Osamnaest godina od optužnice protiv Karadžića i Mladića: Hoće li žrtve dočekati pravdu?

SARAJEVO (AA) – Faruk Vele

Na današnji dan prije tačno 18 godina Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju (ICTY) podnio je posebnu spojenu optužnicu protiv bivših političkih i vojnih lidera bosanskih Srba Radovana Karadžića i Ratka Mladića za genocid u Srebrenici u julu 1995. godine, dok je ranije, 25. jula 1995. godine, protiv njih dvojice potvrđena optužnica za ”genocid i druge zločine počinjene nad civilima širom teritorije Bosne i Hercegovine”, izvještava novinar Anadolu Agency (AA).

Karadžić je uhapšen 21. jula 2008. godine, 13 godina nakon podizanja optužnice. Nakon 15 mjeseci od hapšenja i skoro 14 godina od podizanja optužnice u Hagu je 26. oktobra 2009. godine počelo suđenje Karadžiću za genocid i zločine protiv čovječnosti koje je počinio na teritoriji BiH od 1992. do 1995. godine.

Radovan Karadžić bio je centralna figura, glavni zapovjednik i arhitekt politike etničkog čišćenja u BiH, izjavio je haški tužitelj Alan Tiger na početku svog izlaganja o zločinima optuženog.

”Godinama vrhovni komandant je naređivao svojim snagama da vrše kampanju prisilnog izvojevavanja monoetničke države iz teritorije etnički mješovite zemlje. Iako su Žepa i Srebrenica izmicali iz njegovih šaka, on je etnički očistio ogromne dijelove BiH i opkolio i stavio pod opsadu glavni grad”, rekao je tada tužilac Tiger, podsjetivši na zlokobnu prijetnju Karadžića 14. oktobra 1991. godine u Skupštini BiH:

„Ovaj put kojim ste vi krenuli je ista ona autostrada pakla i stradanja kojom su krenuli Slovenija i Hrvatska. Nemojte da mislite da nećete odvesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak, jer muslimanski narod ne može da se odbrani ako bude rat ovdje“.

Žalbeno vijeće Haaškog suda pod predsjedanjem Theodora Merona je 11. jula ove godine, na godišnjicu genocida u Srebrenici, poništilo oslobađajuću presudu Radovanu Karadžiću po prvoj tački optužnice, kojom ga se teretilo za genocid u više općina Bosne i Hercegovine. Predmet je vraćen na postupak Raspravnom vijeću.

Radovanu Karadžiću će se, ipak, suditi za genocid u BiH, nakon što je 28. juna 2012. godine bio oslobođen optužnice za genocid u sedam općina Bosne i Hercegovine, od marta do decembra 1992. godine. To je jedna od ukupno 11 tačaka optužnice.

Ratko Mladić, poslije Karadžića drugi najtraženiji haški optuženik, nekadašnji vojni lider bosanskih Srba uhapšen je u 26. maja 2011. godine u Srbiji. Mladić optužen je za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti počinjene nad Bošnjacima i Hrvatima, artiljerijske i snajperske napade na Sarajevo te za uzimanje pripadnika međunarodnih snaga kao taoce u ratu u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine.

Suđenje je počelo 16. maja 2012. godine. Tužitelj Dermot Groome je svoje uvodno izlaganje intonirao tvrdnjom da je Ratko Mladić, kao i Radovan Karadžić, imao “zločinački cilj da etnički očisti Bosnu i Hercegovinu”. Dodao je da je Mladić kao zapovjednik Vojske Republike Srpske od početka rata provodio “šest strateških ciljeva srpskog naroda”, po kojima se Srbi nasilno trebaju odvojiti od druge dvije nacionalne zajednice i zauzeti sve teritorije koje proglase svojima.

