Prljavo Sarajevo

Gradimir Gojer
Autor/ica 5.1.2017. u 10:08

Izdvajamo

  • Uskoro će ponovo, bez njihove volje, biti ne izabran nego stranački oktroiran gradonačelnik Sarajeva, koji se, najvjerojatnije neće, po užasavajućoj sarajevskoj tradiciji, miješati u svoj posao, svejednako žaleći se na nedostatak nadležnosti?!

Povezani članci

Prljavo Sarajevo

Foto: dnevnik.ba

Kad ovoj tragigroteskalnoj slici dodamo čopore razbješnjelih gladnih pasa, pa onda atmosferu šatri sa trubačima banulim iz tradicijskog modela, Sarajevu apsolutno nepripadajućeg, pa onda uvredljivi blic pokušaj sa uvođenjem par-nepar sustava, koji je umjesto zaštite građana poprimio dozu naivnog politikanstva i tragično iskazane nekompetentnosti vlasti za reagiranje u vanrednim meteo-zdravstvenim okolnostima, pa onda skandaloznu nemogućnost parkiranja kao i nemogućnost pješačenja, vidi se dubina apokaliptične provalije u koju, nekad s razlogom opjevano Sarajevo, srlja.

Blagdanski dani u Sarajevu, kojima je nazočila velika većina populacije što se naziva građanima Sarajeva, a koja zbog socijalne mizerije u kojoj živi nije mogla otići na neku južniju ili sjeverniju, u svakom slučaju privlačniju destinaciju, protekli su tužno i sivo. To sam posebno osjetio po nekim detaljima od kojih je jedan svakako minorna, krajnje provincijalno osmišljena i izvedena iluminacija i opće ukrašavanje gradskih ulica i trgova, a drugi je nevjerojatna higijenska zapuštenost svih dijelova grada.

Tako niti jedna, pa ni bh. metropola, jednostavno, ne smije izgledati. Nedavno, boraveći u dalmatinskoj metropoli Splitu, vidio sam, za grad u kojem živim, nevjerojatan prizor – golemi broj malih električnih automobila koji se kreću i po zaštićenoj kulturno-povjesnoj zoni, i uz veliki broj uniformiranih čistača, maltene u letu hvataju svaki otpadak… To je kod nas u Sarajevu, uistinu misaona imenica…

To što je grad higijenski zapušten, čitaj prljav, nikoga, očito niti od kantonalne, a niti od odlazeće gradske administracije ne brine. Da li baš doček Nove godine na otvorenom, ma kako perfektno bio izveden i izgledao, može sakriti prljave, u sivilo oronule ulice glavnog grada BiH?! Naravno da ne može! Svojim očima sam vidio kako turisti umjesto džamija, katedrale, sinagoge, Saborne crkve i drugih kulturno-povjesnih znamenitosti fotografiraju manje ili veće gomile nečistoće na sarajevskim ulicama. To niti u situaciji najtežih ratnih godina ovom gradu nije moglo da se desi!

Vozeći se jučer sa sarajevskim taksistom ogorčenim na ono u šta se Sarajevo pretvara, a pretvara se u kasabu bez izgleda da se bilo što uskoro promjeni, čuo sam njegov, sasvim prirodan lament koji rađa pitanja: „Da mi je sjesti sa premijerom Kantona i Gradonačelnikom, i upitati ih, onako uz kafu, čime se gospodo vi zapravo u medijima hvalite, šta je to na šta ste ponosni??

Ovaj rezignirani stari Sarajlija precizan je u detekciji mrlja na obrazini dragoga mi grada. Nisam, nažalost primjetio da je ijedna politička stranka ili nevladina udruga reagirala na nepodnošljivost življenja u ovako zapuštenom i nečistom gradu…

A građani šute i trpe.

Uskoro će ponovo, bez njihove volje, biti ne izabran nego stranački oktroiran gradonačelnik Sarajeva, koji se, najvjerojatnije neće, po užasavajućoj sarajevskoj tradiciji, miješati u svoj posao, svejednako žaleći se na nedostatak nadležnosti?!

Taj refren isuviše dugo slušam, a i sam sam u Gradskom vijeću pokretao nekoliko inicijativa za koje te famozne nadležnosti nisu niti potrebne… Ali, naš narod mudro zbori: „O pokojnicima sve najbolje.“

Odlazeća gradska vlast upravo je neinventivnost i nedostatak inicijative i akcionosti krunisala kasablijskim izgledom Sarajeva u ovim božićno–novogodišnjim–hanukinskim danima i noćima…

Kad ovoj tragigroteskalnoj slici dodamo čopore razbješnjelih gladnih pasa, pa onda atmosferu šatri sa trubačima banulim iz tradicijskog modela, Sarajevu apsolutno nepripadajućeg, pa onda uvredljivi blic pokušaj sa uvođenjem par-nepar sustava, koji je umjesto zaštite građana poprimio dozu naivnog politikanstva i tragično iskazane nekompetentnosti vlasti za reagiranje u vanrednim meteo-zdravstvenim okolnostima, pa onda skandaloznu nemogućnost parkiranja kao i nemogućnost pješačenja, vidi se dubina apokaliptične provalije u koju, nekad s razlogom opjevano Sarajevo, srlja.

Izabrati gradonačelnika to je sveti čin u europskim demokracijama, pri čemu u tome sudjeluju svi građani. Za koji dan opet će Sarajevom prostrujati vijest da su političke stranke nekoga od svojih poslušnika instalirale na poziciju prvog čovjeka grada. A grad će i dalje tonuti u svakom pogledu.

Barem bi ga za početak trebalo temeljito očistiti i pristojno osvijetliti… Ali koga to u Sarajevu uopće interesira???

Šekspir: „Ostalo je šutnja…“

A ja tek: no coment!

Gradimir Gojer
Autor/ica 5.1.2017. u 10:08