na drugi način, održavanjem u stanju stalne nerazvijenosti i siromaštva, a da se profit može ostvarivati kroz bankarski sistem. Jeste li se ikada zapitali odkud tolika poplava stranih banaka u sve siromašnijoj zemlji? Krediti se ne ulažu u proizvodnju, kako bi se država digla na noge, čime bi nestala ili se smanjila potreba za kreditima. Preduslov svake normalizacije deuštvenog života je ulaganje u proizvodnju. Očito je da se radi o nekim čudnim kriterijima i čudnom plasmanu novca. Ako se govori o dobijanju kredita isključivo pred izbore, oni su u tom slučaju i u ideološkoj funkciji pomoći vladajućim nacionalnim strankama, koje se žele održati na vlasti. Izvjesno je i to  da će vraćanje kredita biti ravnomjerno raspodijeljeno na sve građane, bez podjele na bogate i siromašne, a da će najveću korist izvući privilegovani.

Političke partije koje svoju snagu temelje na nacionalizmu nikad i neće ništa popraviti, već samo stvoriti još veće stanje ekonomske i druge bezperspektivnosti. Nacionalizam se i u BiH pokazuje kao najbolji proizvođač dugotrajne ekonomske ali i ukupne društvene krize, koja radikalizuje mase, iste one koje biraju nacionalizam kao jedini svoj mogući izbor. Tako se sve ovdje dvadeset godina vrti ukrug – nacionalizam stvara krizu, ekonomska kriza podgrijava i izbacuje na površinu nacionalizam kao vrhunsku društvenu vrijednost, koji ostaje kao fitilj mogućih novih konflikata a uvijek djeluje u ravnoteži različitih etničkih grupa. Tako se i održava, plašenjem jednih drugima i potpomognut kreditima iz vana.

Kakve su namjere MMF-a i Svjetske banke da plasira novac u državu bez države i državu bez ekonomije, da odobrava kredit koji će otići u budžetsku potrošnju, kojom upravljaju feudalne oligarhije!? Ne podržava li se na taj način nacionalizam i podjela BiH!? Prije bilo kakvog ekonomskog rezona, vidljiva je njegova ideološka upotreba.

Kreditom od milijardu i pedeset miliona, koji je obećan BiH, gasit će se tinjajuća požarišta, koja će za određeni period održati budžete u životu i sve će opet biti isto. Jedino će nezaposlenost, radikalizam, ekstremizam i siromaštvo rasti. Zar se odobrenjem kredita pred izbore dodatno ne ohrabruju i podstiču vladajuće nacionalne stranke i ne smiruje napeto socijalno nezadovoljstvo!? Obećanim novcem se šalje i poruka kako su Dodik, Čović i Izetbegović sve dobro radili iako je vidljivo da BiH ekonomski tone i politički nestaje. Ono što ostane od BiH biće rezervisano samo za domaće i strane upravljače tokovima novca. Hoće li kredit pomoći zadovoljavanju potreba svih u zdravstvu, školstvu, kulturi, povećanju penzija, ili će biti izbrisana još koja granica između društvenog i privatnog dobra?

Dugo očekivani, “usrećiteljski” kapitalizam, kao i svugdje u svijetu, materijalne privilegije donosi samo odabranima. Sa većom vjerovatnoćom bi se moglo reći da sa prispijećem ovog kredita neće biti ukinut “bijeli hljeb”, neće se umanjiti bezobrazno velike otpremnine onih koji su nas doveli u zavisnost od kredita, neće poskupjeti obroci u restoranima naših upravljača, neće se umanjiti plate onih koji BiH vode na evropsko i svjetsko dno najsiromašnijih. Mora se nečim nagraditi one koji su nam kod svijeta isposlovali kredite. Naši nepromjenjivi sveti ljudi ne smiju ostati bez novca, ne samo zbog toga kako se nebi šta promijenilo u BiH, već da se negdje nebi zagubila njihova svetost i ljubav prema novcu. Kapitalizam danas,pored svjetskog prirodnog bogatstva može, više nego ikad, kupovati i ljude. On je u suštini duboko nepravedan i nehuman sistem.

tačno.net
Autor 25.4.2016. u 09:34

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija