OPSTANAK VRSTE

Ivo Anić
Autor/ica 23.2.2016. u 12:33

OPSTANAK VRSTE

Kreacionisti tvrde, a za svoje tvrdnje nemaju niti jedan relevantan dokaz, kako je živi svijet oko nas previše savršen i previše složen da bi se mogao razviti bez pomoći „stvoritelja“ te da, po kreacionistima nema dokaza za Darwinovu teoriju o nastanku vrsta. Charles Darwin izložen žestokim kritikama tadašnjeg društva i klera odlučio je odgovoriti kreacionistima uz pomoć čudesnih dokaza koji se nalaze svugdje oko nas.

Potrebno je, po Darwinu, samo gledati svijet oko sebe, ne trebate biti niti biolog niti prirodoslovac da bi shvatili kako je dugotrajna evolucija ne samo jedini mogući odgovor već i jedino prihvatljivo objašnjenje sveukupnog bogatstva života u kojem živimo. Charles je tako poveo svijet u jedno od najuzbudljivijih putovanja u njegovoj povjesti, putovanja kroz dugu evoluciju vrsta i života na zemlji, putovanja koje prati razvoj od najjednostavnijih biokemizama do konačne verzije evolucije koju imamo danas, do modernog čovjeka kojeg gledate svako jutro u ogledalu.

U 150. obljetnici objavljivanja djela Postanak vrsta i 200. obljetnici rođenja velikog znanstvenika, prirodoslovca i avangardnog naučnika Charlesa Darwina evolucijski biolozi i kreacionisti s najvećim utjecajem na javnost lome koplja oko tog iznimnog djela, no samo po upitnim pseudoznanstvenim tabloidima ili medijima koji su pod jakim utjecajem određenih vjerskih udruga koje promiču duhovne vrijednosti i svoje istine potaknute Biblijom. No svoje djelo koje će zasjeniti Postanak vrsta Charles Darwin tek je trebao objaviti.

Djelo Porijeklo čovjeka objavljeno je 1871. godine, točno dvanaest godina iza revolucionarnog „Podrijetla vrsta.“

Charles Darwin odlučio je temeljitije nego itko prije obraditi pitanje o porijeklu čovjeka tek pošto je većina prirodnjaka usvojila učenje o evoluciji vrsta. Nakon vatrenog krštenja s djelom Postanak vrsta, ovo je vrhunsko djelo u javnosti dočekano mnogo mirnije, posebno što se tiče protivnika učenja o evoluciji vrsta. Vrijeme od dvanaest godina koje je proteklo od objavljivanja njegova prvog djela bilo je dovoljno da se ljudi priviknu na novo i drugačije gledanje na porijeklo živog svijeta, pa makar se i ne slagali s njim. Darwinova teorija u „Porijeklu vrsta“ izazvala je buru, ne toliko zbog sudbine životinja i biljaka, već zato jer se moglo naslutiti da ni čovjek neće biti “pošteđen” evolucije.

Jedini cilj „Porijekla čovjeka“ je, kako je istakao Darwin, bilo ispitati: prvo, da li čovjek, kao i svaka druga vrsta, vodi svoje porijeklo od nekog ranije postojećeg oblika drugo, način njegova razvoja i, treće, vrijednost razlika koje postoje među ljudskim rasama.

Charles Darwin temeljio je svoje djelo na činjenicama i dokazima koje je prikupio u deceniji svojih istraživanja, pomoću utvrđenih činjenica i dokaza Charles je zaključio da je čovjek definitivno nastao od nekog drevnog, nižeg oblika čovjeka davno izumrlog. Ljudsko tijelo, zaključio je znanstvenik, sagrađeno je po modelu sisavaca, tijelo koje ima slične organske sustave, osjetila, nagon za samoodržanjem i nagon za „sisanjem.“

Razum, kao evolucijsko dostignuće prirode upravo na čovjeku jedino je što je izdiglo ljudsku vrstu i napravilo je različitom od primata, no baš na primatima Darwin je razvio svoju teoriju jer je s pravom uočio da primati imaju sposobnost razmišljanja, nagone slične ljudskima, uspoređujući konstrukciju i građu tijela kao i nekih oblika ponašanja primata.

Od objavljivanja „Porijekla čovjeka“ prošlo je 140 godina i znanstveni svijet poučen temeljima tog djela nastavio je istraživati svakodnevno nalazeći neoborive dokaze koji su nesumljivo ukazivali da je slavni prirodoslovac bio u pravu. No Charles Darwin i sam vjernik i religiozan čovjek nikada nije dovodio u pitanje stvoritelja otvarajući mogućnost da je priroda nastala kreacijom, ali ne kreacijom kakvom je vidjela teologija, već kreacijom koja je kudikamo starija i kudikamo složenija.

Savjest, moral, plemenitost, po Charlesu isključivo su ljudske osobine i na njima čovječanstvo treba graditi svoju budućnost. Znanost se mora i treba baviti isključivo tim činjenicama i te tri osobine držati pred sobom u velikoj potrazi za odgovorima kako smo i zašto od primata došli do osvajanja svemira.

Kreacionisti su tako u znanstvenim krugovima postali iznimno upitni i nerelevantni, sva ozbiljna znanstvena i arheološka istraživanja današnjice temelje se na Darwinovim pretpostavkama koji su svojevrsni temelj današnje znanosti i suvremenog gledanja na postanak kao znanstvenu činjenicu. Charles Darwin pokazao je čovječanstvu put, put u koji treba uložiti svoje znanje, svoje najbolje ljude i u konačnici svoj novac. Znanost u svakoj pristojnoj zemlji ima prioritet i znanost je osnov na kojem počiva svako uljuđeno društvo.

Kreacionisti su tako silom činjenica i dokaza postali marginalni jer za razliku od znanstvenika nikada za svoje tvrdnje nisu podastrijeli niti jedan relevantan dokaz. Kreacionisti su tako, vremenom, postali produžena ruka teologije i klera trudeći se da održe jednu drugu vrstu, onu koja lagodno živi na ljudskoj potrebi da ignorira dokaze i ljudskoj potrebi da neobjašnjive stvari objasni slijepom vjerom.

Charles Darwin tako je osim neoborivih teorija postavio nesvjesno još jednu, teoriju o opstanku vrsta koje su zanijekale postanak vrsta, teoriju o opstanku vrste koja manipulacijama godinama zanemaruje znanost kao jedini preduvjet napretka vrteći se konstantno u krug. Dok znanstveni svijet ide dalje, otkriva nova i revolucionarnija saznanja o vrstama ispitujući DNK analizom „grane istog stabla“ kreacionisti i teolozi svjesno drže dogmatski ručnu kočnicu nad bilo kakvoj teoriji koja ruši njihov opstanak vrste.

Charles Darwin tako je nesvjesno prije stotinu i pedeset godina postavio aktualno pitanje koje možemo postaviti svakom kreacionistu.

Koliko znanost i prosperitet plaćaju danak opstanku tvoje vrste? Koliko nas zapravo vaša vrsta stvarno košta?

Ivo Anić
Autor/ica 23.2.2016. u 12:33