Ne znam vam ja o tome ništa

Ivo Anić
Autor 27.9.2020. u 09:33

Ne znam vam ja o tome ništa

foto: TRIS

Kada je u listopadu 2016. Andrej Plenković sastavio svoju prvu Vladu ona je imala 20. ministarstava i isto toliko pripadajućih joj ministara. Do dana današnjega ukupno je 15. ministara smijenjeno, dakle govorimo o periodu od četiri godine, imali smo 33. prebjega, i ako se ne varam ukupno 38. rošada na čelu ministarstava kojima je rukovodio Andrej Plenković.

Nakon 39. mjeseci ukupno mandata 14. po redu Vlade RH, rečeni Andrej izjavio je kako je „ova Vlada ispunila sve strateške ciljeve koji su stavljeni pred nju“, a na upit novinara nije li istina da je ta Vlada najkorumpiranija i najsramotnija Vlada u povijesti ove zemlje, Andrej se samo nasmijao i kazao, citiram: „ Ništa vam ja o tome ne znam.“

Tom smo izjavom završili prvu fazu, fazu u kojoj se istini izruguje. No vratimo se na početak.

Kada je Andrej Plenković još tamo u travnju 2017. razriješio ministra unutarnjih poslova Vlahu Orepića, ministra pravosuđa Antu Šprlju i ministra zaštite okoliša Slavena Dobrovića, jer su glasali protiv ministra financija Zdravka Marića zbog afere Agrokor, okupljeni novinari pitali su premijera nije li malo čudno da umjesto Marića koji je bio direktor u Agrokoru i znao razmjere katastrofe u toj posrnuloj firmi, on smjenjuje ministre koji ukazuju na mutne radnje i korupciju? Andrej je odgovorio kako ništa ne zna o tome.

Zdravko Marić je još početkom godine trebao biti smijenjen jer je bio pod optužbama za pogodovanje, no pogađate, Andrej Plenković nije ništa znao ni o tome, pa su se okupljeni novinari zajebavali kako Plenković ništa o ničemu ne zna, da bi mi ušli dakle u prvu fazu u kojoj se istini izruguju.

Kada je Pavo Barišić, ministar znanosti u Vladi Andreja Plenkovića, a nije ni mjesec lipanj iste te godine, morao odstupiti nakon prosvjeda na koji je izašlo pola Hrvatske u svim većim gradovima zbog kurikularne reforme, Andrej Plenković se pravio kako se ništa ne događa. Na činjenicu da mu se „dogodio narod“ premijer je samo odmahnuo rukom praveći se da ništa ne zna, da bi tek nakon afere „plagijat“ rečenog Pavu razriješio i okupljenim novinarima objasnio kako on, citirat ću: „Ništa ne zna po pitanju plagijata, te kako se time ne bave premijeri već institucije.“

I tada su se novinari izrugivali sa premijerom koji „ništa ne zna“, no u fazi smo izrugivanja istini, pa je sve to bilo nekako i normalno.

Kada je, još smo naravno u lipnju iste godine, istu tu Vladu napustio Davor Ivo Stier zajedno sa Marijom Pejčinović Burić, a zbog preslagivanja Vlade zbog koalicije s HNS-om, Andrej Plenković se smijao, izrugujući se novinarima koji su pitali zašto prihvaća ostavku ministra koji odlazi zbog Ivana Vrdoljaka koji je bio najglasniji oko izglasavanja povjerenja Zdravku Mariću?

Podsjetimo, Ivan Vrdoljak se kopernikanski obratio nakon preslagivanja i bilo je čudno da upravo on, premijer, o takvoj jednoj svinjariji baš ništa ne zna. Andrej Plenković je mrtav ozbiljan pitao novinare na kakvu svinjariju misle, te se nastavio izrugivati kako su takve stvari u političkom životu normalne da ljudi mijenjaju mišljenje, pa zatim postanu i ministri. Takvu vrstu izrugivanja, izravno nismo imali prilike do tada čuti, pa smo mogli konstatirati kako je prva faza, ona izrugivanja istini ušla u svoj zenit.

Kada je izbila afera „Hotmail“ tj. kada se pokrenula trakavica „Lex Agrokor“ u svibnju 2018, odlazi i potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva Martina Dalić. Oko famozne afere „Borg“ koja je zatresla temelje te Vlade koju je oporba javno optuživala kako pogoduje određenim interesnim skupinama, Andrej Plenković se nikada nije oglasio, i mi smo i službeno ušli u drugu fazu, tj. u onu fazu u kojoj se istina snažno i svim sredstvima osporava.

