Spomenička pornografija

Marinko Čulić
Autor 20.4.2019. u 12:02

Spomenička pornografija

Predstavnici jasenovačkih žrtava i ove su godine bojkotirali službenu komemoraciju, zbog čega su dobili već uobičajenu porciju batina iz hrvatskog državnog vrha. To je tim grotesknije što je taj vrh isključio samog sebe iz kruga predstavnika jasenovačkih žrtava, ostajući kod teze da je Jasenovac bio isto što i Bleiburg

Pobornici i štitonoše proustaškog mita o Bleiburgu kao najvećeg gubilišta hrvatskog naroda uzvraćaju udarac. Tako bi se najkraće moglo okvalificirati reagiranje hrvatskih svjetovnih i crkvenih vlasti na odluku iz Austrije da se zabrani blajburška kvazikomemoracija u obliku u kakvom je dosad egzistirala. Kruna toga je obavijest organizatora blajburških masovki da su pozvali predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović da joj se ovaj put i osobno pridruži. Ovo je službeno potvrđeno i na Pantovčaku, bez preciziranja da li će se predsjednica odazvati, što je navelo neke novinare da zaključe kako bi zbilja moglo biti tako, u protivnom predsjedničin ured ne bi to spominjao. Ako se to stvarno dogodi, što je malo vjerojatno, bio bi to presedan vrijedan naslovnica svih novina u zemlji pa i šire, jer nijedan hrvatski predsjednik dosad nije bio na Bleiburgu u okviru i na dan službene manifestacije (učinili su to samo bivši predsjednik Ivo Josipović i sama Grabar-Kitarović, ali na druge dane, a Franjo Tuđman ni tada). Kako god bilo, na vatru lažnog mita o Bleiburgu kao planiranom genocidu nad Hrvatima bačene su nove cjepanice, što se očito čini, rekosmo, u inat Austrijancima. Toj, umalo što se ne kaže, raskatoličenoj i komunjariziranoj bratiji treba pokazati zube i to je, eto, učinjeno.

Ali ne samo njima. Zube se očito želi pokazati i predstavnicima žrtava Jasenovca, koji su i ove godine bojkotirali službenu jasenovačku komemoraciju, zbog čega su dobili uobičajenu porciju verbalnih batina iz hrvatskog državnog vrha. To je tim grotesknije što je taj vrh sam sebe isključio iz kruga predstavnika jasenovačkih žrtava jer, kao i vrh Crkve, gura tezu, istina diskretnije nego u Karamarkovo vrijeme, da su žrtve s Bleiburga isto što i one u Jasenovcu. Nema veze što je bjelodano da bjelodanije ne može biti da su na Bleiburgu i tzv. križnim putovima ubijani mnogi koji su krivi za Jasenovac, a u Jasenovcu baš nitko tko je kriv za Bleiburg. Ima tu još nešto što se, svakako ne slučajno, gubi iz vida. Autentični predstavnici jasenovačkih žrtava pridružili su se Josipoviću kada je bio u spomenutom posjetu Bleiburgu, što je priznanje da je ondje i kasnije bilo i nevinih žrtava partizanske odmazde, kojima je na taj način iskazan pijetet. A oni koji figuriraju kao predvodnici blajburške mitomanije nikada nisu odali takvo poštovanje jasenovačkim žrtvama, dok je tobožnji pokušaj kardinala JosipaBozanića da to ispravi završio onim odustajanjem na pola puta do Kamenog cvijeta, što će ostati vječni spomenik licemjerstvu hrvatskih crkvenih i svjetovnih vlasti. Osim toga, što je možda i najvažnije, predstavnici jasenovačkih žrtava među Židovima, Srbima, Romima i ostalima svesrdno su poduprli pojedinačno pobrojavanje ubijenih u Jasenovcu. Time su doprinijeli da prestane mistifikacija oko ovog logora, koja je svojedobno s brojevima od sedamsto tisuća i više ubijenih prerasla u pravu ‘pornografiju’ smrti, da se poslužim u ovim novinama već korištenim izrazom.

S druge strane, kao svjetionik svijetli činjenica da zagovornici blajburškog mita nikada nisu pokazivali zanimanje da se tako precizno pobroje i žrtve na Bleiburgu i poslije, očito zato što bi htjeli da spomenuta pornografija smrti opstane, ovaj put u njihovoj režiji. Jasno, premijer Andrej Plenković ne bi htio biti u istoj rečenici s takvima, jer je previše očito da oni manipuliraju brojilom mrtvih tako da umanjuju ili čak niječu žrtve ustaškog terora, a uvećavaju žrtve partizanskog, i tako nastavljaju spiralu mržnje koja je i dovela do masovnih ubojstava. Ali zato se sadašnja državna i crkvena vlast ne libe financijski i drukčije pomagati negatore Jasenovca, a lišo je prošao i Hitler iz našeg sokaka koji je ovih dana opet postrojio svoje ustaše u Splitu. Iz toga je onda logično proizašla ideja, za čiju je realizaciju zaduženo Ministarstvo branitelja Tome Medveda, o podizanju nekakvog zajedničkog spomenika, zapravo više njih, u počast svim žrtvama Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja.

Dakle, dobili bismo nekakav čudovišni križanac ustaško-partizanskog spomenika, čime bi se stavio znak jednakosti ne samo između žrtava nego, puno gore, između slobodarskih i emancipatorskih ideja za koje su pale jedne žrtve i kvislinških i rasističkih za koje su pale druge. Naravno da ovakva spomenička pornografija nije moguća u zemljama koje su činile jezgru nekadašnje antifašističke koalicije, a činila ju je i Hrvatska. Ali sadašnjem hrvatskom državnom vodstvu, Plenkoviću, a još više Grabar-Kitarović, očito je bliskiji primjer istočnoevropskih postkomunističkih država, koje čine slične ustupke svojim pronacističkim kolaboracionistima, s tim da ti kolaboracionisti nisu nailazili na praktički nikakav otpor, dok im se ovdje u Hrvatskoj suprotstavio jedan od najsnažnijih antifašističkih pokreta. I tu je ključ stvari. Ako bi bila realizirana ideja zajedničkih spomenika, Hrvatska bi se odrekla antifašističkog legitimiteta koji je sama dala upisati u svoj Ustav i dobili bismo nakazni, dvoglavi antifašističko-fašistički legitimitet koji ozbiljna historiografija ni zdrav razum ne poznaju. Oh da, spomenuta pornografija nije se pojavila niotkuda. Onih više od stotinu spomenika Franji Tuđmanu kleše kip njegovoj ideji ‘pomirbe’.

Ta ideja bi možda imala smisla da je htjela izmiriti potomke partizana i ustaša, iako ni to nije bilo potrebno jer se to već dogodilo kroz važeći Ustav, koji izjednačava prava svih hrvatskih građana Ali Tuđman nije htio samo to, htio je i pomiriti nepomirljive ideologije, jednu zločinačku, drugu osloboditeljsku i emancipatorsku, i u to ime čak poželio izgraditi zajedničku kosturnicu partizana i ustaša u Jasenovcu. To je, naravno, izazvalo skandal svjetskih razmjera i od toga je morao odustati, a pale su tu i neke njegove isprike, ali samo za međunarodnu, ne i domaću upotrebu. Sada se vidi smisao tog lukavstva. Ideja pomirbe spremljena je u vremensku kapsulu kako bi bila izvađena u pogodnom trenutku, i on je zbilja i došao. Već je SDP-ova vlada Zorana Milanovića počela s reanimacijom leša te ideje donijevši propise o nekakvom zajedničkom komemoriranju svih žrtava Drugog svjetskog rata, pa smo imali priliku gledati prizore da se čak i najgorim ustaškim zločincima podižu spomen-ploče kao junacima palim za hrvatsku slobodu i neovisnost.

I to je odškrinulo tešku kamenu ploču na Tuđmanovom grobu. Jer poslije ovoga pojavio se Tomislav Karamarko s idejom da se sasvim ukloni antifašizam iz hrvatskog Ustava, sve u ime nekakve retuđmanizacije, iako svi znaju da je on ondje stavljen na izričit Tuđmanov zahtjev (kao što svi znaju da je na njegov zahtjev to u političkoj praksi demolirano). Zato se Plenković, riješivši se Karamarka, vratio ‘izvornom’ Tuđmanu, iako bez skandala koje je ovaj svojedobno izazivao u svijetu. Ipak je on ‘dijete Bruxellesa’, a ne pljuje se u tanjur iz kojeg jedeš. No na čelno mjesto HDZ-ove liste za evroizbore stavio je deklariranog tuđmanovca Karla Resslera, i tako se mrtvouzica nazadnjačkog i destruktivnog tuđmanizma nesmetano nastavlja.

portalnovosti.com

Marinko Čulić
Autor 20.4.2019. u 12:02

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija