Radomir Lazić: Počinje odbrojavanje

Radomir Lazić
Autor/ica 2.10.2014. u 09:53

Radomir Lazić: Počinje odbrojavanje

Foto: Sofia

Dobro došlo zlo, ukoliko dolaziš samo.

Ostao nam je dužan jedan čovjek, koji do same svoje smrti nije o tome govorio niti je ostavio neku oporuku, reći bar dio istine o stvarnim razlozima raspada jedne države. Znao je o tome, vjerovatno, više od svih drugih i znao je jesu li je samo jedni „čuvali“ ili su u tome imali više pomagača.

Svoj glas, na posljednjim izborima na kojima sam glasao, dao sam njemu vjerujući u njegove reforme a i ne sluteći šta se sve sprema. Poslije tih izbora nisam više nikad glasao. Mislim da nije u redu da razuman čovjek glasa protiv sebe i svojih najbližih ili još gore da, glasajući, bude saučesnik u svom ovom zlu koje nas je snašlo i traje još uvijek. Ponosan sam na to i danas, sačuvavši sa onih par procenata koji su to isto uradili, i razum i obraz.

Priznajem, povuklo me nešto prošli put, kada je izgledalo da ima još uvijek nade, da glasam za one koji su mi obećali da ću ponovo biti samo čovjek i da će jedino to i biti važno, da smo se konačno dozvali pameti ali računao sam da i ne moram glasajući na takav način to i dokazivati. Moje bi bilo da radim a od onih za koje sam mislio glasati da mi u tome bar ne smetaju.

Ne snalazim se baš najbolje u svemu ovome što se uoči ovih izbora dešava kao što se i za svo vrijeme prije njih nisam „snalazio“ i sigurno bi ih propustio, brinući sasvim druge, zbog nesnalaženja, brige da me, u dvije riječi, ne ubijediše da trebam glasati oni koji više „brinu“ o nama nego mi sami o sebi. Pa još, ako bi se i predomišljao za koga, da se i naslutiti ko bi to trebao biti i šta će mi se desiti ako to ne uradim.

Ostalo je još toliko vremena da odlučim hoću li glasati za onoga čije uvjerenje o državljanstvu ima duplo manje godina nego moja vozačka, BH dozvola. Da glasam za onoga, a u istom rovu smo bili, koji je to ipak debelo naplatio i riješio tek sad da krene odlučnije ili da trpim glasajući za onoga čiji iznos ušteđevine je desetak puta veći od broja onih koji su glasali za njega i uzdam se u Boga da moje trpljenje neće dugo trajati. Da glasam za onoga čije kućne prijatelje i poslovne partnere očekuje dugogodišnja robija a možda i njega samog. Da dam svoj glas čovjeku koji je odlučio uzeti stvari u svoje ruke, opet iz mojih, i „žrtvovati svoje ime, ugled i mir“ kako bi nešto napravio za ovu zemlju (kako li se to žrtvuje ime i ugled boreći se za svoju zemlju) ili trpim i glasam za onoga koji, za razliku od svih drugih, ima i zvaničnu potvrdu da je lud. Da glasam za hapšene, naoružane ili puštene uoči izbora ili trpim glasajući za snagu koja je protiv Dodika a sami su ga, sebe radi, napravili takvim kakav jeste.

Da glasam za novu generaciju političara uz prezir prema trenutnoj politici a svi skupa će se sutra zvati vlast jer drugačije ne može biti.

Da glasam za one koji opet jednu državu „čuvaju“ ili trpim zbog onih koji im u tome pomažu.

Da, ubijedili ste me. Glasaću, opet radi razuma i obraza, za nenasilne ekstremiste koji misle svojom glavom i ne prihvataju ono što im upravljači serviraju kroz kontrolisane medije. Neke od njih, nadam se, vidjeću u tramvaju a ne u Audiju i poslije izbora. Glasaću za one koji Bosni žele dobro a ne one koji je „vole“.

A šta će biti s ovom državom poslije izbora? Ne liči li ovo sve skupa na sve ono što se dešavalo uoči i poslije prvih „demokratskih“ izbora. Ovih dana, na jednom od predizbornih skupova, general Sefer Halilović rekao je da će doći vrijeme kada ćemo morati glasati za njega.

Dobro došlo zlo, ukoliko dolaziš samo.

Radomir Lazić
Autor/ica 2.10.2014. u 09:53