Sedamdeset treća godišnjica Bitke za ranjenike na Neretvi

Povezani članci

• Šušnica: Dragan Čović i hercegovački HDZ na sve moguće načine kidišu na BiH
• Dvadeset teza o mogućnosti i budućnosti Bosne i Hercegovine
• IVO KOBAŠ: HASE – VOLIO JE, I BIO JE VOLJEN
• Osamdeset godina od Kristalne noći
• Naša stranka upozorava: Još uvijek nema poziva ni materijala za hitnu sjednicu o vodosnabdijevanju u Sarajevu
• Najbolje i od regionalne produkcije na 54. MESS-u

U Jablanici se svečano obilježava sedamdeset treća godišnjica Bitke za ranjenike na Neretvi i 80 godina od formiranja prvih internacionalnih brigada.

Ceremoniju organiziraju SABNOR BiH, zajedno sa UABNOR-om Jablanica te društvom “Josip Broz Tito“ Jablanica i Muzejom “Bitka za ranjenike na Neretvi“, pod pokroviteljstvom Federalnog ministarstva za pitanje boraca i invalida obrambeno-oslobodilačkog rata, općine Jablanica, te SABNOR-a BiH.

U okviru programa, planirana je izložba plakata “No pasaran”, posvećenih pozivu na revoluciju za slobodu španskog naroda, te fotografija i dokumenata kao i zabilješki boraca iz toga perioda.

Položeno je cvijeća na Spomen obilježju Muzeja “Bitke za ranjenike na Neretvi”, kao i “Cvijet za ranjenike”, spuštanje 73 karanfila sa mosta u Neretvu.

Upriličena je svečana akademija,  te film “Reprint”, istaknutog španskog revolucionara Čede Kapora, kao i inserti iz filma “Bitka na Neretvi”.

Bitka za ranjenike na Neretvi predstavljala je završnicu četvrte neprijateljske ofanzive u Drugom svjetskom ratu, tačnije, u februaru i martu 1943. godine. Godine 1963. prvi put se pokreće inicijativa da se u Jablanici obilježi Bitka za ranjenike. Izgradnja Muzeja “Bitka za ranjenike na Neretvi” započeta je 1976. godine, a 12. novembra 1978. godine nad Neretvom je, u autentičnom ambijentu, podignut Muzej.

Najveći skup koji je Jablanica doživjela

Glavni eksponat je bio porušeni željeznički most s improviziranim drvenim mostom. Muzej okružuje spomen-park. U blizini je partizansko groblje, a s druge strane Neretve se nalazi autentičan bunker. Ćamil Cero, direktor i kustos Muzeja, prisjeća se otvorenja kojem je prisustvovao Josip Broz: “Tom skupu je prisustvovalo sto hiljada ljudi. Veći skup Jablanica nije zapamtila. U periodu od otvorenja Muzeja pa do 1988. godine posjetilo ga je tri miliona posjetitelja iz svih krajeva Jugoslavije i svijeta.” Projektanti Muzeja su inžinjeri arhitekture Branko Tadić, Zdravko Dunđerović i Mustafa Ramić iz Sarajeva. Ukupna površina Muzeja je 3.312 kvadratnih metara. Pored izložbenog prostora, u zgradi Muzeja se nalaze hol i mala dvorana za povremene izložbe, velika dvorana s petsto mjesta i biblioteka s čitaonicom. Ćamil Cero ukazuje na probleme ovog spomen-kompleksa.

“Postavka Muzeja je u proteklom ratu 1992-1995 bila potpuno uništena, a sam objekat je bio poprilično devastiran. Nabujala rijeka Neretva je 17. novembra 1992. godine odnijela porušeni most, drveni dio je odnijela, a željeznu konstrukciju pomjerila. Od tada počinje borba za vraćanje mosta. Stupili smo u kontak s Elektroprivredom Bosne i Hercegovine i čak je bio napravljen projekt obnove porušenog mosta. Međutim, došao je rat, aktivnosti su stale i od tada traje naša borba za vraćanje porušenog mosta. Ima jedna zanimljiva izjava jablaničkih đaka, koju su napisali kada su radili portofoliju: ‘Partizani su drveni most napravili za devetnaest sati, a nadležnim organima u Bosni i Hercegovini to nije uspjelo za devetnaest godina.’ Od tada je prošlo dvije godine, tako da više nije devetnaest, nego dvadeset i jedna godina. Trenutno je cilj uraditi idejni projekt da se vidi koliko bi koštala rekonsrukcija i obnova porušenog mosta, a onda bi se vodili razgovori s Elektroprivredom i s Vladom o tome da se most, po kojem je Jablanica prepoznatljiva, vrati u prvobitno stanje. Što se tiče izložbene postavke, mi smo vratili jedan dio eksponata, ali neke eksponate nismo uspjeli prikupiti, jer ne postoje ni u Arhivu Bosne i Hercegovine, ni u Historijskom muzeju BiH. Planiramo da naredne godine neko od naših kustosa ode u Istorijski institut u Beogradu, u kojem se nalazi sva dokumentacija, da bismo kompletirali stalnu muzejsku postavku. U zadnje vrijeme smo sanirali dobar dio krova Muzeja, pa se može reći da nam stižu bolji dani”, kaže Cero.

Najhumanija bitka u historiji ratovanja

Bitka za ranjenike na Neretvi bila je bitka za spas preko četiri hiljade ranjenika, koju su vodile i dobile partizanske jedinice protiv udruženih njemačkih, italijanskih, ustaških i četničkih snaga. Partizanske jedinice, ranjenici i narod koji je bježao od neprijatelja našli su se krajem februaru 1943. godine u potpunom okruženju, u dolini rijeke Neretve i prozorske kotline. Komadant partizanskih snaga Josip Broz Tito je naredio rušenje mostova. Srušena su četiri mosta na rijeci Neretvi i jedan na rijeci Rami. Njemački komadanti su tada bili uvjereni da partizani i ranjenici neće krenuti na istok, preko rijeke Neretve, već na sjever, u dolinu rijeke Vrbas. Iz tog razloga su naredili koncentraciju svojih snaga u dolini rijeke Vrbas. Međutim, proboj iz obruča partizani nisu izveli u tom pravcu, kako su očekivali njemački komandanti, nego je izveden preko rijeke Neretve u Jablanici. Kada su partizanske snage došle na obalu Neretve, od vrhovnog komandanta Josipa Broza stiže naređenje da se sruši željeznički most, koji je predstavljao mogućnost prelaska na drugu stranu Neretve i spas za partizane. Bilo je to ratno lukavstvo, jer su fašističke snage stekle dojam da su namjere partizana sasvim drugačije. Most je srušen, a mali drveni most, kojim su trebali preći partizani s ranjenicima, je napravljen za samo devetnaest sati. Nakon proboja, ranjenici i partizani kreću prema planini Prenj. Proboj preko Neretve po mnogo čemu je jedinstvena pojava u historiji ratovanja, jer je razbijeno jako okruženje unutarnjom snagom opkoljene vojske, izmučene borbama i bez pomoći sa strane. Po humanosti, odlučnosti, istrajnosi i, prije svega, po Titovoj strateškoj zamisli, ova bitka je ušla u sve vojne udžbenike svijeta. Ukupno je bilo devedset hiljada neprijateljskih vojnika, nadmoćno naoružanih, s jakom artiljerijom i tenkovima, te petnaest aviona. S druge strane im se suprotstavilo osamnaest hiljada i petsto partizana, znatno slabije naoružanih, s četiri hiljade ranjenika i mnogobrojnim grupama ljudi koji su bježali od neprijatelja.

Slavna bitka ovjekovječena filmom

Koliko je važna i velika bila Bitka na Neretvi pokazuje i činjenica da je istoimeni film, snimljen 1969. godine, bio najspektakularniji i do tada najgledaniji partizanski film socijalističke kinematografije, s nizom međunarodnih zvijezda. Film je bio nominiran za Oscara za film na stranome jeziku. Jedan od filmskih plakata američke verzije je potpisao veliki Pablo Picaso, a u nekim scenama Nijemci voze američke Sherman tenkove.

Misao vodilja četvrte ofanzive je bila da se ranjenici ne smiju ostaviti. Ostaje nam nada da će se sličnom mišlju voditi i nadležni, pa da neće ostaviti ranjeni Muzej i ranjeni most na Neretvi da izdahne nakon sedamdeset godina hrabre borbe i odoljevanja nedaćama. Neretva nije samo rijeka, ona u sebi nosi ono najljepše – istinsku brigu za čovjeka, za ranjenog druga saborca.

Jablanicu danas pohode delegacije Saveza antifašista i boraca narodnooslobodilačke borbe iz više gradova naše zemlje, te zemalja regiona. U sklopu programa najavljeno je polaganje cvijeća na spomen obilježje te spuštanje 73 karanfila u Neretvu, dok će biti održana i svečana akademija.

fena/visoko.co.ba