Ministričin (ne)moralni fakat

Povezani članci

• Ćudić: Umjesto boljih uslova za đake, pokrivanje nelegalnih zapošljavanja u obrazovanju
• Predsjednik CIK-a Željko Bakalar: Neupitno je da su izbori ugroženi, ali pitanje je zašto
• Gradimir Gojer: Psihijatri da odrede sastav Predsjedništva BiH!
• Collegium artisticum: Internacionalna izložba “The Smile of the Sphinx” / “Osmijeh Sfinge” (5.3. – 20.3.2021.)
• Igor Mandić: Hrvatska je promašen projekt šovinističkih elita
• IZLOŽBA “LIČNO” NA “MODULU MEMORIJE”: Priče koje ne stvaraju mržnju, već artikuliraju empatiju i ljubav prema drugom i drugačijem

Christine Lagarde, donedavno Sarkozyjeva ministrica finansija, postala je 5. jula 2011. direktorica Međunarodnog monetarnog fonda. To se desilo nakon što je dotadašnji direktor Dominique Strauss-Kahn, također Francuz, u po bijela dana osvanuo u neviđenom skandalu sa sobaricom navodno besprekornog morala u nekom hotelu u New Yorku. Dominique Strauss-Kahn je do u minut pred skandal bio ne samo direktor MMF, nego i najizgledniji socijalistički kandidat i vrlo ozbiljan rival sadašnjeg francuskog predsjednika desničara Sarkozyja na predstojećim predsjedničkim izborima. Kako su stvari izgledale, a i profesionalna ispitivanja javnog mnijenja potvrđivala, Sarkozyju se pisalo slabo, da ne može slabije. A onda je izbila afera sa sobaricom. Priča kaže da je nekim čudom baš u tom inkriminiranom njujorškom hotelu stažirao neki mladi Francuz, koji je čim je ‘prljavština pukla’, kako se to danas u medijima kaže, „u realnom vremenu“ preko društvenih mreža sve dojavio ‘kući’. Stvar je prvo ‘otkucao’ Sarkozyjevom čovjeku zaduženom za medije. Znaju se – pukim slučajem, tako kažu.

Stvar je svaki sljedeći tren poprimala nove dimenzije i obrate. Sobarica Nefissatou Diallo je samohrana majka, uređenog statusa useljenice, pobožna muslimanka pokrivene kose. (Samo par dana prije ovog 14. maja i događaja koji je kao malo koji potresao planetu Zemlja, SAD su usmrtile Osamu Bin Ladena, ma šta značila ova koincidencija.)  Policajci su nemoralnog i agresivnog moćnika, a sada zgužvanog patuljka Dominique Strauss-Kahna, tretirali što su žešće i namrgođenije mogli: lisice na ruke i pravo u ozloglašeni Rikers, najgori zatvor u SAD (čudo da DSK nije završio u Guantanamu, ali kažu da je već neko vrijeme pred zatvaranjem, pa možda zato nije). U samicu, bez pertli, neka se nauči moralu i poštenju, i kriv je – sve dok ne dokažemo suprotno.

U međuvremenu se iskazalo da je sobarica, koju još do dana današnjeg niko nije vidio, naivna kao i ona mađarska iz vica. Ispostavilo se da je sutradan nakon incidenta telefonom na nekom afričkom dijalektu razgovarala sa svojim mužem, narko trafikantom iz hapsane u Arizoni, i obećala da će ga dobrano podmazati, jer ‘je ovaj ovdje pun k’o brod’. Budući da se sobarici „vjerovalo“ i sve uzeto zdravo za gotovo, tek dešifrovanjem prisluškivanog telefonskog razgovora robijaša iz Arizone, a ne sobarice, otkriveno je  da ona i nije baš tako svijetao primjer, k’o što je zasjala. Umalo se pokazalo da je Nefissatou Diallo osoba sumnjivog morala i društva, koja je lagala – svaki put kad je otvarala usta, od obrazloženja za traženja azila za useljenje u Ameriku (grupno silovanje u Gvineji) pa sve do nenaplaćenog felacija u Hotelu. Ono „kriv si dok se ne dokaže suprotno“ je počelo naglavačke padati u mutne (naručene?) vode rijeke Hudson. Podaci iz novina kažu da su samo par dana prije tog američko-francuskog 14. maja, četvorica njujorških policajaca izvela grupno silovanje, i da im je DSK došao kao podmazan da se iskažu i potvrde kao uzorni i – očito je – majstori svog pendrek posla. Ako se nekim njujorškim policajcima i omaklo, prigoda je da se na DSK pokaže da – nema labavo.

U međuvremenu je DSK bio primoran dati pismenu ostavku na direktorsko mjesto u Međunarodnom monetarnom fondu, a francuski socijalisti su stisli redove i počeli se dogovarati o novom najistaknutijem predsjedničkom kandidatu. Nekadašnja šampionka sinkronizovanog plivanja i višekratna ministrica u francuskim desničarskim vladama Christine Lagarde doplivala je po mirnom bazenu i bez prepreka na mjesto direktorice Međunarodnog monetarnog fonda. Sutradan nakon njenog preuzimanja funkcije 5. jula, svjetska javnost je saznala da ni crna noćca DSK nije baš tako mračna kako su neki htjeli: sobarica iz Hotela je lagala svaki put kad je zinula, pa je navodnom silovatelju tužitelj, sin nama znanog Cyrusa Vencea, skinuo narukvicu za praćenje i vratio mu njegovih šest milijuna dolara depozita. Očito više nije bio tako potencijalno opasan – cijeli svijet je vidio novu direktoricu MMF, a možda ni nemoralan, ali kome je to još za bremedet?

Christine Lagarde je postala direktorica MMF i stekla novi radni zadatak i novu plaću. Ne zna se zašto, ali njen prethodnik DSK je imao 11%  niža primanja od nje. Lagarde je dobila fiksnu godišnju plaću od 467 940 dolara (324 000 eura).  Zaleđivanje plaća, koje MMF nameće polovici zemaljske kugle, nije primjenjivo na ex-Sarkozyjevu ministricu.  U džep će joj skliznuti i 83 760 dolara godišnje za troškove koje ne treba obrazlagati – dakle ukupno 551 700 dolara, a imaće pravo i na povrat sredstava na ime putnih troškova svog životnog pratioca. Ova primanja su zahvaljujući međunarodnom statusu MMF-a – neoporeziva.

Nešto se mislim: autori ovog radnog ugovora kao i njegova korisnica, Sarkozyjeva zlatna ribica,  moraće jednog dana, kad tad, shvatiti da se nemoralnost ne graniči na afere vezane za ponašanje, kažnjivo ili ne. Jednako je podmuklo i nemoralno živjeti kao zlatna ribica, kao bubreg u loju, ili kao Bog, zahtijevajući od običnih, nekim čudom kokuznih smrtnika,  i žrtvu  i besprekornost, i jare i pare, i sve to u najcrnjem mulju lokalno i globalno ravnomjerno raspoređenih potkupljivih i potkupljenih političara i njihovih jataka.