Tjelesni i kognitivni razvoj u ranom djetinjstvu i glotodidaktika

Benjamin Hedžić
Autor/ica 27.3.2017. u 10:23

Tjelesni i kognitivni razvoj u ranom djetinjstvu i glotodidaktika

Foto: phoenixpubliclibrary.com

Prvi put sam se sa predškolskom djecom profesionalno susreo prije nekoliko godina prilikom posjete u funkciji savjetnika vrtiću „Leptirić“ u Sarajevu. U Kantonu Sarajevo se eksperimentalno već neko vrijeme u dva vrtića djeci nudi njemački jezik kao kraäi specijalizirani program. Nastavnica koja dva puta tjedno sa mališanima drži čas njemačkog jezika u predrazgovoru mi se činila jako stručnom i iskusnom, međutim u praksi ipak nije mogla adekvatno vladati grupom od 25 mališana svih 45 minuta. Jednostavno, djeci je nedostajalo koncentracije, a času struktura sa radnim segmentima i pauzama. I pored nedostatka koncentracije, djeca su na sebi sopstven način uživala na satu. Povremeno bi radili sa nastavnicom pripremljene pjesmice i igrice, a ponekad bi sve to ignorirali i činili svojevoljno nešto sasvim drugo. Pitao sam se zašto?

Kako bi ovo pitanje, a i temu najavljenu u naslovu ovoga rada, adekvatno prikazao, valja prvo pojasniti pojam razvojne psihologije „rano djetinjstvo“ u odnosu na konvencionalno određivanje dječje starosti, potom što je to tjelesni, a što kognitivni razvoj djeteta u ranom djetinjstvu, te koliko je on povezan sa usvajanjem prvog i inog jezika. U radu ću pokušati zadržati fokus na glotodidaktičkim aspektima, te ih promatrati u kontekstu razvojne psihologije na osobno stečenim iskustvima.

 Rano djetinjstvo

Upravo mališani opisani u uvodu rada pripadaju ovome razdoblju koje se proteže od druge do šeste godine i koje u razvojnoj psihologiji nazivaju  „rano djetinjstvo“. Dijete u tom periodu ovladava raznim aktivnostima, usvaja veliki broj informacija, razvija svoj govor od stupnja govora odraslih, počinje logički misliti, razvija svoja čuvstva i sposobnost njihova izražavanja ali i kontroliranja. Ovo razdoblje je ono u kojemu se djetetove psihičke i fizičke funkcije najviše mijenjaju i prilagođavaju zahtjevima koji se postavljaju pred dijete na putu ka odrasloj osobi. Ovdje je važno naglasiti da dijete u ovom periodu doživljava procvat u govornom razdoblju prvog, a ukoliko to omogućava jezično okruženje, i inog jezika, pa se ovaj period nerijetko i u procesu usvajanja jezika naziva najproduktivnijim periodom. U praksi sam to zapazio promatrajući da djeca u vrtiću osim što se rado igraju sa svojim vršnjacima, vrlo rado i komuniciraju sa njima, a ta komunikacija je nerijetko proizvod dječje mašte.

Tjelesni razvoj u ranom djetinjstvu

Promatrajući djecu u vrtiću, ali i onu u osobnom okruženju zamijetio sam da, zavisno od godine starosti, djeca ovog uzrasta već dobivaju, pa makar i parcijalno, oblike odraslih osoba, sa izduženim nogama, ocrtanim mišićima, nešto širim ramenima itd. Berk navodi da se u ovoj razvojnoj dobi usporava velika brzina tjelesnog rasta koja obilježava prve godine života. Dijete u prosjeku u ovom periodu naraste pet do sedam centimetara i poveća tjelesnu težinu za oko dva i pol kilograma. Promatrajući djecu u vrtiću dalo se primijetiti da znaju dosta dobro vladati grubom motorikom: hodati, trčati i penjati se, mada mi se činilo da sve ove aktivnosti kod neke djece još uvijek nisu dovoljno stabilne i koordinirane. Jedna bi djevojčica dosta sigurno trčala po odgojnoj sobi, ali kada bi se približila pragu vrata, zastala bi, pridržala se za štok vrata i tek tako osigurano prekoračila prag. Međutim, pored tjelesnog odnosno motoričkog razvoja u periodu ranog djetinjstva dolazi do brzog razvoja mozga i govornog aparata, što je izrazito važno za usvajanje inog jezika. Djeca su radoznala, britka u govoru i često dosta direktna. Dok sam sjedio u uglu sobe imao sam osjećaj da je svako od njih iz grupe barem jednom prišlo do mene sa nekim od pitanja ili komentara. Jedan me je dječak pri tome pitao kako se zovem, a kada sam mu odgovorio, rekao je: „Benjamine, zašto su ti prljave hlače?“ pokazujući na fleku koju do tada nisam zapazio. Dok sam se upoznavao sa Larisom, djevojčicom koja je već izgubila mliječne zube, pružila mi je lijevu ruku. Dominantnost jedne ruke koja je također jedan od procesa koji se odvija u ranom djetinjstvu usko se povezuje sa aktiviranjem jezičnih funkcija u mozgu. Berk navodi  da su kod dešnjaka, koji u zemljama zapadno svijeta čine 90% populacije, jezične funkcije zajedno sa kontrolom desne ruke smještene u lijevoj hemisferi. Kod preostalih 10% koji otpadaju na ljevoruke osobe, jezične funkcije su obično smještene u obje hemisfere, što pokazuje da su mozgovi ljevorukih osoba manje lateralizirani od mozgova dešnjaka. U ranom djetinjstvu razvijanjem fine motorike i određivanjem dominacije ruke dolazi i do „ranog pisanja“. Djeca u ovom periodu, točnije u predškolskom dobu, eksperimentiraju linijama i oblicima, uočavaju slova u slikovnicama i dječjim knjigama, te imitiraju druge kako pišu i tako sami polako počinju da pišu prvo slova, pa tek onda riječi. Zidovi sobe bili su ukrašeni dječjim crtežima, po neki od njih bio je i potpisan. Sve se činilo dosta šareno. Jednom sam tako pitao dječaka dok je onako švrljao po listu šta crta, a on mi odgovori: „Ne crtam nego pišem!“ „A šta pišeš?“ upitah ga, „Svoje ime.“ odgovori dječak. Često je upravo vlastito ime ili pak prvo slovo vlastitog imena ono što dijete prvo napiše. Ovo je posljedica toga što mnoga predškolska djeca misle kako jedno slovo predstavlja riječ ili kao svako slova u nečijem imenu predstavljaju jedno ime. Predškolci vrlo brzo postaju svjesni općih obilježja pismenog jezika i kreiraju vlastite pisane simbole koji liče na stvarne, a predstavljaju primjerice neku priču. Ubrzo dijete shvati i da su slova sastavni dio riječi, te da su na sustavan način povezani s govornim glasovima. Što djeca imaju više neformalnog iskustva s pisanim jezikom, to su spremnija prionuti na složene zadatke uključene u čitanje i pisanje. Ovdje je postavljen temelj za čitanje i pisanje na prvom jeziku što je usko vezano i sa usvajanjem ovih vještina u inom jeziku.

Kognitivni razvoj u ranom djetinjstvu

Andrilović i Čudina-Obradović u svojoj knjizi Osnove opće i razvojne psihologije kao opis kognitivnog razvoja navode sposobnost poznavanja vanjskog svijeta, uočavanje veza i odnosa među stvarima i pojavama, te mogućnost rješavanja problema na nove i promjenjive situacije. On se stječe i usavršava od rođenja do kraja adolescencije, a posebno u periodu ranog djetinjstva. Taj razvoj obuhvaća nastajanje i usavršavanje mnogih psihičkih funkcija i naziva se jednim imenom kognitivni ili intelektualni razvoj. Tako nekoliko različitih predmeta na klupici od prozora iza djeteta, naopako okrenuta kutija za igračke ispred, plastična kasa na njoj i dućan je spreman. Troje djece su se prilikom moje opsevracije u vrtiću neko vrijeme pored prozora igrali dosta zaneseno. Nisam na prvi pogled shvatio o čemu se radi, međutim kada sam ih pažljivo počeo promatrati dalo se zaključiti da se igraju prodavača i kupaca u dućanu. Jedna djevojčica je bila prodavačica dok su drugih dvoje djece igrali uloge kupaca. Nisu mnogo marili za nepostojećim predmetima. Ubrzo su klikeri zamijenili jaja, flomasteri banane, a lego kockice čokolade. Budući da nije bilo novca, kupci bi samo pri plaćanju gestikom učinili tipični pokret i predmeti bi bili plaćeni. Prema Piagetu najuočljivija promjena koja se događa s prijelazom iz senzomotoričkog u predoperacijski stadij od druge do sedme godine života je povećanje predodžbene ili simboličke aktivnosti. Ona se da jasno uočiti u situacijama poput navedene igre u dućanu ili pak neke druge gdje se pretvaranjem i maštom nadomještavaju nepostojeći realni elementi igre. Jezik je u ovom procesu svakako nepobitno izuzetno važan, no njegova uloga može biti različito tumačena. Piaget je na primjer priznavao da je jezik najfleksibilnije sredstvo za mentalno predočavanje, no nije vjerovao da jezik ima vodeću ulogu u kognitivnom razvoju. Umjesto toga, vjerovao je kako senzomotorička aktivnost dovodi od unutrašnjih predodžbi iskustava, koje djeca potom označavaju riječima.

Bilo kako bilo, jezik se smatra usko vezan s gotovo svim kognitivnim promjenama. U razdoblju između druge i šeste godine života djeca ostvaruju golem i impresivan napredak u jezičnim sposobnostima, ne samo u prvom jeziku nego i u inom. Na nekolicini primjera ratnih pomjeranja obitelji iz domovine u inozemstvo dalo se promatrati kako djeca u ranom djetinjstvu izuzetno brzo usvajaju strukture inog jezika i puno brže i lakše ovladavaju istim u odnosu na odrasle. U ranom djetinjstvu se dječji rječnik neprestano povećava. Skromno vladanje jezikom u periodu prve dvije godine u ranom djetinjstvu doživljava ogromni napredak. Jednom prilikom kada sam se našao u situaciji da promatram kako se jedno naše dijete koje ne vlada baš nimalo njemačkim jezikom po prvi put na nagovor roditelja trebalo igrati sa nekoliko njemačkih vršnjaka, primijetio sam da nakon samo kratkog vremenskog perioda dijete počinje koristiti neke od riječi inog jezika koje je tada čulo po prvi put. To pokazuje kako djeca mogu povezati novu riječ s pojmom na koji se odnosi nakon samo kratkog susreta. Taj proces naziva se brzim mapiranjem. Predškolska djeca procjenjuju značenje novih riječi na osnovu onih riječi koje već znaju. Tako na primjer ukoliko dijete poznaje riječ konj i već zna da je dječak muškog, a djevojčica ženskog roda, može se desiti da samo zaključi da je ženska životinja konjica, a ne kobila. U ranim stadijima razvoja rječnika djeca primjenjuju načelo međusobne isključivosti. Pretpostavljaju kako se riječi odnose na potpuno odvojene kategorije. Nadalje u otkrivanju značenja riječi predškolska djeca često koriste socijalne znakove i znaju i interpretirati. Tako, ukoliko se dijete nalazi sa roditeljima u odraslom društvu i želi nešto učiniti poput uzeti više kolača sa stola, što je recimo majci neprijatno, ona će mu neverbalnom komunikacijom dati do znanja da on to ne smije činiti, što će dijete i razumjeti.

Jednom kada predškolsko dijete ima dovoljno velik rječnik, riječi koristi kreativno kao bi nadomjestilo one riječi koje nije naučilo. Tako sam nedavno slušao audio zapis recitovane pjesmice jedne poznanice koji su njeni roditelji načinili kada je imala četiri godine. Smrt fašizmu, a sloboda narodu, i mene će moja mati pionirom zvati trebao je glasiti recitovani tekst. Kako bi nadomjestila riječ fašizmu koja joj je bila apstraktna i nepoznata, djevojčica je pjevala: smrt na čizmu, a sloboda narodu, i mene će moja mati pionirom zvati. Nadomještavanjem riječi djeca se služe i u upotrebi inog jezika. Tako će dijete nepoznatu riječ iz inog jezika nadomjestiti materinskim, pa se često mogu čuti dječje konstrukcije rečenice poput: Ich habe eine sestra und zwei brata. Pretpostavljam da se upravo na ovoj spoznaji razvojne psihologije temelji i teorija usvajanja inog jezika ili teorija među jezika. Dijete jezične nedostatke kompenzira poznatim riječima ili pak izmišljenim. Predškolska djeca također proširuju značenje jezika koristeći metafore ili direktno poređenje. Poređenje maloj djeci omogućuje komuniciranje na posebno živopisan i nezaboravan način. Jučer sam dobila lizalo veliko kao kuća i žuto kao sunce.

Ukoliko promatramo usvajanje gramatike, može se reći da su djeca od tri i pol godine već ovladala  velikim brojem  gramatičkih pravila kojih se pridržavaju tako dosljedno da ih katkada primjenjuju preširoko na riječi koje predstavljaju izuzetke. Ovakva pojava pretjeranog reguliranja da se vidjeti i u materinskom i u inom jeziku. Lijep primjer daje komparacija pridjeva. U našem jeziku, ukoliko je dijete naučilo da se pridjev lijep komparira u ljepši i najljepši, to pravilo može primijeniti i u nepravilnoj komparaciji pridjeva. Tako će komparacija pridjeva dobar glasiti dobriji-najdobriji, a ne kako bi bilo pravilno bolji-najbolji. Ponekad djeca pokušaju tako komparirati i druge vrste riječi poput glagola. Jedna mala susjeda često koristi riječ najvolim kao „superlativ“ glagola voljeti, kako bi rekla da nešto mnogo voli.

Ukoliko se ovo shvaćanje prenese na proces usvajanja konkretno njemačkog kao inog jezika, primjetan je tako skoro identičan fenomen npr. kod komparacije pridjeva. Djeca jako često prave pogrešku, pa tako kompariraju gut guter – am gutesten umjesto gut besser am besten ili viel vieler am vielsten umjesto viel mehr -am meisten. Osim usvajanja rječnika i gramatike djeca u ranom djetinjstvu postaju ozbiljni sudionici u učinkovitoj i prikladnoj komunikaciji s drugima. Pragmatički gledano oni to i žele. Vole biti sudionici razgovora sa odraslim osobama i oponašati ih. Dok sam studirao, neko vrijeme sam boravio u jednoj obitelji u kojoj je baka čuvala dva unuka predškolca. Tu sam mogao skoro svako jutro promatrati isti ritual. Baka bi za stolom u dnevnom boravku pila kavu, a unuci mlijeko iz šalice za kavu i pritom bi dugo pričali, a katkad i izmišljene priče. Već od početka ranog djetinjstva djeca su vješti sugovornici. U komunikaciji licem u lice preuzimaju svoj red i pravilno reagiraju na izjave svojih partnera. U dobi od 4 godine djeca svoj govor već prilagođavaju dobi, spolu i društvenom statusu slušatelja. Interakcija s kompetentnijim sugovornikom od presudne je važnosti i u ranom djetinjstvu. Konverzacijske razmjene s odraslim osobama, bilo recimo kao u navedenom primjeru sa bakom ili sa tetom u dječjem vrtiću pokazuju se dosljedno povezanima s općim mjerama jezičnog razvoja. Odrasle osobe pružaju suptilne, neizravne povratne informacije o gramatici, koristeći pritom dvije strategije proširivanje (razrađivanje djetetova govora uz povećanje njegove složenosti) i prepravljanje (preuređivanje pogrešnog govora u ispravan oblik).

Na posljetku je važno naglasiti da su iz Piagetove teorije proizašla tri obrazovna načela i ona imaju i dalje širok utjecaj ne samo na proces podučavanja jezika nego i na obrazovanje odgajatelja i učitelja kao i postupke u razredu ili predškolskoj skupini. Jedna od njih je i Učenje putem otkrića. Djecu se potiče da sama dolaze do otkrića kroz spontanu interakciju s okolinom. Iz ovog načela se na primjer u komunikativnoj metodici nastave stranih jezika među ostalim razvio i induktivni postupak usvajanja gramatike. Piaget je vjerovao kako se prikladna iskustva učenja nadograđuju na djetetovu trenutačnu razinu mišljenja. U nastavi stranih jezika pogotovo u predškolskom uzrastu učitelji ne bi trebali nametati nove vještine prije nego djeca pokažu svoj interes i spremnost za njih. Možda je u ovom načelu i odgovor na pitanje postavljeno u uvodu rada. Zašto učiteljici u vrtiću Leptirić nije pošlo za rukom da održi sat kako je zamislila. I kao treće načelo valja spomenuti  Prihvaćanje individualnih razlika. Piagetova teorija pretpostavlja da sva djeca prolaze kroz iste stadije razvoja, ali različitom brzinom. Upravo ovakvo shvaćanje dovelo je i do individualiziranog oblika nastave stranih jezika koji predviđa da se grupi u kojoj se predaje jezik mora pristupiti kao heterogenoj skupini i to imati uvijek na umu.

Zaključak

Naposlijetku je važno naglasiti da glotodidaktika u procesima usvajanja prvog i inog jezika crpi saznanja i teorije razvojne psihologije. Bez saznanja do kojih je razvojna psihologija došla glotodidaktika gubi jedan dio svog temelja. Spoznaje o perceptivnim procesima, učenju i pamćenju, motivaciji, ličnosti, razvoju, posebno prvog jezika, uveliko koriste u izrađivanju i planiranju adekvatnog i najučinkovitijeg načina podučavanja stranog jezika. U svom dosadašnjem radu kao predavač njemačkog kao stranog jezika više sam puta bio u nedoumici kako i u kojoj mjeri se zapravo djetetu može i treba prenijeti određeno gradivo. Nakon isčitavanja literature vezane za razvojnu psihologiju uvidio sam da je izuzetno važno poznavati razvoj i sposobnosti djeteta prije no što se pristupi podučavanju jezika, jer samo tako produkt podučavanja može biti dosta efikasniji.

Bibliografija

  • Andrilović, Vlado & Čudina-Obradović, Mira. (1985). Osnove opće i razvojne psihologije. Zagreb: Školska knjiga.
  • Berk, Laura. (2008). Psihologija cjeloživotnog razvoja. Jastrebarsko: Naklada Slap
  • Buggle, F. (2002). Razvojna psihologija Jeana Piageta. Jastrebarsko: Naklada Slap.
  • Furlan, Ivan. (1991). Čovjekov psihički razvoj. Zagreb: Školska knjiga.
  • Mandić, Petar & Gajanović, Nedeljka. (1991). Psihologija u službi učenja i nastave. Lukavac: Grafokomerc Tunjić
  • Neuland, Eva: Ausgewählte Probleme der Sprachentwicklung im Schulalter. In: J. Baurmann/ O. Hoppe (Hrsg.): Handbuch für Deutschlehrer. Stuttgart 1984, . 64-91.
  • Ross, Vasta, Marshall, M. Haizh & Scott A. Miller. (1998). Dječja psihologija. Jastrebarsko: Naklada Slap
  • Sternberg, Robert J. (2005). Kognitivna psihologija. Jastrebarsko: Naklada Slap
  • Szagun, Gisela. (2006). Sprachentwicklung beim Kind. Weinheim & Basel: Beltz Verlag
  • Zarevski, Predrag. (1997). Psihologija pamćenja i učenja. Jastrebarsko: Naklada Slap
Benjamin Hedžić
Autor/ica 27.3.2017. u 10:23