Stari, sretan ti Dan državnosti

Predrag Blagovčanin
Autor 25.11.2015. u 00:08

Stari, sretan ti Dan državnosti

Foto: bh dragons

Današnji dan odnosno 25. novembar ostaće duboko urezan u kalendar moderne civilizacije. Tog sudbonosnog dana za mnoge Bosance i Hercegovce, John Meyenberg iz savezne američke republike Missouri u gradu Seint Louisu došao je na ideju da patentira mlijeko u prahu.

Kako naši vrsni istoričari tvrde da nije bilo John Meyenberga i njegovog genijalnog izuma, tog čarobnog i esencijalnog mlijeka u prahu danas ne bi bilo Bosne i Hercegovine, a definitivno ni ravnopravnih Muslimana, Srba i Hrvata, koji će u jednom dijelu naše srcolike države danas proslaviti neradni dan.

Upravo zahvaljujući tom Amerikancu i njegovom mlijeku u prahu danas šezdeset i sedam godina nakon prvog zasjedanja ZAVNOBIH-a u Mrkonjić Gradu izrasli smo u snažne, kalcijem predozirane, Muslimane, Srbe i Hrvate, istinske patriote i zaljubljenike u vlastitu zemlju i državu.

Irfan Smajić neće proslaviti Dan državnosti Bosne i Hercegovine. Ne slavi ga još od 25. novembra 1994. godine kada mu je oca ubio snajper ispred haustora zgrade dok se sa prve linije vraćao noseći dvije konzerve Ikara, mlijeko u prahu i šteku Drine sarajevske.

Kao i svakog 25 novembra Irfan će ustati ujutro, popiti kafu sa majkom, fino se obući i prošetati Sarajevom. Hodat će opranim ulicama glavnog grada naše države i gledati pravilno ili nepravilno raspoređene zastave. Kao da je uopšte bitno. Pitagora bi svakako bio veoma ponosan na žute trokute koji se vijore na prohladnom novembarskom suncu.

Na putu do Bara, groblja gdje mu je otac sahranjen, proći će kraj zatvorenih državnih, opštinskih i kantonalnih institucija, proći će kraj ekskluzivnih tržnih centara iz kojih izlaze nasmješeni ljudi sa markiranim kesama, na semaforu će ga zamalo zgaziti neki idiot u službenom audiju, pljunut će na fasadu svake novoizgrađene vile i na kraju sjesti na hladni mermer očevog nadgrobnog spomenika.

Zapalit će cigaru.

Šta ima stari, kakav si mi ti danas? Mama je dobro osim što je zeza onaj šećer. Doktor je rekao da je od stresa i da pripazi malo šta jede. Ona njena firma je u stečaju, a nju su nogirali sa posla godinu dana pred penziju. Sad su na sudu, a taj lik što ih je privatizirao je pravo jak pa izgleda neće biti ništa od povratka na posao. Šta ti imam pričati. Znaš i sam kakvi su naši sudovi i ko su nam sudije. Grijanje su nam isključili. Jebiga, nismo imali para da plaćamo, još su nas i tužili pa moramo platiti i račune i sudske troškove.  

Anja je upisala treću godinu na fakultetu. Ja joj još uvijek govorim da je budala što studira arheologiju. Pa kod nas Zemaljski muzej ne radi, a ona misli da će živjeti od arheologije. Džabe joj je govoriti. Ona je pokupila izgleda onu tvoju tvrdoglavost. Al’ u principu uvijek može kupiti diplomu nekog ekonomskog ili pravnog fakulteta u Kiseljaku ili Travniku učlaniti se u pravu stranku i fino se uhljebiti.

Znam da te interesuje dnevnopolitička situacija. Izgleda da gore kod vas nema Avaza, a bogami ni Oslobođenja. Izbori su nam pošli. Nista se nije dogodilo, niti promijenilo. Kako će se i promijeniti kad se od rata isti likovi motaju. Ja nisam glasao. Jednostavno nisam imao za koga. Samo sam prekrižio listiće i napisao da mi ga mogu popušti svi od reda. I desni i lijevi a pogotovo oni u centru. Evo i ovaj dan se ne obilježava u čitavoj zemlji. Majkemi moje niko ne voli ovu državu. Srbi kao neće ovaj datum, Hrvati bi najdraže da naprave i oni neki svoj kanton, muslimanima je sasvim svejedno, važno je samo da ima para. Često se pitam za šta ste ratovali. Onaj tvoj drug iz jedinice što je ostao bez nogu se ubio ima dvije sedmice. Ostala mu žena sa dvoje djece. Nije valjda čovjek mogao podnijeti ovaj život. Ispade da ste ginuli i ostajali bez ruku i nogu za njihove stanove, kućerine, poslovne prostore, audije, ljubavnice i račune po Švici. Sve u svemu zajebali su vas pravo.

Ja sam dobro. Odradio sam onaj pripravnički nakon fakulteta i sad sam na birou. Konobarišem u jednom kafiću pa tu namaknem nešto para. Bude za cigara. Iskreno malo mi je glupo ovo reći ali ponekad poželim da se ponovo zarati, da nam otvore granice pa da se dokopam Njemačke, Norveške ili Amerike. Muka mi je više od Bosne, nacionalnih interesa, nacionalista, fašista, ovih idiota koji nas vode i ovog glupog i zatucanog naroda. A i vi ste krivi. Sjećam te se koliko si mi puta govorio: „Irfane obraz je najbitniji.“ Evo me sad, obraz mi je čist, a noge bose. Biti pošten ili budala u ovoj zemlji je jedno te isto. Stari, ne tražim puno. Hoću samo da normalno živim, da me boli neka stvar ko je predsjednik. Da se oženim, napravim dvoje djece i da se ne pitam hoću li imati za grijanje i hranu.

Ne pitah kako si ti, al’ svakako moram sad ići. Zaboravio sam mami kupiti cigare i mlijeko. Vidjet ćemo se sljedeće godine i tata, sretan ti Dan državnosti.

*Tekst je izvorno objavljen 2014. godine.

Predrag Blagovčanin
Autor 25.11.2015. u 00:08

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija