Josipi Lisac je umjetnost i ljubav i zato je desničari preziru

Ivo Anić
Autor 22.2.2020. u 10:14

Josipi Lisac je umjetnost i ljubav i zato je desničari preziru

Trebamo jasno shvatiti kako licemjeri i dalje vladaju ovim našim kasabama koje samo Josipa Lisac i njoj slični  čine gradovima. Trebamo shvatiti da smo kao narod poprilično primitivni ako nam umjetnost sama po sebi toliko smeta, a kao domoljubi svedeni na nacionaliste koji baš u svemu vide omalovažavanje i ismijavanje svetih vrijednosti.

Piše: Ivo Anić

Ljubav nije ono što se opisuje u romanima, ljubav je jedan život koji se živi. To je jedna tajna i treba se usuditi voljeti, kad kažem ovo usuditi, mislim na to da se boriš za svoju ljubav!”
Tim će vam riječima Josipa Lisac, naša najveća živuća umjetnica, Lady Gaga prije Lady Gage, žena koja je pomicala i još uvijek pomiče granice umjetnosti i kulture na ovim prostorima, opisati što za nju znači riječ – ljubav. “Srećom ja svoju ljubav još uvijek živim. Sad će netko meni reći: Kako, ali smrt vas je razdvojila? Uzela ti ga je. Uzela ti je Karla. A ja mogu reći: Pa i nije. Toliko toga mi je ostavio. Ne mora se dvoje ljudi nužno vidjeti i dodirivati da bi se osjećali. Ljubav uzima i daje istovremeno. To je prava ljubav. Ona se živi i gotovo!”

Ostanete, naravno, zamišljeni pred tom ekstravagantnom i posebnom ženom koja je baš u svemu odstupala od normi i pravila ovih naših kasaba, kako u ponašanju, oblačenju, stilu, katkad pretjeranom, neumjerenom, ali uvijek posebnom i sebi svojstvenom, miljama daleko od sviju, godinama, pa i dekadama ako hoćete ispred svog vremena. Sama riječ „extravagans“ u latinskom jeziku ima etimološki nastavak „vagari“, što znači lutati, istraživati, biti osebujan, neobičan, napadan, pa ako hoćete i čudan. I to je po meni prava i jedina definicija umjetnosti. Sve te riječi sažete u jedan pojam, a on opet toliko složen da sam po sebi znači posebnost. No Josipa Lisac je uvijek bila daleko više, i kao žena, ali i kao umjetnik. Razgovarati s Josipom banket je za um, putovanje je to u nepoznato, ali tako blisko i jednostavno. Dok u svom danu uglavnom vodite obične razgovore, s Josipom imate priliku razmisliti o ljubavi, njenom značenju i vrijednosti, ljubavi koja jedina nema prostor i vrijeme i Josipa će vam to objasniti na sebi svojstven način kroz svoje iskustvo s Karlom, koji kako je rekla nije uz nju, ali ga ona itekako osjeća živim kraj sebe. Josipa je takva žena, senzibilna, inteligentna, nadarena, ali svoja i jedinstvena dok zamišljeno sjedi i priča vam o ljubavi, toj tajni koja nema prirodna pravila, nema fiziku ni njena pravila, ali ima kemiju i životnost koja nas sve prožima i čini ljudima.

Danas smo saznali kako je na adresu zagrebačkog Općinskog državnog odvjetništva stigla kaznena prijava protiv Josipe Lisac, a na temelju kaznenog djela iz članka 349. Kaznenog zakona tj. povrede ugleda Republike Hrvatske, jer je, kako se navodi, državnu himnu intonirala na omalovažavajući način. Istina nisam imao potrebu da istražim koji je i kakav Hrvat kaznenu prijavu podigao, te kako ga je izvedba Josipe Lisac kao Hrvata toliko povrijedila jer već znam kako se radi o osobi željnoj medijske pozornosti koja njeguje izrazito sofisticirane osjećaje prema miloj nam domovini i njenim kič simbolima među koje svakako spada i himna koja se, bože mi prosti, intonira kod otvaranja ćevabdžinica, no očito da Josipin osebujan način i stil nisu uvrijedili samo spodobu koja ju je prijavila, već mnoge koji ovih dana zajapureno traže njenu glavu, a ovaj ju je klaun odlučio i kazneno goniti. Inače, samo da pojasnim, članak 349. Kaznenog zakona navodi da će se onaj tko javno izvrgne ruglu, prijeziru ili grubom omalovažavanju Republiku Hrvatsku, njezinu zastavu, grb ili himnu kazniti kaznom zatvora do jedne godine. Istina, taj mi zakon i članak baš i nisu jasni kao što mi nisu jasni ni mnogi drugi zakoni u RH koji propisuju tako rigorozne kazne za nepoštivanje običnih kič simbola kakvi zastava, grb ili himna uistinu i jesu, a s kojima Josipa Lisac nikako ne ide zajedno.

No ako ćemo malo pozornije istražiti navedeni zakon, meni osobno kao građaninu iste te RH, osim kiča, izrazito smeta i licemjerje tog istog zakona kao i onih koji su zdušno stali uz klauna koji je Josipu Lisac prijavio, ako ni iz jednog drugog razloga ono zbog njenog pokušaja da umjetnošću taj isti kič pretvori u nešto posebno. No, nije mi jasno kako je moguće da upravo ti i takvi koji ovih dana napadaju Josipu, sustavno i na dnevnoj bazi krše isti taj zakon i to baš njegov famozni članak 349. stavljajući ustaško znakovlje na istu nesretnu i kičastu zastavu, pjevajući nesretnu himnu s ustaškim dodacima te omalovažavajući Republiku Hrvatsku kao da ona postoji samo formalno, kao i njeno znakovlje, a da je u stvari zapravo NDH u kojoj se sadašnji kič samo prividno poštuje radi svijeta.

Kakve dakle zaključke iznijeti iz ovog bizarnog, da ne kažem nakaradnog slučaja i napada na našu, možda zadnju istinsku i pravu umjetnicu? Pa trebamo jasno shvatiti kako licemjeri i dalje vladaju ovim našim kasabama koje samo Josipa Lisac i njoj slični  čine gradovima. Trebamo shvatiti da smo kao narod poprilično primitivni ako nam umjetnost sama po sebi toliko smeta, a kao domoljubi svedeni na nacionaliste koji baš u svemu vide omalovažavanje i ismijavanje svetih vrijednosti.

Niti je Josipi Lisac bila namjera da bilo što izvrgne ruglu, a ako i jest – skidam joj kapu pa makar zbog ovih riječi odrobijao godinu zajedno s njom, niti je Josipi Lisac danas stalo do tih zajapurenih klaunova koji bi se natezali s njom i njenom umjetnošću po nakaradnim sudovima koji kažnjavaju sve osim onog što trebaju kazniti. Ti isti godinama krše zakone i sam Ustav RH otvorenim veličanjem ustaštva i fašizma – i nikome ništa.

Josipi Lisac stalo je samo do umjetnosti i ljubavi.

“Ljubav nije ono što se opisuje u romanima, ljubav je jedan život koji se živi. To je jedna tajna i treba se usuditi voljeti, kad kažem ovo – usuditi, mislim na to da se boriš za svoju ljubav!”
Tim će vam riječima Josipa Lisac, naša najveća živuća umjetnica, Lady Gaga prije Lady Gage, žena koja je pomicala i još uvijek pomiče granice umjetnosti i kulture na ovim prostorima, opisati što za nju znači riječ – ljubav. “Srećom ja svoju ljubav još uvijek živim. Sad će netko meni reći: Kako, ali smrt vas je razdvojila? Uzela ti ga je. Uzela ti je Karla. A ja mogu reći: Pa i nije. Toliko toga mi je ostavio. Ne mora se dvoje ljudi nužno vidjeti i dodirivati da bi se osjećali. Ljubav uzima i daje istovremeno. To je prava ljubav. Ona se živi i gotovo!”

Ivo Anić
Autor 22.2.2020. u 10:14