Otvoreno pismo političkim kandidatima

Povezani članci

• Stranac u noći
• Predsjednikove disonance
• Falično mjerenje procjenitelja Izića
• Bliži se četvrti međunarodni Street Arts Festival u Mostaru
• Kosor izrazila čvrstu potporu BiH na euroatlantskom putu
• Ličnost godine 2014 – Esad Bajtal: „Intelektualac je moralni pojam – raditi i ponašati se u skladu sa savješću“

Mreža Vijeća učenika Kantona Sarajevo je uputila otvoreno pismo svim kandidatima za načelnike i općinska vijeća u Kantonu Sarajevu.

Pismo prenosimo u cjelosti:

Poštovani kandidati za načelnika,

Poštovani kandidati za općinska vijeća Kantona Sarajevo,

obraćam vam se u ime svih srednjoškolaca u Kantonu Sarajevo.

Mreža vijeća učenika Kantona Sarajevo je zajedničko ime za vijeća učenika u svim srednjim školama u Kantonu Sarajevo. Mrežu vode isključivo srednjoškolci koji biraju svoje predstavnike i zastupaju interese srednjoškolaca. Naša vizija su srednjoškolci posmatrani kao resurs koji država treba da koristi, a ne problem koji treba rješavati.

Mi smo generacija mladih ljudi koji žele da uspiju. Želimo da koračamo stazama svjetlosti u jedinoj nam domovini, da je veličamo i živimo budućnost mnogo ljepšu i bolju od sadašnjosti.

Pitamo se kada ćemo prestati izvoziti intelektualce, genijalce, talente, najbolje učenike, studente i radnike, a umjesto toga ih zadržati, jer su nam itekako potrebni. Ne želimo da napuštamo svoju državu, svoju porodicu i prijatelje da bismo sutra uspjeli negdje u tuđini. Tamo gdje ništa nije naše. Tamo gdje je sve strano. Želimo da sve to možemo ovdje. Želimo to uz miris bosanske kahve. Uz žubor Vrbasa, Une i Drine. Želimo, uživajući u ljepotama Starog mosta, Sahat kule i Sebilja. Želimo.

Obrazovanje je neophodno za kontinuirani rast i prosperitet u današnjem društvu koje je zasnovano na znanju. Loš kvalitet obrazovanja prijeti našoj državi, pa tako, naravno, i Kantonu. Ulaganje u obrazovanje je neophodno, jer suprotno za sebe nosi mnogo negativnih posljedica od kojih su samo neke maloljetnička delikvencija, nezadovoljavajući rezultati, slab ekonomski razvoj i na kraju, uz sve ostalo što nas tišti, odljev mozgova.

Naš sljedeći zahtjev je poboljšanje gradskog prevoza, posebno iz „okolnih“ i „zabačenih“ dijelova grada. Ovo od vas ne zahtijevaju samo srednjoškolci, nego svi građani, korisnici istog. Naš prijedlog eventualnog rješenja je da postoji tačan red vožnje koji će se poštovati, što podrazumijeva da se bus/trolejbus/tramvaj ne čeka satima. Uz to napraviti sistem da svako mora kupiti kartu, na taj način ste i vi u plusu. Naravno, uz pogodnosti za učenike, studente i druge koji gradski prevoz koriste svakodnevno.
Molim vas, omogućite nam da neometano možemo ići u školu.

Znate, nekad kad se vraćamo sami iz škole prepadnu nas psi lutalice. Laju, gladni su. Strah nas, a opet nam ih žao. Žao nam je jer ih se ne rješavate na adekvatan način. Šintori i naši navodni azili nisu rješenje. Ne postoje odgovarajuća mjesta za odlaganje leševa ubijenih pasa, što direktno dovodi do ogromnog zagađenja okoline. Na ulici su jer ih je neko, nekada ostavio. Napadaju jer su gladni. Mora postojati mjesto za njihov boravak, ne smiju biti gladni. Moraju imati čip koji služi da se pas može locirati i vidjeti čiji je. Vlasnik svakog napuštenog psa na taj način može biti kontaktiran i kažnjen za napuštanje živog bića.
Ma, kod nas ni ljudi nisu zaštićeni, šta da očekujemo za životinje? Što bi marili za njih? Dokažite nam da je suprotno.

Parkovi, ulice, zelene površine na kojima bismo trebali uživati slušajući cvrkut ptica su prepune smeća. Postavljanje većeg broja kanti za odlaganje otpada koje će se redovno prazniti i kazne za bacanje smeća na mjesta koja nisu predvidiva za to bi smanjilo ovaj problem.

Neki od nas su upravo položili vozački ispit. Sretni smo krenuli da provozamo prijatelje, ali – nemamo gdje parkirati! Povećajte broj parking mjesta, posebno na prometnim mjestima. I da, vodite računa da ne možemo cijeli džeparac potrošiti na plaćanje parkinga.

Stipendišite nadarene učenike, odlične i angažovane učenike. Vjerujte mi – bit će vam duboko zahvalni i sigurno će vam duplo vratiti. Mediji, podržite nas, a profesori, shvatite. Pomozite nam da povećamo svijest nastavnog kadra o poimanju nevladinog sektora i neformalnog obrazovanja. Često smo više mogli naučiti iz neformalnog obrazovanja, nego formalnog.

Riješite problem beskućnika, pa duša nas zaboli kad ih vidimo! A vjerujte nam, ne možemo opušteno proći pored njih, psiha je čudo… Vi imate sve, pa valjda ne vidite.

Jako smo nesigurni na ulicama i u javnom gradskom prevozu. Povećajte policijske patrole, posebno u večernjim satima. Informišite mlade o drogi i alkoholu, pravite što više seminara da im ukažete koliko je to zlo. Pomoći ćemo vam. Obećavamo.

Želimo više zelenih površina. Ako nije moguće napraviti nove parkove (razumijemo da to zahtijeva velika ulaganja) onda, barem uredite ove koje već imamo.

Vidite li da ne mislimo samo na sebe? Mislimo i na našu djecu, na penzionere, životinje, ma na sve nas! Jer, svi smo mi jedno, ako me razumijete…

Još nešto, da li znate koliko srednjoškolaca ima u Kantonu Sarajevo? Jeste li se ikada zapitali? Znate li da bismo sigurno mogli osigurati barem jedno političko mjesto? Sad sigurno jeste, a niko od vas nije svoje aktivnosti usmjerio ka nama. Za koga onda da glasamo? I zašto?!

Bilo kako bilo, glasat ćemo, budite sigurni. To je naša građanska dužnost, prije svega. Dokazat ćemo mi vama šta sve možemo i koliko smo veliki. Vidjet ćete. Nikada nismo prestali da prkosimo, tako bar kažu. Pa hajde onda, da zajedno napravimo Kanton Sarajevo bolji nego ikad, jaču nego ikad našu i vašu Bosnu i Hercegovinu. Eto, baš u inat. Prkosno.

Pokažite da vam je stalo do nas. Nemojte zanemariti sve ove zahtjeve, jer vjerujte mi, nismo nebitni i tiče nas se. Itekako nas se tiče! Mi smo vaša budućnost!
Mi želimo da uspijemo. Sa vama.

Molim vas, ne tjerajte nas da odlazimo.

S poštovanjem,

Aida Osmanagić

Predsjednica Mreže vijeća učenika Kantona Sarajevo