Kopači Lejle Ćehajić u Zvonu

Povezani članci

• Dr. Nijaz Duraković o pisanju pojedinih portala (II): Ko je kriv za egzodus Hrvata
• Promocija knjige za djecu povodom obilježavanja Međunarodnog dana djeteta
• Sramota nadležnih: Stanovnici naselja Blagovac već danima nemaju vode
• Esad BAJTAL: Čovjek je živa bol ispod zvijezda padalica
• Legendarna Ausencia Gorana Bregovića, u izvedbi FilmMusicOrkestra, na sceni Kamernog teatra 55
• Promocija knjige Nermine Mujagić, ‘Višegrađanstvo’ u Kamernom teatru 55

U trenutku dok obilježavamo dvadeset godina ‘nesavršenog mira’ kako ga od ‘milja’ nazivamo, građani i građanke Bosne i Hercegovine, ukoliko nisu predstavnici_e nesavršene vlasti ili uživaoci beneficija rada u državnom sektoru, najčešće žive na rubu egzistencije, a mnogima nedostaju elementarna sredstva za preživljavanje. Radno sposobni ili nemaju posla ili rade nekoliko njih istovremeno kako bi preživjeli.

Nekadašnja srednja klasa se pretvorila u armiju bespomoćnih, a oni koji su putem društvenih doprinosa izgrađivali bivšu zajedničku domovinu, danas umjesto da uživaju u blagodetima minulog  rada, sa iznosima penzija koje primaju, dovedeni su u stanje potrebe.
I dok nam iz šarene štampe i web šarenih sadržaja dijele lekcije o must have modnim dodacima za predstojeću sezonu a neka nova elita pokazuje raskoš vlastitih domova i skladno uređene živote po motivima iz kataloga velikog proizvođača namještaja, pravimo se da ne primjećujemo kako su javne kuhinje zamijenila javna odlagališta otpada.
I dok su se posjete kontejnerima nekada odvijale u terminima koji su isključivali veću frekvenciju ljudi i saobraćaja, možda smo i mogli ignorisati činjenicu gdje i kako živimo.
Danas, kad je potražnja za odbačenim kućnim sadržajima veća, ne bira se ni vrijeme.
Posjeta ovim ‘oldagalištima uzajamne pomoći’ nije više ‘rezervisana’ samo za one koji se bave skupljanjem sekundarnih sirovina. Uz kontejnere ćemo sresti bivše profesore, učitelje, ljekare… I uprkos svemu što vidimo ponašati se kao da živimo u najboljem od svih svjetova, sve dok se to ne dešava nama.

U prepoznatljivom crnohumornom maniru, naša autorica Lejla Ćehajić će reći kako njena izložba nije društvena kritika, te da se raduje kad su kontejneri puni. To je potvrda da se ‘ima’. Šta bi da smo u Evropskoj uniji pa da su nam kontejneri zatvoreni, podjeljeni po kategorijama otpada, da im se ne može prići… Lejla je kroz lični prepoznatljivi skulptorski stil, kojeg krasi besprijekornost u vještini izvedbe i već pomenuti humor, stvorila niz prikaza iz naše svakodnevnice. Među njenim ‘Kopačima’ nagnutim nad neizvjesnošću kontejnerske ponude, pronaći ćemo i umirovljene gospođe koje se ne odriču nekadašnjih statusnih simbola i napuštene kućne ljubimce koji pokušavaju pronaći neke mrvice za sebe.

Naziv ‘Kopači’ inspirisan je Van Gogovom serijom ‘Iz života rudara’ i pred publiku Zvona donosi sliku realnog života kojeg u Bosni i Hercegovini živimo danas.

Kristina Ljevak

O autorici:

Lejla Ćehajić je sarajevska akademska kiparica. Za ovu višestruko nagrađivanu umjetnicu, čiji se umjetnički opus i angažman svrstavaju u sami vrh savremene bh. umjetničke scene. Diplomirala je 2004. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, gdje završava i postdiplomski studij iz kiparstva na temu „Skulptura kroz igru likovnih i izražajnih elemenata teatra i lutkarskog teatra”. Članica je ULUBiH od 2005. Imala je osam samostalnih izložbi, a svoje radove izlagala je na još oko 60 kolektivnih izložbi. Godine 2009. na  događaju „III Salon mladih BiH umjetnika“ u galeriji Collegium Artisticum u Sarajevu, osvojila je nagradu za skulpturu „Kenan Solaković”. Godine 2011. osvojila je Grand Prix Šestoaprilske izložbe ULUBiH, a iste godine osvojila je i međunarodnu nagradu „Privatno i javno” pri ULU EN FACE u Mostaru.

Autorica je figure “Everyman” koju je napravila posebno za Festival ulične umjetnosti Sarajevo – FUU 2015.

Ovo je druga samostalna izložba Lejle Ćehajić u Zvonu.