Ono što je čitavu svijetu jasno, nama samima još uvijek nije

tačno.net
Autor 27.7.2014. u 23:57

Izdvajamo

  • Više puta do sada, recimo, izražavah sumnju u ono što se događa u SIPA-i. Jer, sve to upozorava da se ne radi o agenciji u službi zaštite sistema nego o centru moći koji se kontrolira – i za vlastite potrebe stavlja u pogon iz centara političke moći. Često se, među inim, spekulira kako je ova agencija pod izravnom kontrolom dvojca Dodik-Čović. Koliki utjecaj na njezin rad ima ovaj potonji – ne znam. I, ruku na srce, to je pitanje na kojeg će se tek odgovarati. Da je, međutim, utjecaj Dodika gotovo pa apsolutan, sada je i više nego jasno.

Povezani članci

Ono što je čitavu svijetu jasno, nama samima još uvijek nije

Kome je ovdje do zaštite političkog i pravnog sustava – u slučaju, dakako, da ti se oni obijaju o vlastita leđa. Logika je, zapravo – poslije mene potop. No, ni ta logika ne može vječno. Na red, drugim riječima, dođu svi – mislim na one koji s đavlom tikve sade – pa tko prije, tko poslije.

Piše: prof.dr. Slavo Kukić

Predizborna kampanja se sve prepoznatljivije zahuktava – iako, na njezin će službeni početak još trebati sačekati. Prve iskre su, međutim, počele frcati – i, sudi li se po njima, do promjene bi moglo doći i u ciljevima prema kojima se odapinju otrovne strijele.

Od prvih dana višestranačja, naime, svjedočiti se može da etnonacionalisti, ili pučani, kako si sami vole tepati, narod plaše građanskim opcijama – ali i ove druge stalno upozoravaju na svađanje naroda kojem pribjegavaju etnonacionalisti. Samozvani pučani se, istina, krve i između sebe – jer to je najsigurniji put prema etničkim homogenizacijama.

Ovaj put, međutim, ciljevi napada bi se, i kad su građanske opcije po srijedi, mogli tražiti među „neprijateljima“ u vlastitoj kući. Nedavno saopćenje SDP-a, uostalom, u prilog tome i svjedoči. Uspostavi li se, vele, nakon izbora treći entitet, o kojem pred izbore – kao, uostalom, i do sada – ponovo progovara lider HDZ-a, odgovornost za to neće biti na njemu nego na, zamislite, esdepeovu donedavnom potpredsjedniku, danas lideru konkurentske im Demokratske fronte. Odgovoran bi, dakle, pita li se Zlaju, trebao biti čovjek koji je, zbog sluganskog odnosa lidera SDP-a prema tom istom Čoviću – i zbog prihvaćanja njegovih zahtjeva o nejednakoj težini glasova Hrvata iz različitih dijelova zemlje – napustio partiju kojoj je bio prvi do njega.

Čudna, dakle, logika. Pođe li se, pak, od te logike, a ona je izvan dometa normalna ljudskog mozga, ne bi, koliko sutra, trebalo čuditi ako se čelniku Demokratske fronte natovari odgovornost i za dovođenje na čelo Elektroprijenosa jednog od Čoviću najodanijih – osobe koja jamči da će vlasnik najvećeg srednjovjekovnog dvorca u ovom dijelu svijeta ponovo, izvlačeći lovu iz Elektroprijenosa kao što je do jučer izvlačila iz Elektroprivrede Herceg-Bosne, bez problema isfinancirati predizbornu kampanju stranke kojom plaši vlastiti narod – a pokoji miliončić, ako već hoćete, kao mnogo puta do sada, i u vlastiti novčanik turnuti.

Misli, međutim, lider SDP-a, a i oni koji mu aplaudiraju, da je narod hajvan – ili stoka, kako bi nekoć, jedan drugi moćnik, imao običaj procijediti – i da je zaboravio na ono što su prethodne četiri godine činili. Misli, istina, „veliki ljevičar“ da su na to zaboravili i njegovi politički takmaci. Ali, nisu. Na to ga podsjetiše i ovih dana – a, nastavi li istom pričom, ne shvati li poruku, podsjećat će ga, siguran sam, i u mjesecima koji dolaze.

Sve to je, doduše, dio predizbornog cirkusa – i drugačije ga ne treba ni doživljavati. Ako bi se cirkus nastavio i nakon listopada, to bi već bila druga priča – i dodatno bi otežalo ionako rovitu političku stvarnost ove zemlje. Ali, ne žurimo sa zaključcima – jer, to vrijeme treba sačekati.

Za neke druge pojave u bh. društvu, međutim, taj isti termin, termin „cirkus“, se ne bi mogao koristiti. Sve ostalo, hoću reći, nije cirkus nego dio sumorne stvarnosti. BiH je, primjerice, prema svim praćenjima, na vrhu kriminala i korupcije u Evropi – a puno ih ispred nje nije ni u ostatku svijeta. Ovih dana to im je, i pred domaćom i pred svjetskom javnošću, u brk sasuo i ambasador Japana u BiH. Vlada Japana, koja želi pružiti pomoć od poplava nastradalim dijelovima zemlje, pojašnjava ambasador, nije spremna to učiniti jednostavnim transferom novca na račun institucija BiH. Jer, ako je temeljem iskustva suditi, barem jedan dio donacija bi – umjesto kod ljudi koji ostadoše bez onoga što desetljećima stjecaše, pa i krova nad glavom – mogao završiti u džepovima korumpiranih i beskrupuloznih političara.

Drsko od ambasadora, što je-je. Poštena čovjeka to bi svugdje na svijetu povrijedilo. I na takve bi optužbe, koliko preko noći, pošteni i odgovorili. Jer, kome to, tamo neki Japanac, prišiva i nemoral i beskrupuloznost – o sklonosti kriminalu i korupciji da se i ne govori? A što se dogodi ovdje? Ne čuh ni riječi osude – i ni od koga. Grobna tišina – a prozvani bukvalno svi, i sa svih razina vlasti. I to, da ne bude zabune, oni isti koji su nerijetko tako grlati – u obrani interesa vlastitog naroda posebice. Otkuda, dakle, sada najednom tako radikalan zaokret – i kako ga objašnjavati? Uostalom, tovari li ti se sklonost kriminalu i korupciji, optužuje te se i za izdaju interesa vlastita naroda. Jer pobogu, tim optužbama ti se na najizravniji način poručuje da si opljačkao i narod sam. A ti šutiš.

Što je, dakle, po srijedi? Najjednostavnije, činjenica da su bh. politički gladijatori tu vrstu „igranke“ davno savladali. Koga, hoću reći, tangiraju optužbe bez imena? Uvijek se, naime, može iskoristiti joker kako se to ne odnosi na vas. Ono, drugim riječima, što je jasno čitavu svijetu, politička klasa ove zemlje još uvijek „nije osvijestila“. Da se proziva baš nju, ne nikoga drugoga, to njoj ni danas nije jasno. Ali, zato brzo reagira ako ju se, pojedine političare iz njezina sastava, proziva imenom i prezimenom. Jer, u tom ti slučaju ne preostaje nego da praviš konstrukcije zašto te se, i tko te „blati“. Učinio je ovih dana to i lider SNSD-a. Mediji, naime, objaviše informaciju da se protiv njega – a i kuma mu, ambasadora u zemlji istočnih susjeda – u Srbiji vodi istraga zbog sumnje da su milionske štete nanijeli Republici Srpskoj, njezinu zavodu za zdravstveno osiguranje. To je, uzvraća Dodik, politički pamflet – iza kojeg stoji SDS, a kojim ta partija želi pridobiti biračko tijelo.

Možda, recimo, to i jeste istina. Ali, tko može u pitanje dovesti sudove kako je SNSD stvorio privatnu državu za rodbinu i prijatelje? Jer, ovih su dana u medijima objavljeni podaci o namještanjima koja – bilo da se radi o pogodovanjima članovima obitelji ili prijateljima – idu na dušu najmoćnijem čovjeku ovog dijela BiH. Ni pol muke, međutim, da je tome sklon samo on. Obiteljskim namještanjima i pogodovanjima, u biznisu i državnim službama, skloni su, potvrđuju objavljeni podaci, i mnogi drugi – od srpskog člana državnoga predsjedništva i zamjenika predsjedavajućeg Vijeća ministara, preko prvog čovjeka Narodne skupštine, entitetske premijerke i članova njezina kabineta, do zastupnika u državnom i entitetskom parlamentu i prvih ljudi Ustavnoga suda.

Ako je tako, a moglo bi biti, logično je da se i u sustavu državne sigurnosti instalira one za koje ste sigurni da će vas, i to bezgranično, štititi – pod cijenu, dakako, da se udari i na temelje same države. Više puta do sada, recimo, izražavah sumnju u ono što se događa u SIPA-i. Jer, sve to upozorava da se ne radi o agenciji u službi zaštite sistema nego o centru moći koji se kontrolira – i za vlastite potrebe stavlja u pogon iz centara političke moći.

Često se, među inim, spekulira kako je ova agencija pod izravnom kontrolom dvojca Dodik-Čović. Koliki utjecaj na njezin rad ima ovaj potonji – ne znam. I, ruku na srce, to je pitanje na kojeg će se tek odgovarati. Da je, međutim, utjecaj Dodika gotovo pa apsolutan, sada je i više nego jasno.

Tužiteljstvo BiH je, podsjetimo, protiv prvog čovjeka SIPA-e podiglo, a Sud BiH potvrdilo optužnicu zbog, kako se navodi, nesavjesna rada u službi. Temeljem toga, zamjenik ministra sigurnosti mu je – privremeno, do okončanja sudskog procesa – zabranio pristup tajnim podacima jer bi, navodi se, iste mogao zloupotrijebiti u procesu protiv njega sama.

Ali, priča se time i ne završava. Nedostaje, naime, i odluka Nezavisnog odbora državnoga parlamenta. A ona je, pogađate, izostala zbog blokade koju izazvaše članovi ovog tijela iz RS-a, oni, dakle, pod izravnom Dodikovom kontrolom. I sve dok ona ne bude otklonjena, pojašnjava predsjednik ovog parlamentarnog tijela, opet čovjek pod istom kontrolom, optuženi čelnik SIPA-e je i dalje njezin direktor u punom kapacitetu – i s istim ovlaštenjima. A to onda – ako dobro razumijem – znači, i s mogućnošću neograničenog pristupa tajnim dokumentima.

I dokle tako? Do novih parlamentarnih izbora sasvim sigurno. A poslije? Poslije će se tek vidjeti – ovisno o tome što će rezultati izbora pokazati. Status quo, hoću reći, u odnosima političke moći značio bi status quo i u slučaju Zubac. Ili još konkretnije, u tom mu slučaju nitko ni pera odbiti ne može – pod cijenu, među inim, da zbog toga mora doći i do totalne demontaže političkog i pravnog sustava. Jer, kome je ovdje do zaštite političkog i pravnog sustava – u slučaju, dakako, da ti se oni obijaju o vlastita leđa. Logika je, zapravo – poslije mene potop. No, ni ta logika ne može vječno. Na red, drugim riječima, dođu svi – mislim na one koji s đavlom tikve sade – pa tko prije, tko poslije.

tačno.net
Autor 27.7.2014. u 23:57

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija