‘ZLATNA VRATA’ SU BILA PRETIJESNA Viktor Ivančić: Jezik Robija K. bio je vrsta opozicije klasičnom idiomu Miljenka Smoje, Momčila Popadića ili Tome Bebića koji su za nas bili muzejski

Povezani članci

• PISMO U BOSNU S POGLEDOM NA HERCEGOVINU, NEPOSLANO
• Promocija znanstvene slikovnice „Ja sam zvijezda“ Ivice Puljka u Zagrebu
• SPOMENIK
• Prosvjeta obilježava 140 godina rođenja Svetozara Ćorovića
• Braća iz komšiluka
• 15. rujna počinje 5. Korčula after Party

U punoj dvorani kinoteke Zlatna vrata promoviran je u ponedjeljak navečer komplet knjiga Robi K. autora Viktora Ivančića. U pet svezaka na preko 2500 stranica obuhvaćeno je 35 godina originalne satirične kolumne. Mnoštvo poklonika lika i riječi jedinstvenog novinara, kolumnista i pisca iz Splita, utemeljitelja Feral Tribunea, ostalo je ispred kinoteke jer nije bilo više mjesta za ući. Oni koji nisu bili, snažan je dojam, propustili su nezaboravnu večer smijeha i šala kakve mogu priuštiti osnivači Ferala. Uz Ivančića, naime, o Robiju K. je govorio i Boris Dežulović. Također, koliko je jedan ‘trećaš’ utjecao na njegove stavove pričao je Emir Imamović Pirke, dok je o knjigama i načinu na koji su nastajale u ime izdavača Ex Libris iznio Zoran Gvozdenov. Razgovor je moderirao novinar Vladimir Matijanić.

Na samom početku, Viktor Ivančić je na splitskoj promociji pročitao ‘Domovinski odgoj’, priču Robija K. koja je opet oživjela sve likove uz koje su brojne generacije odrasle, a i još odrastaju jer izlaze na portalu Peščanik. Učiteljica Smilja, did sa Šolte, Nela Svinjogojstvo, Kane Šteta…

– Nikad ne čitam javno, ali za večeras sam odlučio, ne znan čitati, ali pokušat ću – zaista je skromno krenuo Ivančić, a onda je s prvim redcima priče krenuo smijeh.

Pljesak, pa smijeh, i tako, zapravo cijelu večer.

Gvozdenov je kazao da se tijekom prijateljstva s Viktorom rodila ideja o izdavanju knjiga i da je bilo potrebno dvije godine da ugledaju svjetlo dana.

– Poznavajući status i popularnost Robija K. išli smo ne razmišljajući jer je to jako vrijedno. Ne iznenađuje me da je veliki interes gdje god smo bili, a sama pretprodaja je iznad očekivanja – odgovorio je Gvozdenov na primjedbu Matijanića kako je zapravo hrabro izdati pet knjiga.

U izabranim tekstovima pokriva se period od 1984. do danas, a kako je rekao Ivančić, s obzirom da je uvijek pisao o konkretnom događaju i dobu, neke je teže shvatiti. Dosta ih stoga nije uvrstio, a za pojedine fusnote pojašnjavaju.

– Možda čitatelj i ne shvati aluzije, ali kako je, tako je – jednostavan je Ivančić.

Otkrio je Dežulović da je u prvom svesku koji obuhvaća razdoblje od 1984. do 1999. godine i jedan Robi K. kojega je on napisao s Predragom Lucićem.

– Ne zna ni Viktor koji je to. Samo ja znan, sad već godinu dana… Predrag i ja smo sjeli pokazati da to nije problem, ali kako njega to veseli, pustili smo da i dalje on to radi – nasmijao je Dežulović i ovom prigodom sjećajući se velikog prijatelja.

Pročitao je priču ‘Izbori’.

Na primjedbu da je Robi K. izašao na 2679 stranica, Dežulović je opet duhovito uzvratio:

– Kad su to radili ozbiljni urednici kao Predrag i ja, onda je 15 godina stalo u jednu knjigu, a idućih 18 godina u četiri.

Ivančić je govoreći o Robiju K. istaknuo da nikad nije pao u iskušenje graditi romaneskne karaktere, nego su sve ‘plastelinski likovi’.

– Ipak, vrijeme postaje glavni lik, likovi ne stare, a epohe su bitno različite. Može se reći da je kao alternativna historija, jer je fikcija, a bliža je kao takva povijesti – filozofski je podvukao.

No, imao je jednu namjeru – subverziju.

– Kad smo krenuli s Feralom, Split je imao bogatu satiričnu tradiciju, a mi smo sve radili kao subverziju. Nismo radili karikature nego fotomontaže, tako je i jezik Robija K. bio vrsta opozicije klasičnom idiomu Miljenka Smoje, Momčila Popadića ili Tome Bebića koji su za nas bili muzejski. Bila mi je namjera donijeti jezik ulice, a danas je to za muzej – pojasnio je Ivančić.

Prisjetio se i urednika Zorana Ercega kojem se svidio Robi K., tada u kraćoj formi i tražio je duži tekst. Izvukao ga je na drugu stranicu novine.

– Zoranova zasluga je što je prepoznao priču, a ja sam je kapitalizirao – ustvrdio je.

Dežulović je još pročitao dvije pjesme koje je ‘napisao’ Robi K. dok je bio 2. A,  obje iz 1984. godine. Jedna je predviđala strahote koje su se 90-ih dogodile na području bivše Jugoslavije.

Izdvojimo s promocije riječi Emira Imamovića Pirkea koji je ocijenio Robija K. kao ozbiljnu književnost.

– Ono što su bile priče Darija Džamonje, Robi je nastavak te tradicije, a nemaju ništa zajedničko. Međutim, oba autora i njihovi tekstovi su subverzivno djelovanje u ozbiljnim novinama. One su kontramedijsko djelovanje, zato je Robi preživio, putujući od Slobodne do Peščanika i svaki put je jednak, kao i one Darija Džamonje – zaključio je Imamović Pirke.

Ivančić je još na Matijanićevo pitanje kazao da su satiru radili direktno, Robi K. je bio zgodna forma.

– Nije mi trebalo da se sakrijem iza toga jer ne smijem nešto reći, pa ja sam već 1985. godine završio tekst ‘ne klepeći mamulama’ – autentično je pojasnio.

Što se tiče imena političara kojih zapravo praktični nema u Robiju K., Ivančić je rekao da kad spomeneš Franju, to je kao spomenik, kao stvar.

– Priču ne zagađujem nepotrebnim imenima – predočio je jasno.

Za kraj još spomenimo da je na primjedbu iz publike kako je nekako istovremeno u tri države generacija Ivančića, Dežulovića i Lucića predosjetila i najavljivala strahote, upozoravajući na njihove pogubne posljedice, autor rekao da je njihova generacija bila i ‘ovo i ono’.

 – Nema tu podjele na ‘naša generacija’, malo nas je bilo na strani koja se opire nacionalističkom ludilu – završio je Ivančić.

dalmatinskiportal.hr