”Zajedno s Radovanom Karadžićem Mladić je bio na čelu udruženog zločinačkog pothvata čiji je cilj bilo trajno i nasilno uklanjanje Bošnjaka i Hrvata s teritorija Bosne i Hercegovine koji je proglašen srpskim”, naglasio je Groome.

Bošnjački oficir za vezu sa Haškim tribunalom (ICTY) Amir Ahmić kaže da su Karadžić i Mladić praktično ”predati, a ne uhapšeni”. Dodaje kako su se oni cijelo vrijeme skrivani uz podršku državnih organa Srbije i da ”treba vidjeti šta će se uraditi sa tom odgovornošću”. Naglasio je kako će Tribunal ovog mjeseca proslaviti 20 godina postojanja, ali da još uvijek postoji samo zahvaljujući dugogodišnjoj nesaradnji Srbije i zbog neodlučnosti Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda (UN) da sankcionira tu zemlju.

Ahmić dodaje kako ga brine jer se ”u finalu rada Tribunala”, kada se očekuju presude Karadžiću i Mladiću, dešavaju presude protivne međunarodnom pravu. Poput, kako kaže, pravne likvidacije danskog sudije Frederik Harhoff, koji je ukazao na utjecaj politike na Tribunal, te ocjene Apelacionog vijeća Specijalnog suda za Sierra Leone da je ICTY prekršio međunarodna pravila, ali da to niko ne želi da vidi.

”Kad u takvim okolnostima Tribunal radi, ne možemo ostati mirni i ne možemo a da se ne zapitamo kakav će biti ishod tog suđenja. Mi moramo zabrinuti za to sve, šta se sve može desiti u ovim okolnostima. Hoćemo li dočekati presudu Karadžiću i Mladiću, da li će se omogućiti da se dovede do kraja ovaj proces? Mi samo tražimo da se suđenja dovedu do kraja, da sve bude fer i korektno u skladu sa pravilima Tribunala. Evo, 18 godina je od optužnice, vjerovatno će biti 20 godina od optužnice kada bude donesena presuda, a onda ide i žalbeni postupak. Da li možemo biti zadovoljni? Možemo samo u toliko da su te osobe privedene pravdi i da će, ipak odgovarati. Nameće se i pitanje kava je bila uloga Tribunala i koja je njegova funkcija, da li da sudi najviše nivoe odgovornosti ili neke šefove logorske čuvare i šefove nekakvih logora”, pitao je Ahmić.

– Ko su Karadžić i Mladić? –

Radovan Karadžić je rođen 1945. godine u selu Petnjici blizu grada Šavnika u Crnoj Gori. Njegov otac Vuko je tijekom Drugog svjetskog rata bio član četničkog pokreta, a kroz veći dio Radovanovog djetinjstva Vuko je bio u zatvoru. Nakon osnovne i srednje škole, Karadžić se 1960. godine preselio u Sarajevo, gdje je upisao Medicinski fakultet. Tokom prakse bio je u Danskoj i New Yorku, gdje se dodatno izučavao za psihijatra. Jedan je od osnivača Srpske demokratske stranke (SDS) i predsjednik do 19.  jula 1996. kad je podnio ostavku. Bio je predsjednik tročlanog predsjedništva RS od dana njegovog osnivanja 12. maja 1992. do 17. decembra 1992., a nakon tog datuma jedini predsjednik Republike Srpske i vrhovni komandant njenih oružanih snaga.

Ratko Mladić je rođen je u martu 1942. u selu Božinovići kod Kalinovika. Imao je samo dvije godine kada su ustaše ubili njegovog oca. Karijeru generala počinje nakon završetka Vojne akademije u Beogradu gdje je bio najbolji polaznik vojnog sveučilišta u svojoj klasi. Aktivni sudionik krvavog raspada Jugoslavije postaje u ljeto 1991.godine. Tada je bio komandant 9. korpusa JNA u Kninu, u Hrvatskoj. Nakon toga, 1992. godine stupa na čelo Vojske Republike Srpske.