Kada je u istom tom svibnju pao i ministar Tomislav Tolušić pa za njim i Gabrijela Žalac zbog sumnji u korupciju, pogađate već smo bili debelo u drugoj fazi, pa se Andrej Plenković i nije baš rado obraćao novinarima, no uskoro će morati kada je buknula afera oko ministra Lovre Kuščevića koji će postati simbolom te i takve Vlade u kojoj ministri ne prijavljuju imovinu, ne upisuju zemljišta i kuće u registar, a parcele dobijaju presudama sudaca. Vlade čiji ministri imaju neprijavljene kuće i POS-ove stanove, čitave uvale, polovice otoka i milijunske iznose na računima koje ne mogu opravdati.

Andrej Plenković tjednima je branio svog ministra osporavajući istinu koju su iznosili svi relevantni mediji, da bi na koncu popustio i smijenio Lovru Kuščevića inače poznatog po tome što se javlja na telefon sa „Hvaljen Isus.“ Iako smo u debeloj fazi osporavanja istine, Andrej Plenković u tu fazu unosi i novi, zanimljivi detalj. Andrej Plenković naime po prvi puta proziva medije kazavši, citirat ću opet: „ Zabrinjava me fenomen u kojem mediji toliko gorljivo istražuju ministre. Prije toga nije bilo.“

Prije naravno druge faze, jer smo u prvoj fazi bili na ismijavanju istine, kako od strane novinara, tako i od strane premijera, pa se ušavši u drugu fazu premijer malo uozbiljio i naravno, kako to ta faza i iziskuje, krenuo na osporavanje istine svim sredstvima, optužujući medije za gorljivost.

Kada je Nada Murganić morala odstupiti zbog katastrofalnog vođenja resora socijale, kada je i Goran Marić podnio neopozivu ostavku zbog famoznih ugovora o darivanju, kada je i Grlić Radman uskočio u ispražnjenu fotelju koju je napustila Pejčinović – Burić, Andrej Plenković nije našao za shodno da zaključi drugu fazu osporavanja istine, pa je istu opskrbio novim detaljem, optužujući novinare da su nakaradni, te kako rade nakaradu od medija.

Druga faza završiti će naravno neslavno, kako je i red, padom možda najnepopularnijeg ministra Milana Kujundžiča u siječnju 2020. godine kada će ovaj napokon otići ali ne zbog katastrofe koju ostavlja u svom resoru zdravstva, već zbog koncentracije.

Andrej Plenković zaključiti će drugu fazu osporavanja istine izjavom kako se ministar Kujundžić trenutno ne može koncentrirati na svoj resor zbog brojnih afera koje mu iznose mediji, te da ga smjenjuje samo zbog toga. Zbog nakaradnih medija koji njegovom omiljenom ministru remete koncentraciju.

Kada smo konačno došli do dana današnjeg, i kada smo i službeno ušli u treću, završnu fazu istine, koja se manifestirala oko famozne afere „Janaf“ oko koje se trenutno i sam predsjednik svađa sa premijerom Plenkovićem „jer je ovaj morao nešto znati“, možemo je, tu treću fazu, konačno i krstiti. Dakle fazom u kojoj svi sve znaju, istina je prihvaćena kao takva i ona je očita sama po sebi.

Naravno, vi se s prvom pitate o kojim to ja fazama govorim, i o čemu je zapravo u čitavom tekstu ovdje riječ? Ja zapravo ne govorim ništa novo, niti sam ja dovoljno pametan da takvo što smislim, već citiram velikog Arthura Schopenhauera koji je jednom izjavio kako svaka istina ima svoje tri faze.

Prva faza je njena redikulizacija, tj. akteri se toj i takvoj istini izruguju, druga je njeno osporavanje, i treća je njeno potpuno prihvaćanje kao nešto sasvim očito.

Kada i sam predsjednik kaže citiram: „Takve stvari su očite i moramo ih prihvatiti kao činjenice da je premijer morao nešto znati “, tada smo po Schopenhaueru konačno ušli u
treću fazu naše istine. Samo se bojim da u Hrvatskoj postoji i ona četvrta. Ona koja proizlazi iz naroda, kao i uvijek, a koja govori nešto o psima koji laju i karavanama koje prolaze.

Ivo Anić
Autor 27.9.2020. u 09:33

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija