Predrag Blagovčanin: Sa Miloradom Dodikom na ekskurziji u Kataloniji

Predrag Blagovčanin
Autor 31.1.2014. u 19:06

Predrag Blagovčanin: Sa Miloradom Dodikom na ekskurziji u Kataloniji

Foto: Cvrcak1

„Tamo daleko, daleko od mora, tamo je zemlja ta, nezavisna Katalonija“ pjevušio je tiho u sebi Milorad Dodik dok je u predsjedničkom kabinetu na velikom ekranu gledao ekskluzivnu  reportažu novinarke RTRS-a o toj egzotičnoj, a uskoro i nezavisnoj španjolskoj pokrajini.

„Ljubice, Ljubice brzo dolazi vamo“.

Sekretarica Ljubica dotrčala je do kabineta.

„Izvolite druže, gospodine Predsjedniče“

„Ljubice, sazivaj sjednicu Narodne skupštine istog momenta. Svi političari iz Republike Srpske moraju doći. Jel jasno?“ autoritativno reče drug, gospodin Predsjednik.

„Pa šta je bilo druže, gospodine?“ upita sekretarica Ljubica.

„Ljubice nisam te ništa pitao. Sazivaj kad ti kažem“ reče Milorad.

U rekordnom roku prostorije Narodne skupština Republike Srpske bile su ispunjene do posljednjeg mjesta.  U opštem metežu i naguravanju prve redove popuniše članovi SNSD-a, tik iza njih drugi red zauzeše kadrovi opozicionog SDS-a,  iza njih poslanici PDP-a i tako redom. Čak je i portir Stevo napustio radno mjesto kako bi saznao zbog čega drug, predsjednik saziva ovako hitnu sjednicu.

Milorad Dodik izađe za govornicu, osmotri da li su svi prisutni, testira mikrofon i reče.

„Drugovi, članovi partija sa srpskim predznakom,  poslanici Narodne skupštine naše Republike Srpske spremajte se“.

Istog momenta Igor Radojičić ustade, ispravi se,  glasno i ponosno reče:

„Druže, gospodine predsjedniče Milorade, samo da znate da, ako je došao taj trenutak da se spremamo, da branimo našu Srpsku ja sam spreman prvi da položim život na oltar otadžbine kako bi sačuvali ovaj ponosni komad naše srpske zamlje“.

„Dobro je Igore, odmori malo“ prekinu Predsjednik izlaganje stranačkog kolege.

„Nije nas niko napao. Nemojte se sekirati. Uostalom ko to smije nas da napadne. Želio sam vam reći prije nego me Igor prekinuo da se spremite, mislim da spremite stvari. Vodim vas sve na ekskurziju“.

„Jao super, a gde to idemo?“  upita Željka Cvijanović.

„U Kataloniju Željka. U Kataloniju. Ali  nemojte misliti da nećete ništa raditi na ovom putovanju. Da ćete piti, jesti i štipati konobarice po Barceloni. Ne mislim na tebe Željka. Ovo je radna ekskurzija. Naše kolege iz ove autonomne pokrajine spremaju se za referndum o nezavisnosti. Znanja koja steknemo i iskustvo kolega Katalonaca ćemo da implementiramo  pa da i mi konačno izađemo iz ove nakaradne tamnice srpskog naroda koja se zove Bosna i Hercegovina“ završi izlaganje drug gospodin Predsjednik.

„Još samo kratko. Ima li iko ikakvih pitanja?“ upita Milorad Dodik.

Jedino se javi gospođa premijerka Željka Cvijanović.

„Druže gospodine Predsjedniče  šta vi mislite da ja ponesem kupaći kostim. Mislim šta vi misliti hoće li biti lijepo vrijeme“ upita Željka.

„Joj tebe Željka. Ti stvarno ništa ne znaš. Nezavisnost je suncem okupana“ odgovori drug, gospodin Predsjednik.

Tačno u dvanaest časova po republičkom srpskom vremenu potrpali su se u autobus. Stanislav Čađo, obzirom na dugogodišnji policijski anganžman, prebrojao je i izvršio kontrolu  putnika.  Dušanka Majkić  kao iskusna domaćica napravila je sendviče i spremila domaći sok od zove, Igor Radojičić pobrinuo se za muziku, spržio je  kompilaciju hitova Cece, Dragane Mirković, Ace Lukasa i Dine Merlina, a na pitanje SDS-ovog istaknutog člana Vukote Govedarice „Otkud Dino Merlin u našim CD-ovima?“ Igor Radojićič kratko je odgovorio: „ Dinu svi volimo“.

Nakon što se drug, gospodin predsjednik Milorad smjestio na sjedište iznad vozača kako bi imao što bolji pregled na cestu kojom se imaju namjeru kretati,  vozač Mićko pritiskom na crveno dugme zatvorio je klizna vrata plavobijelocrvenog autobusa, ubacio u prvu i lagano krenuo.

Kako su se na kolegiju  dogovorili dok ne izađu iz nakaradne Bosne i Hercegovine neće prelaziti granice entiteta. Kako je drug, gospodin Predsjednik rekao „Ne pada mi napamet da se vozim nefunkcionalnim cestama Federacije“. Granicu sa Hrvatskom odnosno Evropskom unijom prošli su bez problema. Doduše dogodio se manji incident. Kada su graničnom policajcu predali pasoše on ih je uljudno upitao: „Jel’ to ekskurzija iz Bosne?“. Dušanka Majkić uhvatila se za glavu, pljunula tri puta, pomjerila se sa mjesta i objasnila: „Gospodine granični policajcu, nemojte da vas zbuni taj grb na tom plavom pasošu, ukoliko otvorite prvu stranicu vidjećete da sam ja, Dušanka Majkić, državljanka entiteta R. Srpske“. U Sloveniji su popili kaficu, a na benzinskoj pumpi prije Monaka su posjetili sanitarne prostorije te za tren oka zahvaljujući vozaču Mićku ušli u Barcelonu.

„Gdje ću sad?“ upitao je Mićko druga, gospodina Predsjednika.

„Čuj gdje ćeš. Pa valjda ispred zgrade Vlade Katalonije.  Da nije mene vi bi ste se i u Laktašima pogubili“ odgovorio je drug, gospodin predsjednik Milorad.

Mićko je zahvljujući modernim tehnologijama i GPRS-u za  tren oka našao zgradu Vlade Katalonije.

„Parkiraj odmah ispred da  svi  vide naš lijepi autobus“ naredi drug, gospodin predsjednik Milorad.

„No problemo senior el prezidente Milorad“  reče Mićko.

„ Mićko nemoj se zajebavat i požuri malo“  ukori ga drug, gospodin Predsjednik.

Izašli su iz autobusa malo se razgibali i uputili na ulazna vrata vlade Katalonije. Na samom ulazu zaustavi ih portir Pedro barem mu je tako pisalo na pločici zakačenoj na džep od sakoa.

„Dobar dan. Ja sam drug, gospodin predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik. Ja, odnosno mi  smo došli kod  predsjednika Katalonskog generaliteta Artura Masa kako bi se  upoznali i na neki način povezali“.

„Odakle ste?“ upita portir Pedro.

„Iz Republike Srpske. To je zemlja odnosno entitet, kao neka pokrajina između Srbije i Hrvatske.“ Objasni  na tečnom katalonskom Igor Radojičić.

„A iz Bosne i Hercegovine?“ upita znatiželjno Pedro.

„Neka Igore ja ću, a ti Dušanka nemoj pljuvati sad kad budem govorio, ljudi nas gledaju. Znaš Pedro mi jesmo u Bosni i Hercegovini ali mi ustvari, nećemo da budemo tu. Mi imamo iste ako ne i veće separatističke težnje od vas Katalonaca. Pedro da ti otvoreno kažem,  mi smo došli da se dogovorimo. Mi bi smo vas pogurali  za tu vašu nezavisnost a vi kasnije, najvjerovatnije pred ove izbore nas i našu Republiku Srpsku. U suštini naša Republika Srpska i vaša Katalonija su jedno te isto. Haj Igore, sad fino prevedi mu ovo“ reče drug, gospodin predsjednik Milorad Dodik.

Pedro je saslušao Igora Radojičića razmislio minut – dva i rekao:

„Gospodine Dodik, ja mislim i znam da su Katalonija i Republika Srpska dijametralno suprotne i po idejama  i po vrijednostima koje mi, i koje vi zastupate. Naš politički projekat objedinjava osobe različitih mišljenja u državi u kojoj će živjeti ljudi bez obzira na njihovo porijeklo i nacionalnost. Mi želimo stvoriti državu koja će biti bazirana na toleranciji i poštovanju prava manjina. Iz tog razloga mislim da ste danas došli na pogrešno mjesto ali bih vam svakako preporučio da obiđete turističke destinacije Katalonije te da se upoznate sa našom kulturom i običajima“ odgovorio je Pedro.

„Šta reče?“ upitao je drug gospodin predsjednik Milorad svog stranačkog kolegu Igora Radojičića.

„Druže, gospodine Predsjedniče ja se izvinjavam na izrazu ali koliko sam ga ja shvatio rekao je da odjebemo i mi i naša Republika Srpska od njega, Katalonije i Katalonaca“  objasni Igor.

„Mićko pali autobus“  reče blago iznerviran drug, gospodin Predsjednik.

Raspoloženje ekskurzije iz Republike Srpske naglo je splasnulo, naravno na to je uticao i iznimno dug put od Banja Luke do Barcelone kao i nevjerovatno hladan doček u zgradi vlade Katalonskog generaliteta.  Neprijatnu tišinu prekinula je Željka Cvijanović: „Druže, gospodine predsjedniče Milorade jel’ to znači da sam džabe nosila kupaći kostim?“.

„Ne sekiraj se Željka,  čuo sam da Južna Osetija ima predivna jezera“ reče Predsjednik Milorad Dodik.

 

 

 

 

 

 

 

Predrag Blagovčanin
Autor 31.1.2014. u 19:06

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija